Nakon 46 dana putovanja po Australiji, došlo je vrijeme da se Željan Rakela zaputi natrag kući. Oprostio se od svoga domaćina Kuštre i njegovih roditelja Ante i Ivke, a zatim pravac- aerodrom. Da bi došao do Dubaia, trebalo je izdržati 15 sati u avionu, zatim još tri sata čekanja leta da bi nakon „samo“ još šest sati stigao u Frankfurth.
– Uzeo sam taksi, platio ga 50 eura da me doveze do hrvatske katoličke crkve gdje me dočekao domaćin, fra Marinko Vukman s kojim me povezao prijatelj i član BMW MK Split Tonko Bodrožić. Kod Vukmana sam bio točno 20 minuta kada su me zvali iz kargo aerodroma da je već stigao i motocikl. Naprosto nevjerojatno kako su točni ovi iz Tigers carga, moja iskrena preporuka. Fra Marinko i ja smo onda otišli do restorana Mediteran jer me njegov vlasnik gospodina Marelja žarko želio upoznati. On isto vozi BMW-a, čuo je za mene i nije htio propustiti priliku da se upoznamo. O jelu vam ne trebam ni pričati – taman je bio veliki banket nekakvih konzula, tako da je ostalo čudo hrane, predjelo je bila odlična pašticada sa suhim šljivama i smokvama, a poslije rakovi, salata od hobotnice i školjke. Najeo sam se nemilo ‘ovih likarija’ nakon dva dana u zrakoplovu i one njihove ‘plastične’ spize, a moje opće poznato pravilo je uvijek na snazi ‘ne jedeš kad si gladan, nego kad je prilika ‘. U restoranu sam dao intervju za novine Feniks i onda otišao spavati već u 19 h s obzirom da nisam pošteno oka sklopio više od 32 sata – počeo je prepričavati nastavak svoga putovanja Rakela.
Iduće na redu bilo je rastavljanje kaveza i sastavljanje motora. Bio je 48. dan Rakelinog putovanja. Trebalo je samo doći do aerodroma. Kako ga fra Marinko, zbog svojih obveza, nije stigao odvesti, Rakela se zaputio taksijem. Fratar mu je ponudio novac za taksi, no Rakela je to ljubazno odbio. Naumio je sam platiti prijevoz, ali u svome naumu na kraju ipak nije uspio.
50 dana putovanja
– Cijena je trebala biti 40 €, ali je taksist u mlađe dane isto bio avanturist s ruksakom na leđima. Kada je čuo moju priču, vožnju mi uopće nije htio naplatiti. Na ovom putu nikako da potrošim novac! U Tigers uredu me dočekao ovaj ljubazni gospodin, Englez James Andrews. Kada je vidio da se moj alat sastoji od jednog letermana (kombiniranog noža), samo se nasmijao i osigurao mi je veliku kutiju alata, te organizirao prijevoz motora s carine do njihovog ureda kako bih ga u miru mogao sastavljati. I to nije sve! James je puna tri sata sa mnom rastavljao kavez i pomogao mi da sastavim motor. No, rješavanje papira i carine me koštalo 250 €. Točno u 16 sati sam upalio motor i krenuo prema Münchenu. Napravio sam oko 400 km i stigao kod novoga domaćina, koji je također član BMW MK SPLIT, Jure Jurčevića kod kojeg sam uživao u ukusnoj večeri i predivnom gostoprimstvu – pričao je dalje Rakela.
Već idućega dana Rakela se zaputio put domovine. Nakon točno 50 dana putovanja, napokon se ponovno našao na hrvatskoj granici.
– Na moje iznenađenje policajac na granici me prepoznao jer čita moje putopise i upitao “odakle sada Rakela, je li neki daleki put ili nešto bliže?”. Odgovorio sam mu “daleki, ni manje ni više nego iz Australije”. Slatko se nasmijao, zaželio mi sretan povratak kući i upitao “hoće li biti putopis u Moto pulsu?”. Odgovorio sam mu “naravno, samo da malo dođem sebi” – kazao nam je.
