Ne zovite ih sudačkim nadama jer oni to nisu

Hajduk je na gostovanju kod Gorice stigao do prvog ovosezonskog slavlja u HNL-u (2:1), upisao tri boda i stigao do neopisivo važne pobjede pred Rakow. Mnogi će reći, teže od očekivanog, na jedvite jade, u samoj završnici inspirirani Livaja povukao je još jedan magičan potez iz rukava i donio pobjedu gostima.

Livaja je zabio i Istri na Poljudu u finišu utakmice, a da nisu Puležani izjednačili pripala bi i tu pobjeda Hajduku. Pripala bi prema mnogima ‘nezasluženo’, svi oni kivni na hrvatsko suđenje digli su se ‘na sve četiri’ poslije te utakmice. Uz tezu da je dvoboj Hajduka i Istre (2.kolo) na Poljudu, uz poguranac za domaćina, pokradena utakmica. Oni nešto manje maštoviti, složit će se da je utakmica samo loše odsuđena, kao i mnoge iz opusa velikih sudačkih nada, Matea Ercega te kolo prije Patrika Kolarića, koji u Varaždinu sa metar udaljenosti ne vidi kako Duvnjak ruši Bambu u kaznenom prostoru. Ustvrdila je to i komisija, Layec je poručio kako je Istra trebala imati dva kaznena udarca, kao i da je vikend prije Kolarić pogriješio, ali srećom doskočio je VAR i spasio ga epske blamaže. Ercega na Poljudu ‘iz sobe’ nisu zvali.

Tek je treće kolo, a već se skupio pozamašan broj krivih sudačkih odluka. Dvoboj Hajduka protiv Istre na Poljudu najviše je digao buru. Što bi bilo kad bi bilo, da je dosuđen penal Istri, i tako…

Ako je Istra tako ogoljena na Poljudu što je sa Hajdukom u Velikoj Gorici, gdje je na scenu nakon dvije mlade sudačke nade stupila treća, Patrik Pavlešić uz iskusnog lisca Ivana Bebeka u VAR sobi. Pa tako jedan i drugi na neoprezno nasrtanje Cvijanovića nad Hodakom ocjenuju da je žuti karton tu dostatan, ne uključuje se VAR kako bi se potencijalno gledao crveni karton. Penal za Goricu sviran je bez većeg oklijevanja, a na drugoj strani nakon guranja i udarca Filipovića u Pukštasovu nogu, nije svirano ništa. Niti se oglasila VAR soba. Kao i na Poljudu kada je sudio Erceg. Što bi bilo kad bi bilo… Vratimo se sada na početak teksta u kojem Hajduk pobjeđuje u završnici na jedvite jade. Uz ovako maestralno suđenje, dobro da je i pobijedio. Jer iz kola u kolo, u krucijalnim trenutcima, krive sudačke odluke promjene tijek, a često i sam ishod utakmica. Na sezone i pogreške koje su se već zbile iza nas ne treba više ni gledati, dovoljno je pogledati početak ove nove da se shvati zašto na Svjetskim prvenstvima Hrvatska nema svog suca, dok susjedi već nekoliko mundijala zaredom imaju arbitre rezervirane za neke od najvažnijih utakmica.

Što se sudačke komisije i samog Saveza tiče, ne možemo za očekivati da ih prestanete preko noći delegirati. Ali barem ih pored ljudi zdravog vida i razuma ne nazivajte sudačkim nadama, jer to nisu. U najmanju je ruku degutantno sve dok od prvenstva iz utakmice u utakmicu rade ovakvu travestiju.