Zašto je mentalno zdravlje još uvijek tabu tema, obilježeno društvenom stigmatizacijom pokušali smo doznati u razgovoru s dr. med. spec. epidemiologije Magdom Pletikosom Pavić iz Službe za mentalno zdravlje, Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije.

Još 2001. godine Svjetska zdravstvena organizacija definirala je mentalno zdravlje kao stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresom, može raditi produktivno i plodno te je sposoban pridonositi zajednici. Danas stručnjaci dodaju kako je mentalno zdravlje neizostavan dio zdravlja, koji se sastoji još od tjelesnog i socijalnog zdravlja, a pridodana je i duhovna dimenzija. Prepoznat kao temelj dobrobiti zajednice i društva u cjelini, jedan je od prioriteta javnog zdravstva. Nažalost još uvijek je tabu tema obilježena društvenom stigmatizacijom. Ipak u zadnje vrijeme, naročito tijekom COVID-19 pandemije, o mentalnom zdravlju i mentalnim poteškoćama se sve otvorenije progovara i sve češće traži pomoć stručnjaka. 

Ulaskom u treću COVID -19 godinu, mentalno zdravlje djece i mladih i dalje je itekako ugroženo. Posebno je teško prihvaćeno bilo potpuno zatvaranje, ograničenja kretanja, nedostatak društvenih aktivnosti, isprekidana nastava... Kako uopće ostati pozitivan uz toliko negativnih okolnosti?  

- Zbog prekida redovnih životnih rutina, obrazovanja i rekreacije, kao i brige za obiteljske prihode i zdravlje mnogi mladi ljudi osjećaju strah, ljutnju i zabrinutost za svoju budućnost. Prema najnovijim dostupnim globalnim podacima više od 1,6 milijardi djece pretrpjelo je neki oblik gubitka u polju obrazovanja. Novim stresogenima, razornim potresima ali i strahom od posljedica rata u Ukrajini dodatno se intenzivira taj osjećaj bespomoćnosti. Pokazalo se da su djeca i mladi najranjiviji dio društva kojima je stručna pomoć neophodna. U Službi za mentalno zdravlje Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, naročito pri Savjetovalištu za djecu i mlade, zapaženo je javljanje sve mlađe djece s problemima vezanim uz depresiju, anksioznost, čak i samoozljeđivanje.  

Analizirajući dostupne podatke, posebno zabrinjava podatak o porastu samoubojstava među adolescentima. Prema  podacima UNICEF Izvješća o Stanju djece u svijetu 2021., gotovo 46.000 adolescenata počini samoubojstvo svake godine. Što Vas kao stručnjaka najviše brine? 

- Zabrinjavajući je i podatak Svjetske zdravstvene organizacije, da 20% djece ili svako peto dijete ima mentalni poremećaj, a tek njih 20%, koji imaju evidentiran problem i dobiva adekvatnu stručnu pomoć. Vjerojatno su razlozi tome još uvijek stigma kao i kasna detekcija prisutnih problema. Spomenuto Izvješće UNICEF-a ukazuje da na globalnoj razini s dijagnosticiranim mentalnim poremećajem živi jedan od sedam adolescenata u dobi od 10 do 19 godina. Samoubojstvo u adolescentskoj dobi je među prvih pet uzroka smrti u toj dobnoj skupini. S obzirom na težinu problema i posljedica koje mentalni poremećaji imaju na društvo kao cjelinu, nužno je poduzeti sveobuhvatne i specifične mjere promicanja i zaštite mentalnog zdravlja, rano otkrivanje te liječenja mentalnih poremećaja. Izuzetno je važno poticati  pojedinca i cijelu zajednicu kako preventivno djelovati te zajedničkim naporima podizati razinu znanja i odgovornosti o mentalnom zdravlju.

Procjenjuje se da devet milijuna djece i mladih u Europi iz dobne skupine od 10 do 19 godina živi s nekim mentalnim poremećajem. Najveća je učestalost mentalnih poremećaja u Španjolskoj, Portugalu, a najmanja u Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, Rumunjskoj, Bugarskoj i Mađarskoj. Kakva je situacija u Hrvatskoj? 

- U Hrvatskoj je prema dostupnim podacima učestalost mentalnih poremećaja u dobnoj skupini od 10 do 19 godina 11,5 posto, odnosno procjenjuje se da oko 49.000 djevojčica i dječaka živi s nekim mentalnim poremećajem. Zapanjuje podatak da je u prosjeku jedno od pet mladih u dobi od 15 do 24 godine izjavilo da se često osjeća depresivno ili ima slab interes za obavljanje raznih aktivnosti.

Iako postoje brojna istraživanja i znanstveni dokazi o rizičnim i zaštitnim čimbenicima za mentalno zdravlje, kad govorimo o javnim politikama Hrvatska nema nacionalnu strategiju niti akcijski plan za zaštitu mentalnog zdravlja još od 2016. godine. Postoji veliki sraz između potreba i ulaganja sredstava u mentalno zdravlje. Iz vaše perspektive, što u sustavu imamo na raspolaganju, a što nedostaje? 

- Na donositeljima odluka i kreatorima politika je da znanja koja postoje implementiraju u strategije, a na nama, stručnjacima da ih koristimo u svakodnevnom radu sa djecom i mladima. S tim u vezi izuzetno je važno mentalno zdravlje uvrstiti u prioritete javnih politika zdravstvenog sustava. Veliki problem u cijeloj Hrvatskoj je i manjak stručnjaka svih profila: psihologa, logopeda, socijalnih radnika, socijalnih pedagoga… Možda je i najveći problem deficit dječjih i adolescentnih psihijatara, naročito na području južne Hrvatske, gdje uopće ne postoje odjeli dječje psihijatrije. 

Koja su vaša razmišljanja o kreiranju zdravog i sigurnog okruženja, vrijednosti, uloge i važnosti umrežavanja civilnog, socijalnog i zdravstvenog sustava?

- Treba ustrajati u destigmatizaciji mentalnih poremećaja, senzibiliziranju javnosti i preventivnim aktivnostima. Svakako je nedovoljno iskorišten model vršnjačke edukacije. Okolina u kojoj djeca odrastaju izvor je osjećaja sigurnosti, topline, podrške i strukture. Sigurnost koju djeci pružaju roditelji, članovi obitelji, prijatelji, nastavnici, stručnjaci i sve druge odrasle osobe koje o njima brinu, ključan su čimbenik njihove otpornosti i oporavka, pri čemu je nužno zajedničko djelovanje. Model pružanja usluga zaštite mentalnog zdravlja kroz djelatnost zaštite mentalnog zdravlja pri županijskim zavodima za javno zdravstvo potrebno je dalje razvijati i unaprjeđivati. Tijekom brzog prilagođavanja epidemiološkoj situaciji otvoreni su svi komunikacijski kanali prema korisnicima usluga i uspostavljene online usluge konzultacija, savjetovanja i psihološke podrške. Od izuzetne je važnosti osigurati međuresornu i međusektorsku aktivnu suradnju u povezivanju i stvaranju mreže usmjerene na zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih (zdravstvo, školstvo, socijalna skrb, pravosuđe, civilno društvo, gospodarstvo…), kao i osigurati trajnu i kontinuiranu edukaciju stručnjaka uz popunjavanje deficitarnog kadra.