Što je Cecil Beaton stvarno mislio o slavnima

Modni fotograf Cecil Beaton
neponovljivo je zabilježio karizmu i glamur nekih od najpoznatijih
ličnosti našega doba, a što je doista mislio o bogatima i slavnima koje
je pola stoljeća nastojao šarmirati iza objektiva svojeg fotoaparata
otkriva nova knjiga koja kombinira njegove slavne fotografske portrete
sa sadržajem njegovih privatnih dnevnika.

Grace Kelly ima lice poput teleta a “kad ne bi bila toliko
fotogenična, jedva da bismo ju pogledali na ulici”, piše Beaton u jednom
od svojih dnevničkih zapisa objavljenih u knjizi “Cecil Beaton:
Portreti i profili” koja izlazi početkom rujna u Velikoj Britaniji u
izdanju nakladnika Frances Lincoln. Uredio ju je novinar i pisac Hugo
Vickers a, kako piše britanski Telegraph, knjiga nudi jedinstven i
neočekivano brutalno iskren pogled na neke od Beatonovih najslavnijih
modela.

Salvador Dali ima strašan zadah i neobične navike, zaključio je
slavni fotograf na foto sessionu u newyorškom hotelu St Regis 1937., a
Audrey Hepburn, koju je fotografirao 1960., “unutarnju” kvalitetu
zvijezde, ali “pretanki vrat, preisturenu bradu i predugačak nos”.

Glumicu Marilyn Monroe portretirao je 1956. prateći je po
hotelskoj sobi, iz čega je zaključio da “hoda kao pomahnitali bazilisk,
gazeći sve što joj se nađe na putu”. “Zbunjujuća je istina da je Monroe
kao sirena iz bajke, nesofisticirana poput Renske nimfe i nedužna poput
mjesečara”, ocijenio je.

Za Micka Jaggera, kojeg je fotografirao 1968., Beaton piše da
ima “nevjerojatno žensku senzibilnost; izgleda kao samosvjesna mlada
žena iz predgrađa. Seksi je a opet, posve aseksualan. Mogao bi biti
eunuh”.

Elizabeth Taylor je 1957. opisao kao vulgarnu ženu bez ukusa.
“Ona predstavlja sve ono što ja ne volim. Oduvijek prezirem Burtonove
zbog njihove vulgarnosti, običnosti i lošeg ukusa. Postavio sam se kao
autoritet, rekao sam joj da ne pudra nos, da stane pred fotoaparat takva
kakva je. Očekivala je komplimente, ali nije ih dobila. Njezine grudi,
ogromne i obješene, podsjećaju na mlade peruanske seljanke koje doje. U
usporedbi s njom, sve žene izgledaju kao dame”, napisao je Beaton.

Dok mnoge slavne neštedimice kritizira, pun je hvale za kraljicu
Elizabetu, koju opisuje kao “mirnu, magnetičnu osobu punu nježnog
suosjećanja”. Kraljicu je portretirao kao mladu princezu 1943. i potom
sedam godina kasnije s malim princom Charlesom. “Na fotografijama je
prisutna određena težina koje nema u stvarnosti, a istodobno se ne vidi
zasljepljujuće svjež ten, jasan pogled stakleno plavih očiju i nježna
slatkoća njezina osmjeha”, piše Beaton.

Dojam je na njega ostavila i kraljičina sestra princeza
Margaret, za koju kaže da djeluje zabavno i oštroumno a opisuje ju kao
“jako slatku s dosta šminke”.

Julie Andrews je “nevjerojatno naivna”, Marlene Dietrich “tako
bijela da bi se i Mjesec posramio”, Winston Churchill je “usamljen”,
Francis Bacon “pun šarma i razumijevanja”, a Fred Astaire “čist, svjež i
divan”.

Cecil Beaton (1904.-1980.) bio je engleski modni i ratni
fotograf i portretist, slikar, dizajner interijera i Oscarom nagrađeni
kazališni i filmski kostimograf i scenograf. Godine 1937. postao je
dvorski fotograf britanske kraljevske obitelji. Beaton je također bio i
poznati kroničar te je za života objavio šest knjiga svojih dnevničkih
zapisa. Posljednjih su se godina počela pojavljivati nepročišćena
izdanja njegovih dnevnika koja se sadržajem prilično razlikuju od
Beatonovih ranijih publikacija, koje su bile sadržajem daleko umjerenije
u opservacijama.