Barbir prozvao Šutu i Bobana zbog šutnje nakon vrijeđanja novinara

Saborski zastupnik i gradski vijećnik stranke Centar Damir Barbir uputio je javno priopćenje u kojem upozorava na, kako navodi, zabrinjavajući odnos prema novinarima u Splitu nakon dva nedavna incidenta usmjerena prema medijskim djelatnicima.

njegovo priopćenje prenosimo u nastavku.

– U Splitu su se u samo dva dana dogodila dva ozbiljna incidenta usmjerena prema novinarima.

Prvo je na službenom protokolu Grada Splita, u prisutnosti gradonačelnika Tomislava Šute i župana Blaženka Bobana, novinar Boris Dežulović javno vrijeđan i nazivan ‘četnikom’. Ne u privatnom razgovoru. Ne na rubu nekog skupa. Nego na službenom obilježavanju, pred predstavnicima vlasti.

Grad Split se od toga nije ogradio.

Dan kasnije na splitskoj Rivi napadnut je novinar Siniša Vuković. Napadnut je verbalno, a potom i fizički, nakon optužbi da piše za ‘četničke Novosti’, da piše o Jasenovcu i nakon političkih psovki. Prema medijskim navodima, napadač je zgrabio motiku i krenuo prema njemu.

Od toga se Grad Split ogradio.

I upravo je u toj razlici sadržan cijeli problem.

Nasilje nije počelo na Rivi. Nasilje počinje puno ranije. Počinje onda kada se novinare javno targetira. Kada ih se naziva neprijateljima. Kada ih se etiketira kao izdajnike, četnike, mrzitelje Hrvatske ili neprijatelje naroda. Počinje onda kada se ispred kuće obitelji novinara organizira prosvjed, a vlast se pravi da je riječ o normalnom obliku političkog djelovanja. Počinje onda kada službeni protokol grada postane prostor za huškačku retoriku, a gradonačelnik i župan šute.

Šutnja vlasti nije neutralna.

Šutnja je poruka.

Šutnja kaže da je dopušteno.

Šutnja kaže da će se preko toga prijeći.

Šutnja kaže da su neki novinari legitimne mete.

Zato ovo nije pitanje Borisa Dežulovića. Nije pitanje Siniše Vukovića. Nije pitanje jednih novina, jedne redakcije ili jednog političkog svjetonazora. Ovo je pitanje slobode medija, demokratskog poretka i elementarne pristojnosti javnog života.

Bez obzira na to slažemo li se s nečijim tekstovima, stavovima ili političkim ocjenama, nitko u demokratskom društvu ne smije biti javno targetiran, zastrašivan ili napadan zato što piše. Sloboda medija ne postoji samo onda kada nam se sviđa ono što novinari objavljuju. Ona postoji upravo zato da bi novinari mogli pisati i ono što se vlasti, moćnicima ili većini ne sviđa.

Split mora biti grad slobode, dijaloga, kulture i otvorenosti. Grad koji se ne boji različitosti. Grad koji zna raspravljati, polemizirati i ne slagati se bez prijetnji, etiketa i nasilja.

Ali Split danas sve više sliči na grad koji spava. Na grad koji čuje disanje vlastite nelagode, ali se pravi da ne čuje. Na grad anesteziran šutnjom, dok se strah i prezir normaliziraju kao politički govor.

A kad grad spava pred govorom mržnje, probudi se u nasilju.

Zato gradonačelnik Tomislav Šuta i župan Blaženko Boban moraju jasno odgovoriti: zašto nisu reagirali kada se na službenom protokolu vrijeđalo i targetiralo novinara? Zašto Grad Split osuđuje fizički napad na novinara, ali šuti kada se na gradskom događaju proizvodi atmosfera u kojoj takvi napadi postaju mogući?

Očekujem i jasno očitovanje predsjednika Vlade i HDZ-a Andreja Plenkovića. Smatra li prihvatljivim da se na službenim događajima, u prisutnosti HDZ-ovih dužnosnika, novinare naziva neprijateljima bez ikakve reakcije predstavnika vlasti?

Prije nekoliko mjeseci, nakon prosvjeda ispred kuće obitelji Borisa Dežulovića, kao saborski zastupnik postavio sam pitanje predsjedniku Vlade: smatra li Vlada takvo javno targetiranje pojedinog novinara prihvatljivim oblikom političkog djelovanja i koje konkretne mjere poduzima radi zaštite novinara od zastrašivanja?

Danas isto pitanje postaje još važnije.

Jer kada se na pritiske prema novinarima ne reagira na vrijeme, oni ne nestaju. Oni rastu. Kada se govor mržnje tolerira, on ne ostaje samo govor. On postaje dozvola. Postaje atmosfera. Postaje prijetnja. Postaje napad.

Split ne smije postati grad u kojem se novinare najprije javno obilježi, a zatim se svi čude kada ih netko napadne.

Split ne smije biti grad šutnje pred mržnjom.

Split mora biti grad koji jasno kaže: dosta.

Dosta targetiranja novinara.

Dosta političkog kukavičluka.

Dosta šutnje pred huškanjem.

Dosta stvaranja grada straha tamo gdje treba postojati grad slobode.

Jer tko šuti dok se sije mržnja, neka se ne čudi kada nikne nasilje.