Ako se želi doznati najnovije stanje park-šume Marjan nakon sječe borova zbog potkornjaka, najbolje je prošetati protupožarnim (vatrogasnim) putem koji u dužini od 2,5 km prolazi po sredini park-šume Marjan od zapada prema istoku i gdje se gledajući lijevo i desno od puta može dobiti prava slika o veličini Marjana kao poluotoka i golemoj park-šumi Marjan.
Posjetitelj (npr. neki turist) koji ovih dana prvi put posjećuje park-šumu Marjan teško može dobiti dojam prema izgledu prostranog Marjana te broju i gustoći još uvijek postoječih stabala u park-šumi, da je zadnjih nekoliko mjeseci posjećeno 35.000 stabala.
Takav je upravo bio i moj dojam iako dobro poznajem Marjan i često ga obilazim.
Ako je istinita procjena da je prije masovne sječe stabala (izmjerena preciznim matematičkim metodama prema jednoj poznatoj tvrtki), u park-šumi na Marjanu bilo 43.000 visokih zelenih borova (debala iznad 10 cm promjera) i 17.000 potpuno osušenih visokih stabala (borova i čempresa), onda se svaki građanin Splita koji ovih dana šeta Marjanom poput mene pita, odakle onda taj dojam o očito vidljivom velikom broju borova nakon sječe od 35.000 stabala.
Hodajući sredinom park-šume Marjan (uz pomoć Nordijskih štapova) i stalno gledajući lijevo i desno od puta, brojni i gusto postavljeni visoki borovi u svim vidljivim dijelovima Marjana uzduž protupožarnog puta, meni, kao prosječnom građaninu, negiraju takvu matematičku procjenu.
Činjenica je da su u prošlosti borovi na Marjanu pregusto i stihijski sađeni (mnogi su i samonikli) i da je sadašnja sječa takvu park-šumu dijelom prorijedila što na prvi pogled i nije toliko uočljivo.
Natpisi “nekih” da je Marjan nestao, potpuno ogoljen, da su pluća grada nestala itd. ne samo da ne odgovaraju istini, već iz nekih (valjda političkih) razloga nisu dobronamjerni.
Jedna „mlada dama“, čim je, kako je rekla, ušla na Spinutska vrata, briznula u plač i skoro pala u nesvjest kad je vidjela što se Marjanu dogodilo. A to je izgovorila u trenutku i na mjestu u kojem još i nije ni počela sječa stabala pa je park-šuma bila potpuno ista kao i prije.
Sve one koji u park-šumi Marjan vide jedina pluća grada moram utješiti i reći da duž svih ulica u Splitu ima zasađeno više od 30.000 visokih stabala s velikim i širokim krošnjama.
Također, njima za utjehu, površina u svim parkovima grada i okućnicama unutar granica grada Splita u kojima su zasađena razna visoka stabla iznosi više od deset Marjana.
Ono što sam nažalost već znao i danas me je dodatno neugodno iznenadilo. Naime, vidljiv je veliki broj stabala agresivnog divljeg oraha na Marjanu (pajasena ili smrdljivca) koji rastu duž cijelog protupožarnog puta (priložene fotografije). Oni nemaju prirodnog neprijatelja osim jednog – sjene – pa prorjeđivanje park-šume – donosi više svijetla (što je dobro za sva ostala stabla ) a time i brži rast i razmnožavanje pajasena koji negativno utječe na okolno raslinje, posebno na buduće mlade sadnice.
Svako vidljivo stablo pajasena treba iskorjeniti što prije jer njihova sječa ne koristi već vađenje cijelog korijenja.
Ugodno iznenađenje današnje šetnje je veliki broj stabala maslina uz protupožarni put (vrsta koja ima male plodove). Njima bi prema mojem mišljenju trebalo rezati niske grane da krošnja bude obilnija i da raste u vis davajući veću sjenu. Na završetku svake žičane vlake (ima ih oko 90 ) uz protupožarni put ima dosta neuklonjenih manjih suhih grana koje netko mora pokupiti
(ako treba i volonteri mogu pomoći) iz preventivnih protupožarnih razloga.