Slomljeno krilo: Jedini preživjeli prisjetio se jedne od prvih i najtežih zrakoplovnih nesreća u Hrvatskoj kada je poginulo petoro branitelja

Na današnji dan prije 25 godina dogodila se jedna od prvih i
najtežih zrakoplovnih nesreća u Domovinskom ratu. Zvonko Kovačević jedini je
preživio pad aviona AN 2 s tridesetak metara visine. Poginuli su: Branko
Fridel, Boris Kekez, Davor Šabić, Mladen Škalic i Bojan Vojvoda.

– Bio je lijep zimski dan, baš kao i danas. Poletjeli smo iz
Divulja u Sinj po gorivo kako bi mogli obaviti jedan pripremni let za borbena
djelovanja. Poletjeli smo sa sinjskog aerodroma i trebali smo se vratiti nazad,
na Divulje i tada se dogodila nesreća. Zakačili 
smo žice dalekovoda i srušili se – prisjetio se Kovačević tog kobnog
dana.

Kaže da je preživio zahvaljujući spletu okolnosti i Božjoj
volji.

– Vidjeli smo lom lijevoga krila, od tog trzaja sam pao na
pod, uhvatio sam se rukama za stolice i udar sam primio na prsa. Nije me nabio
naprijed kao ostale, došao sam k sebi u tom dimu i vatri. Vidio sam da je avion
raspukao na jednom mjestu  i nogama sam
proširio taj otvor još više i uspio sam izaći na livadu. Mještani Šimaca su me
odvukli malo dalje i u tom trenutku je avion je potpuno izgorio sa svima unutra
– priča Kovačević.

Zbog dima u avionu nije vidio nikoga od svojih suboraca i
prijatelja. Dozivao ih je, ali nije čuo da se itko odazvao.

– Pomislio sam da ćemo svi izgorjeti, vatra je već bila u
kabini, to je trajalo tri, četiri minute. Nakon toga sam završio u bolnici, a
nakon kraćeg oporavka opet sam otišao na teren u sastavu Četvrte brigade i
ostao do kraja rata. Imao ozljede obje noge, rebara, prsiju, ruku, udarac u
glavu, iskašljavao sam krv… Na vlastiti zahtjev sam nakon osam dana otišao iz
bolnice kući, a nakon 15 dana vratio sam se na ratište, nezaliječen. Bilo je
problema na ratištu, moji iz diverzantske jedinice ostavljali su me u bazi zbog
toga, ali brzo sam opet išao s njima – kaže Kovačević koji je uvjeren da bi ih
pilot uspio normalno prizemljiti da im nije puklo krilo.

Matko Raos, ratni zapovjednik voda, kaže kako je mjesto pada
ovog aviona za njega sveto mjesto.

– Te nedjelje, 26. siječnja 1992. godine, svoj posljednji let
tragično su završili prvi zrakoplovci hrvatske vojske. Život im je prekinut kad
smo bili tako dobar tim i kad su nam bili tako potrebni za ostvarenje sna o
novoj državi. Tih slavnih dana smo stvarali hrvatsku vojsku, znali smo da je
sve osim pobjede put bez povratka. Slavan je bio i vaš put do ovog tragičnog
događaja, a mi koji smo ostali nosili smo vas u srcu do konačne pobjede, kao da
ste bili s nama. Nosimo vas u srcu i danas, 25 godina poslije te tragedije –
rekao je Raos.

Dodao je kako je to trebao biti jedan rutinski let u pripremi
za izvršenje borbenih letova, a žestoko je kritizirao odnos svih hrvatskih
vlasti do sada prema braniteljima.

– Tih slavnih dana letjeli su unatoč prijetnjama s kopna, s
mora i s neba. Njihovu žrtvu i prolivenu krv iskoristili su mnogi, a posebno
prednjače političari i rukovodeći kadar bivšeg sistema koji su stvarajući
zakone po svojoj mjeri osiromašili zemlju za vlastitu korist, a nas hrvatske
branitelje stručno razjedinili, sveli nas na brojke. Ipak, ja se duboko nadam
da se tome bliži kraj dolaskom ove vlasti. Živimo u nadi da će svi ti koji su
rasprodali hrvatski narod biti imenovani kao izdajnici domovine. Ispunjen sam
ponosom što sam vas poznavao i ratovao s vama u toj ’91. godini, u toj najtežoj
godini našeg rata u našoj Četvrtoj. Uvijek ste mi pred očima, ti ozbiljni
Branko, veseli i nasmijani Borise, kao i ti nestašni Davore na svom motoru.
Srest ćemo se mi u vječnosti – emotivan je bio Raos.

Počast poginulim hrvatskim zrakoplovcima na 25 obljetnicu
tragedije kod spomenika „Slomljeno krilo“ u Šimcima kod Sinja uz brojne
dužnosnike odao je i Miroslav Kovač, zapovjednik hrvatskog ratnog
zrakoplovstva  i protuzračne obrane, koji
je naglasio kako su prije 26 godina piloti 
aeroklubova Sinj i Split formirali zrakoplovnu borbenu skupinu te ih s
pravom možemo zvati začetkom hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne
obrne.

– I prije stjecanja statusa samostalnog zrakoplovnog voda u
sastavu 4. brigade njegovi pripadnici su zdušno provodili letačku obuku i obuku
padobranaca prenoseći tako iskustvo i znanje našim kolegama suborcima. Nakon tragičnog
pada, samostalni vod Split nastavlja s još većim žarom i htijenjem u stvaranju
samostalne hrvatske države. Ovaj spomenik je simbol, trajan su podsjetnik na
veličinu žrtve mladih zrakoplovaca, podsjetnik na nesebičnost i veliko srce –
zaključio je Kovač.