Ana Marković: “U Americi se igra drugačije! Moj cilj je pomoći Hajduku i vratiti se u reprezentaciju”

Najnovije pojačanje ŽNK Hajduka i jedna od najpopularnijih svjetskih nogometašica, Ana Marković, kratko je porazgovarala s nama prije početka nove sezone. Otkrila je kako je došla u Hajduk, odakle je njena obitelj i kako (ni)je upoznala Marka Livaju.

– ⁠Dobila sam ponudu Hajduka, odluka je bila laka. Cijela moja obitelj navija za Hajduk, tako da ja kažem uvijek da sam došla kući – rekla je u uvodu.

Čim ste došli, odmah će te debitirati u Ligi prvaka?

– Da, jednostavno ne može bolje. Otkad se bavim nogometom, Liga prvaka je jednostavno onaj konačni cilj. Kroz karijeru se uvijek vodim da sve treba ići korak po korak.

Uz igranje nogometa, aktivni ste i na društvenim mrežama, prate vas milijuni ljudi. Kako se nosite s time, sigurno je izazovno u nekim trenutcima?

– Nogomet je za mene na prvom mjestu. Igram od malih nogu. A što se društvenih mreža tiče, jednostavno rečeno, to je moj posao. Sve ove cure također rade, jer ženski nogomet nažalost nije plaćen onoliko koliko bi željeli da možemo samo trenirati i igrati.

Jeste li ikad osjetili ljubomoru od drugih cura na terenu usmjerenu prema vama?

– Nisam nikada osjetila kroz karijeru. Možda zbog toga što ja nisam takva osoba pa ne gledam to tako.

Gdje vas trener vidi na terenu u ovoj momčadi Hajduka?

–  Obično sam pozicionirana u napadu, prošle su pripreme, vidjet ćemo gdje će me trener pozicionirati kada krenu utakmice. Dosta radim na brzini, tu mogu svakako doprinijeti, dodatno razvijam tehniku i naravno učim svakog dana nešto novo. Upoznajem polako novog trenera i nove suigračice te se nadam da mogu pomoći Hajduku.

Usporedba domaćeg i inozemnog nogometa?

– Prošle godine cure su osvojile naslov, ima zaista sjajnih igračica ovdje i konkurencija je jaka u momčadi što je jako dobro. Igrala sam u Portugalu i u Americi gdje je napeto, a i u hrvatskom prvenstvu je jako neizvjesno. Bit će borba.

U čemu je razlika ženskog nogometa u Europi i specifično u Americi?

– Puno se ondje radi u teretani, čak četiri puta tjedno. Igračice su dosta jake i brze, radi se dosta na udarcu, duelima, pogotovo zračnim. I u tim segmentima su svakako bolje nego ovdje u Europi. Ali s druge strane, mi ovdje znamo prirodnije igrati, imamo bolju tehniku. Tamo uglavnom igračice dolaze s koledža i igraju “školski”. U Europi se često preskače igra i improvizira, a Amerikanke igru baziraju na fizičkoj snazi i izdržljivosti.

Na internetu se pojavila vijest da ste rođeni u Splitu. Odakle je uopće vaše porijeklo?

–Na internetu se svašta piše haha. Ja sam rođena u Zurichu, ali cijela moja obitelj živi tu u Splitu, mamina strana je porijeklom iz Kaštela dok je očeva iz Bosne i Hercegovine.

Je li cilj povratak u reprezentaciju?

– Da. Sto posto to želim. Nije me bilo neko vrijeme. Moram se ovdje pokazati i zavrijediti poziv. To mi je najbitnije.

S obzirom da cijela obitelj navija za Hajduk. Imaš li nekog najdražeg igrača?

– Na pamet mi pada sada Ivan Rakitić koji se nedavno umirovio. Imali smo sličan put iz Švicarske.

A jesi li upoznala nekog igrača koji trenutačno igra?

– Nisam. Ali Livaju sam vidjela prije nekoliko dana. Sjedio je tamo, ali nisam ga upoznala. Bilo mi je malo neugodno pa sam samo prošla sa curama haha.

Možeš li dolaskom u Hajduk doprinijeti popularizaciji ženskog nogometa?

– Mislim da mogu. To mi je svakako cilj, promicati nogomet. Maknuti predrasudu da je on samo za muškarce. Borim se sa time svaki dan – na kraju je dodala Marković.