Oko 11 sati Rakela je došao u prostorije HAK-a, gdje je vratio karnet i natrag dobio polog od deset tisuća kuna. Upravo toga dana igrao se derbi između Dinama i Hajduka u Zagrebu, a kako se Rakela našao točno pred prostorijama BBB- a i primjetio da su ga neki navijači Dinama prepoznali, brže bolje je sjeo na motor i pravac BMW Tomić.
Trema prije Splita
– U 12 sati sam bio kod servisa Tomić gdje se Igor Ivankić odmah uhvatio posla. Sinkronizacija je nakon 20.000 km bila odlična, baš kao i ventili i izgaranje. Ulje iz getribe i kardana je bilo kao novo što pokazuje da se nakon toliko kilometara i velikih vrućina ništa nije pohabalo. Štoviše, ulje nije ni pocrnilo. Međutim, veliko iznenađenje za sve nazočne u servisu bila je zadnja guma. Kada ju je Igor razmontirao, toliko je postala kockasta da je sama stajala poput auto gume. ‘ Hm, valjda će izdržati zadnjih 400 km’ – promislio sam tada. Servis me koštao 1100 kn, a Igor me poslije svega vodio na večeru. Eto što vam je serviser, napravi motor preko reda i na kraju vas odvede na večeru… Prespavao sam kod svog prijatelja Borisa Blažićka, dugo u noć sam mu pričao svoje doživljaje na ovom putovanju, nisam odmah mogao zaspati od uzbuđenja jer sam sutra u svom rodnom gradu – prisjetio se Željan Rakela.
– Vožnju do Splita sam 50. dana putovanja rutinski odradio. Kako sam se približavao Splitu, trema je bila sve veća, stalno sam razmišljao o tome da mi gume i motor izdrže, samo da dođem pa da se onda sve raspadne. Počeo sam se spuštati niz Klis i kad sam ugledao najlipši grad na svitu, oči su mi se napunile suza, tada sam pomislio ‘ napokon kući, opet sam uspio u svom naumu i sad ću biti neko vrijeme miran’. Moja supruga Ivana, kojoj je bilo najteže ovih 50 dana, i prijatelji su me dočekali kod crkve Sv.Frane oko 11 sati. Kao i mnogo puta dosada, bio sam sretan zbog povratka u Split, te se sjetio one stare poslovice – svuda pođi, ali uvijek kući dođi. Ovog je puta to bilo nakon uistinu dugog, ali uspješnog putovanja na drugi kraj svijeta i uspio sam u svom naumu, proći sam cijelu Australiju na motoru – ponosan je Rakela.
Dao je Rakela nakon putovanja intervjue za lokalne medije i odmah počeo planirati novo putovanja. Ostala mu je još samo Južna Amerika. S prijateljem Leandrom Mandezom iz Argentine dogovorio je dvomjesečni posjet Južnoj Americi, ali taj je put morao odgoditi na neko vrijeme zbog iščekivanja važnog dana – rođenja svoje princeze Lana Marije.
– Sada ću malo mirovati što se tiče velikih avantura motorom, i pripremati se za najveću životnu avanturu sa djetetom. Zadnjih deset godina, od svoje 30. do 40., sam uzeo najbolje godine mog života i potrošio ih na proputovanju motorom i terencem po svijetu. Ta putovanja su me puno ispunila. Preporučujem svima da putuju što više i da se prepustite samom putu. Potrošen novac na putovanja je za mene najbolje potrošen novac. Ja sam putovao sa svojim novcima, sa novcima sponzora, i sad Australiju sam prošao na račun ljudi koje sam putem upoznavao, tako i vi izaberite bilo koji od ova tri načina i krenite u nepoznato. Život je poput wc papira, što ga manje imate to se brže okreće, živite život i uživajte u njemu. Ljudi često trče za novcem, zarade više njego im stvarno treba, ali zbog te trke nemaju vrijeme koje je jednako bitno kao i sam novac. Najbitnija stvar je balans, otrov u malim količinama često može biti lijek, kao što i lijek u velikim količinama često može biti otrov. Želim vam da svoje vrijeme, novac i život pravilno izbalansirate tj. dozirate i da uživate u životu – završio je priču o svojoj avanturi Rakela.