In memoriam Goran Sobin: U Jugoplastici je Kukoča i Rađu činio boljim igračima, karijeru je završio u Alkaru gdje je bio ljubimac Maligana, a plaću primao u pršutima i mesu

Goran Sobin nas je iznenada napustio u 59. godini života
koji je u danima nakon košarkaških provodio mirno, a svi će ga se sjećati kao
izuzetno borbenog igrača koji je u vrijeme slavne Jugoplastike s njom bio
dvaput prvak Europe i kada je svaki mulac znao da u petorci igraju on, Toni
Kukoč, Dino Rađa, Duško Ivanović, Zoran Sretenović, a prva zamjena je Velimir
Perasović. Div pod koševima, Kaštelanin po podrijetlu, momke poput Kukoča, a posebice
Rađe, učinio je boljim igračima, jer je gotovo svaku Tonijevu asistenciju
pretvorio u koš, a hrvanjem s najvišim igračem protivničke momčadi, napravio bi
prostora za Dina. Legendarni trener Jugoplastike Božidar Maljković zvao ga je
Veli Jože, po legendarnoj dizalici koja bi sa svojim kranom mogla skupiti bilo
kakav teret, a djelovala je moćno, baš poput Sobina pod obručima.

Najbolji je bio uvijek kada je najviše trebalo – u finalima.
Pa je tako u trećoj odlučujućoj utakmici prvenstva Jugoslavije na Gripama neutralizirao
Vladu Divca limitiravši ga na četiri poena, a on sam je zabio 28, još se rugao
mrskom rivalu kada bi zapucao tricu i pogodio, jer u to vrijeme je bilo jako neobično
da teški centar poput njega, koji je bio visok 206 centimetara, puca iza linije
6,25 metara. Privatno je bio samozatajan, volio mir i tišinu koju mu je
Dalmacija pružala na moru jer je uživao loviti ribu, a bio je veliki prijatelj pokojnog
novinara Slobodne Dalmacije Milorada Bibića Mosora, iz čijih tekstova je Sobin
rijetko progovarao za medije.

Nakon dva osvojena naslova prvaka Europe s Jugoplastikom otišao
je u inozemstvo, igrao je za Taugres i solunski Aris, velikoga rivala Žutih, a
kada je dolazio na Gripe redovito je od splitski publike dobivao veliki aplauz,
ali je kao profesionalac grizao na terenu i želio pobijediti. U Hrvatskoj je
igrao još za Cibonu, Zagreb i Alkar. Posebno je upamćena ta njegova posljednja
sezone u Sinju gdje je uživao i igrao iz gušta, a nije tada bilo i plaće, nego
bio dobio tu i tamo koji pršut, mesa ili pancete,tek da mu se Sinjani oduže što
imaju tako zvučno ime u svojim redovima, a postao je ljubimac sinjskih
Maligana, jedinstvene navijačke skupine.

I da se vratimo još na Jugoplastiku, na dva prva finala kada
je u oba blistao za titulu prvaka Europe, dobivao bitke sa suparničkim,
odrađivao specijalne zadatke trenera Maljkovića. S Jugoplastikom je do odlaska
u Aris osvojio još dva prvenstva Jugoslavije, Kup i spomenuta dva naslova
prvaka Europe.

Njegov sin Josip, također je košarkaš, igrao je u Splitu,
nekadašnoj Jugoplastici, a trenutno je u Poljskoj.