Bačić predstavlja Nacionalni plan stambene politike do 2030., dokument koji može riješiti najveći problem građana

Iako je pravo na stanovanje temeljna ljudska potreba, a ne luksuz, priuštivost stanovanja u Hrvatskoj postala je ogroman problem, doduše, ne samo u Hrvatskoj. No, u Hrvatskoj sustavne strategije stambenog zbrinjavanja nema već nekoliko desetljeća, a država se samo čvrsto drži propagiranja vlasništva i parcijalnih mjera iako su mnogi stručnjaci kontinuirano upozoravali da to samo dodatno podiže ionako nerealno visoke cijene nekretnina.

Da Hrvatska treba iz korijena redefinirati stambenu politiku i povezati je s gospodarskom, demografskom i socijalnom politikom, često upozorava pučka pravobraniteljica, koja i u svojim izvješćima govori o pravu na adekvatno stanovanje. Koliko je Hrvatskoj nužna održiva i pravednija stambena politika koja nudi raznolike oblike priuštivog stanovanja i odgovara na stvarne potrebe građana, pokazalo je i istraživanje Prava na grad, vodeće organizacije za stambena prava u Hrvatskoj, a iz kojeg su proizašle i preporuke za oblikovanje stambenih politika.

Hoće li i što od svega toga, a riječ je o pitanjima stvarno-pravnog vlasništva nad stambenim prostorom i pravima povezanima s time, stjecanju vlasništva isključivo kreditom, nedostatnom standardu i sigurnosti podstanara te nepriuštivosti stanovanja na tržištu, da spomenemo tek dio, naći mjesta u Vladinom planu, bit će jasnije nakon što potpredsjednik Vlade i ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić napokon u petak predstavi Nacionalni plan stambene politike Republike Hrvatske do 2030. godine.

– Pravo na adekvatno stanovanje podrazumijeva dom kao temelj stabilnosti i sigurnosti pojedinca i obitelji, okosnicu društvenog i emocionalnog života, ali sve češće i radno mjesto, a koliko je važan postalo je posebno jasno za vrijeme epidemije. To pravo odnosi se i na osiguranje zaštite od nezakonitih deložacija, a povezano je i s dostupnošću zdravstveno ispravne vode za ljudsku potrošnju te s pristupom sustavu odvodnje te energiji. Ono ne znači obvezu države da svakome dodijeli stan ili kuću, već se radi o obvezi osmišljavanja mjera kojima se pomaže u osiguranju dostojnog stanovanja, uključujući i subvencije i olakšice, dostupnost infrastrukture i slično na nediskriminatoran način te kako bi se preveniralo beskućništvo, istaknula je pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter.

Važan element u tom procesu predstavlja stambena strategija koju Hrvatska čeka već više od 30 godina. Naime, bez adekvatnih javnih politika sigurno i priuštivo stanovanje ostat će i dalje zacementirano u domeni znanstvene fantastike.