Maćehinski odnos HTV-a prema sportskoj Dalmaciji

Tjedan iza nas
obilježila su sportska natjecanja, konkretnije ona nogometna, a koja su održana
u okrilju europskih klupskih natjecateljskih formi. Pobjede u europskim
susretima ostvarila su sva četiri naša kluba koja su nastupala na europskoj
nogometnoj pozornici: Dinamo, Split, Rijeka i Hajduk. Pobjedi Dinama na
Maksimiru svjedočio je vrlo mali broj gledatelja, za razliku od gledateljima
gotovo prepune Kantride, koja je svjedočila pobjedi svoje Rijeke. Važnije u
čitavoj priči je i to da su pobjedama Dinama i Rijeke mogli svjedočiti i
gledatelji Hrvatske radiotelevizije, naravno, u izravnim prijenosima susreta. S
druge strane, mjesta i prostora za prijenose europskih utakmica Splita i
Hajduka na nacionalnoj dalekovidnici jednostavno nije bilo. Tome bismo dodali
da na Prisavlju nije bilo ni prave volje, a ni prave želje za realizacijom i
tih prijenosa, a sve se moglo realizirati uz minimalan napor i uz gotovo
nikakve ili potpuno zanemarive troškove. Stoga se nameće pitanje kakvi su to
kriteriji na HTV-u i kako se oni primjenjuju u praksi? Je li maćehinski odnos
HTV-a prema sportskim klubovima iz Dalmacije jednostavno nepotrebno slučajan
ili u pozadini stoji nešto drugo, nešto puno ozbiljnije?

Sport na
Hrvatskoj radioteleviziji godinama se sustavno zanemaruje i zapostavlja, a tako
ne bi trebalo biti. Paradoksalno izgleda činjenica da su sportski prijenosi na
HTV-u bili zastupljeniji u vrijeme kada je javni medijski servis imao samo dva
televizijska programa s nacionalnom koncesijom. Danas ih ima četiri. Pa ipak, prostora
za jednaku zastupljenost svih sportskih kolektiva, u istom rangu natjecanja, jednostavno
nema. Zašto je to tako? U čemu je problem? U sportskoj redakciji HTV-a?
Uredništvu? Novcu? Ah ne, ipak ne u novcu, ma koliko se na HTV-u trudili da
izostanak prijenosa nogometnih utakmica Splita i Hajduka opravdaju nedostatkom
financija i skupim realizacijama transfera prijenosa slike i tona; ovaj put im
takvo objašnjenje ne djeluje uvjerljivo. Razlog je sasvim jednostavan. Naime,
zatvaranje financijske konstrukcije tih dvaju prijenosa, onog iz Parka mladeži
i onog iz Irske, u ukupnom bi zbiru iznosio otprilike kao dnevnice i smještaj
nekoga iz sportske redakcije HTV-a; a koji sudjeluje u realizaciji prijenosa
neke nogometne utakmice pod okriljem Lige prvaka. Dakle, nije problem u novcu.
Ako nije problem u novcu, zasigurno nije problem ni u prostoru, upravo zbog četiri
televizijska kanala HTV-a s nacionalnom koncesijom, tako da su sve europske
utakmice naših klubova, pod okriljem Europske lige, jednostavno mogle i morale
realizirati.

Svojedobno,
devedesetih godina, na HTV-u su imali sličnih problema s prijenosima susreta,
kada su Dinamo ili ondašnja Croatia i Hajduk istodobno igrali svoje europske
utakmice. Međutim, ti su problemi bili samo tehničke, nikako organizacijske
prirode, jer su susreti oba kluba izravno prenošeni na nacionalnoj
radioteleviziji. Ponekad se radilo o mogućnosti kombiniranog prijenosa, ali
bilo je i slučajeva kada je televizijski signal; za područje Dalmacije i
okolice; pokrivao izravni prijenos Hajdukove utakmice, dok je, istodobno,
ostatak Hrvatske mogao pratiti izravan prijenos zagrebačke momčadi. Ovako
ispada da su na HTV-u zaboravili na tehničke mogućnosti takvih prijenosa
sportskih susreta ili ispada čak, kako je tehnička adaptacija na HTV-u bila
suvremenija prije dvadesetak godina, nego što je to danas. Također, RNK Split
je svoju europsku sezonu počeo jedno kolo prije ostalih hrvatskih nogometnih
klubova, koji su izborili pravo sudjelovanja u europskim nogometnim okvirima.
Realizacija prijenosa tih utakmica nije se mogla poklopiti s prijenosom neke
druge utakmice, ali, treba li i naglašavati, kako ni tih prijenosa na HTV-u
nije bilo. Ovako ispada da nemaju svi sportski klubovi jednak tretman na HTV-u.

Ukoliko na
trenutak ostavimo nogomet na marginama zbivanja, sagledajmo kako to danas
izgledaju ostali prijenosi sportskih događaja na HTV-u. Bez pretjerivanja
možemo kazati da su se ti prijenosi uglavnom sveli na hokejaške prijenose
Medveščakovih utakmica. Za razliku od ljubitelja hokeja iz Zagreba, ne znam baš
koliko ti prijenosi zanimaju gledatelje iz ostalih dijelova Hrvatske. Uostalom,
zašto su utakmice Medveščaka toliko prisutne na HTV-u? Ako je kriterij za to
kriterij uspješnosti, onda zašto nema u izravnim prijenosima drugih sportskih
kolektiva u ostalim sportovima ili pojedinačnim sportskim susretima?
Primjerice, Blanka Vlašić je gotovo nedodirljiva u jednoj atletskoj disciplini
pa ćete prijenose njenih natjecanja rijetko moći pogledati na HTV-u. Ili
nastupe sestara Zaninović u taekwondou. Baš kao i nastupe mladih tenisačica Ane
Konjuh ili Donne Vekić. Oni skloniji cinizmu i ironiji zasigurno će kazati da
bi bili zastupljeniji na HTV-u da su prve sportske uspjehe ostvarili u Zagrebu,
a ne u Splitu, Osijeku ili Dubrovniku.

Jedan od većih
problema Sportske redakcije HTV-a je i taj što slabo i teško razlučuju
nacionalni, od lokalnog interesa za pojedina sportska natjecanja. Upravo zbog
toga se i događaju stvari kojima smo svjedočili protekli tjedan. Ukoliko se
nešto radikalno ne promijeni u strukturi sportske redakcije HTV-a, ljubitelji
sportskih zbivanja u Dalmaciji još će dugo ostati prikraćeni za izravne
prijenose susreta, ali i za velike sportske uspjehe svojih klubova. A jedan
veliki lokalni sportski uspjeh ostvaren je daleko od kamera HTV-a. Naime, u
istom danu su dva nogometna kluba iz Splita, RNK Split i HNK Hajduk, ostvarili
pobjede u europskim natjecanjima. Lijep je to i značajan sportski uspjeh.
Uspjeh, za koji u Zagrebu nisu imali razumijevanja…