Fenomen Škorić vrijedan duplikata: Napad prvi zbog Kolinde, napad posljednji zbog obezglavljenosti

Malo je tko zamišljao da će sudbina glavnog čovjeka splitskog HDZ-a, u svega nekoliko sati, od fantastičnog vrha postati katastrofa bez dna. 

Malo je tko zamišljao da će Petar Škorić svoj politički život dovesti u fazu da ‘visi o koncu’ zbog grešaka koje su neoprostive. Toliko teške da mu niti najvjerodostojniji HDZ-ovac ne bi oprostio još malo političkih igara.

Malo je tko zamišljao i da će Škorićevo raspoloženje biti takvo da će malo podržavati Kovača, pa onda malo i Plenkovića uz kandidaturu za potpredsjednika stranke u koju malo ide, pa malo ne ide.

Malo je tko zamišljao i kako će njegovo ime biti u izbornim listama ‘Opcije za promjenu‘, a i kako će samo nekoliko sati poslije cijelu situaciju ‘zakuhati’ priopćenjem u kojem podržava aktualnog premijera. 
Toliko nebuloznih odluka u kojima je jedini i najveći gubitnik postao sam Škorić. Od straha poraza na mjestu potpredsjednika, opasno mu se zaljuljala i pozicija na čelnom mjestu splitskog ogranka. Štoviše, Petar Škorić je svoj ‘politički život’ toliko ubio da je bez znanja ljudi iz splitskih ogranaka on poručio kako je njihov kandidat.

Svastika, Orjuna, Vukovar…

Dobro se sjećamo svih slavnih i neslavnih epizoda čelnika splitske stranke. Kad nije išlo u splitskom Centru 112 onda je krenulo ‘vjerodostojnim stazama’ u Županijskoj upravi za ceste. 
Mnoge je Škorić nasmijavao svojim istupima, mnoge pak i ljutio, a naljutio se i on kada su mu u lipnju prošle godine na vrata pozvonili aktivisti, predvođeni Bojanom Ivoševićem, i zatražili objašnjenje oko produženog rada ugostiteljskih objekata u centru grada.

Vrlo aktivan Škorić je bio i 2015. godine. Tada je na Poljudu osvanula svastika, a vlast Ive Baldasara i SDP-a nije imala rješenje za pravo čudo s Poljuda. 
Bok uz bok stali su tada Škorić i Ante Sanader, opleli po vladajućima i optužili ih, pa kako nego na specifičan hrvatski način, da su oni krivi za pojavu sa splitskog stadiona.
Pet godina kasnije razlika je svima jasna – Škorić se odjednom prometnuo u stranačkog neposlušnika, a onda sve vratio jednim običnim priopćenjem. Sanader je barem, koliko-toliko, ostao vjerodostojan.

Petra Škorića pronašli smo i u temi Srbije. Šef splitskog HDZ-a oštro je reagirao i na optužbe Vučića pa onda doslovce ustvrdio kako će Srbija u Europsku uniju kad se upristoji.

Na kratko je splitski šef postao i Torcidaš. Stanje oko Splita, igranja reprezentacije, sudačkih pothvata pa sve do osuda predsjednice Kolinde.
– Ako je Torcida Orjuna, onda sam i ja orjunaš, ustvrdio je ovaj istinski navijač Hajduka i pokušao skupiti još kakav izborni glas s tribine. 

Svoje domoljubne niti istaknuo je i u gnjevnom pismu upravi knjižnice jer je bio uvjeren da nisu na njemu primjeren način obilježili pad Vukovara. Knjižnice su mu bile problem i kad se govorilo o odjelima u kojima su smješteni simboli istospolnih parova, a svojevremeno mu se predbacivalo i za neke ustaške simbole na njegovim društvenim mrežama.

Jedino što je u cijeloj priči ostalo od početka isto je Škorićev stav oko Istanbulske konvencije. Ondje je već počela pucati ljubav njega i premijera iako se Plenković čak tri sata trudio objasniti sve dobro o konvenciji u županijskim prostorima u Splitu. Nekoliko dana poslije glas Škorića u Saboru, kako je i isticao, bio je protiv.

Početak kraja bila je Kolinda…

Nespreman je, bez naoružanja Petar Škorić dočekao prvi napad. Pobjeda Zorana Milanovića usred Splita bio je početak kraja. Kad više nije imao inicijative, a ni objašnjenja onda je Split prozvao ‘nesplitskim’.

Splitski je HDZ, po njegovim riječima, bio uz njega. Ipak, istina je bila duboko drugačija.
Izazvala je laž veliku kontra reakciju svih splitskih HDZ-ovaca. U istoj toj večeri još jedan krivi potez bio je pokazatelj koliko je čelni čovjek postao nemoćan. Došao je na nekoliko zadnjih riječi sjednice i dobio prijezirne poglede, šutnju i odbacivanje.

U akciji povlačenja krenuo je kad su gradski oci i pečatom potvrdili da će podržati Plenkovića, a u razgovoru s Ivicom Tafrom i Domagojem Maroevićem trebalo je odrediti daljnje korake. Ili si naš, ili si njihov – dvije su opcije stavljene pred Škorićem, a on je kukavički izabrao onu lakšu, podršku Plenkoviću koji ga jedini može spasiti od potpunog sloma.

U cijelom slučaju ostalo je brinuti ‘o svojoj fotelji‘ jer ona potpredsjednička je bila gotovo nemoguća zbog prikupljanja potpisa, a čini se da će nedostižna biti i ona gradska pozicija. Svjedočit ćemo tome nekoliko mjeseci nakon unutarstranačkih klanja u HDZ-u…

Nać će se i neko novo mjesto za splitskog čovjeka jer, ako već nije bilo teško zaposliti ženu u Županiji, a brata u pomorskoj tvrtki, onda neće biti problem pronaći i novu destinaciju za šefovanje! Živi bili pa vidili!