Badnjak smo proveli s Lujanima u Imotskoj krajini: Stare običaje čuvaju i najmlađe generacije

Božić je poseban blagdan koji se u kršćanskom svijetu slavi od 4. stoljeća. Osim iščekivanja Isusovog rođenja, za božićne dane karakteristični su običaji koji su već dugi niz godina prisutni i ukorijenjeni u našem društvu.

Osim što je danas Božić suviše komercijaliziran, ostali su tradicionalni običaji koji se još uvijek poštuju na ponos i diku. Živopisno mjesto Poljica u imotskoj krajini krije još jedan u nizu običaja naših predaka. 

Zaseok Lujani u tom selu njeguje prastaru tradiciju ‘paljenja badnjaka’ u predvečerje Božića. 
Skupe se Lujani iz svih krajeva svijeta, Njemačke posebno, staro i mlado, svi znaju da se kreće u 18 sati. 

Kako tradicija duga stotinjak godina nebi prestala tako su se i ove godine Lujani okupili na svom ognjištu i danima pripremali badnjake koje su na Badnju večer prislonili na komin uz vatru. Badnjake u Lujanima unose najmlađi, najčešće dječaci, a često pomognu i djevojčice.

Domaćin kuće sjedi uz komin i blagoslovi badnjake, a u činu potom uživaju djeca jer u slami traže veselo razne slatkiše, a stariji pjevaju tradicionalne božićne pjesme.
Treba se, onda, prisjetiti i svih umrlih iz porodice, a cijeloj tradiciji prkosi i tridesetak godina star običaj kako se pohod za Badnjak počinje u kući pokojnog Josipa ‘Joke’ Lujina, potom nastavi u kuću pokojnog Mate Tome znanog kao ‘Tonko’, onda u domu pokojnog Tomislava ‘Tomića’, a kraj rute je u kući pokojnog Marinka gdje se, tradicionalno, pjeva ‘U se vrime godišta’.

Kad se ispjeva posljednja strofa pjesme svi Lujani sjedaju za isti stol, na red dolazi blagdansko jelo koje priprema Marinko, unuk pok. Marinka oko čijeg se kominom i okupe svi pristigli Lujani. 

Ženski dio nakon toga ide u završnu izradu kolača i blagdanske trpeze. a muški dio ostane u svom druženju, pjesmi i veselju koja potraje sve do mise ponoćke.

Tradicija u Lujanima, na kraju treba podvući, sigurno nikad zamrijeti neće jer Lujani iz svih krajeva svijeta uoči Badnjaka obnoviti običaj. Neka tako bude i u budućnosti, dobro utabanim stopama.