VELIKI KAMILO TONČIĆ Priča o arhitektu Hrvatskog doma kroz znanje i dušu Jurice Vojnovića

Secesija. Beč u Splitu. Umjetnost i arhitektura koju je u naš grad donio veliki Kamilo Tončić. Bečki student, a kasnije inženjer arhitekture i građevine bio je puno više od onog kakvog ga većina ljudi danas poznaje.  

Bajka. Osim spektakularnog pročelja novoobnovljenog Hrvatskog doma u Splitu, pravi se biser krije unutar školjke. I upravo taj biser jest secesijska dvorana iz 1908. godine koja je konačno dočekala da joj se vrati njen prvobitni sjaj i veličanstveni Tončićev dizajn.  

Štorija o Kamilu Tončiću veća je od ove fascinantne dvorane s crvenim sjedištem, visokim prozorima i secesijskim skulpturama. Pravu štoriju o Kamilu Tončiću zna i osjeća pročelnik službe za izgradnju i upravljanje razvojnim projektima Grada Splita Jurica Vojnović. Život ga je povezao s legendarnim arhitektom više no što je mogao zamisliti kada je još kao dječak u prostorijama Hrvatskog doma trenirao gimnastiku. Emotivna priča i povezanost s Tončićem zaista će naježiti svakoga, a ovaj bi splitski pročelnik stoga mogao pretočiti svoje znanje u više od samo jedne priče za članak. 

– Kamilo Tončić je pradjed moje pokojne supruge Ivane Tončić i premda nismo u rodu, osjećam veliku povezanost s njim i ponos što sam, zahvaljujući mom poslu, postao dio ove priče o restauraciji i obnovi Hrvatskoga doma, kaže Vojnović koji je sa svojom službom dobio zadatak pratiti sve aktivnosti i radove koji se vrše izvan i unutar prostorija Doma zajedno sa službom za društvene djelatnosti. 

Velik stručnjak i pokretač društvenog života

– Nakon završetka studija i kratkog rada u Beču nastanio se u Splitu u kojem je i zasnovao obitelj. U našem gradu zapravo je ostavio najveći trag svog djelovanja – i to ne samo građevinskog i arhitektonskog. Naime, Kamilo Tončić bio je i osoba koja je doprinijela velikom i snažnom razvoju splitskog društvenog života, ističe Vojnović. 

Gledajući sa stručne strane, Tončić je Splitu poklonio desetak objekata tako što ih je projektirao, ali većinom i vodio njihovu izgradnju. Jedan od njegovih prvih istaknutih projekata bile su Sumporne toplice u Marmontovoj ulici koje je izgradio od temelja do krova na zemlji vlastite supruge. Tako impresivnu zgradu koja i dan danas mami uzdahe mnogih, izgradio je 1903. godine kada je imao samo 25 godina. 

Osim što je Tončićev arhitektonski i građevinski rad dao Splitu brojne fantastične građevine poput kuće na Morpurgovoj poljani ili kuće Savo na Rivi, društvena priča koju je živio bila je još važnija. 

– Njegov utjecaj na društveni život Splita je puno veći od ovih nekoliko zgrada. Bio je utemeljitelj i prvi ravnatelj splitskog Etnografskog muzeja na način da je svoju etnografsku zbirku poklonio muzeju. Nadalje, kao veliki ljubitelj i kolekcionar umjetničkih djela otvorio je i Galeriju umjetnina kojoj je također podario djela iz vlastite kolekcije, govori pročelnik i navodi kako je Kamilo Tončić bio osoba koja je doprinijela i razvoju splitskog obrazovanja. 

– On je projektirao, osnovao i pokrenuo tadašnju Obrtničku školu Split u Zrinsko-frankopanskoj ulici. Bio je njen ravnatelj te je predavao učenicima stručne predmete, kaže. 

O tadašnjem Hrvatskom domu

Sa samo navršenih 30 godina Tončić je završio Hrvatski dom uloživši u njega toliko ljubavi, pažnje i rada. Osim što je dane i dane provodio na gradilištu, bio je zaslužan i za umjetničku ideju i realizaciju detalja u Domu. 

– On po struci nije bio umjetnik, ali je u njemu tinjala ta umjetnička vatra. Osmislio je skulpture koje krase pročelje i samu dvoranu. Ukrasi, figure, cvijeće, sokol koji drži hrvatski grb – sve je to njegovo djelo. Samu je izgradnju kalupa također vjerno i osobno pratio u tvornici Betizza cement, ističe Jurica Vojnović. 

Svečanom otvaranju 13. rujna 1908. godine prisustvovala su brojna poznata lica iz tadašnjeg splitskog vremena uz nastup pjevačkog društva Zvonimir i Narodne glazbe te govor predsjednika Doma Vinka Milića. Neposredno nakon otvaranja održana je prva dalmatinska umjetnička izložba koja će zauvijek ostati upamćena kao jedan od najvećih društvenih i kulturnih događaja u povijesti Splita. 

– Te je godine jedan grad težaka i ribara od samo 18 tisuća stanovnika postao bogatiji za fantastičan umjetnički događaj kojeg su došli posjetiti brojni Splićani. Postoje i fotografije na kojima je vidljiva masa građana, ističe fascinirani Vojnović. 

Tada su izlagali poznati hrvatski umjetnici: Emanuel Vidović, Ivan Meštrović, Celestin Medović, Vlaho Bukovac, Ivan Rendić, Mirko Rački i drugi. Tončić je bio veliki ljubitelj umjetnosti pa se s mnogima družio privatno, a također je podupirao brojne mlade umjetnike. 

U ovoj zgradi i dvorani odvijale su se godinama priredbe, svečanosti, koncerti i izložbe. Jedno vrijeme tu je bio i vatrogasni dom te sjedište sportskog društva Hrvatski sokol. 

– Kažu mi da su ovdje potpisani akti, dokumenti i povelje o osnivanju nogometnog kluba Hajduk i veslačkog kluba Gusar, govori Vojnović. 

Ipak, ova veličanstvena i višenamjenska građevina osjetila je na svojim zidinama i ružnu povijest dolaskom Talijana 1942. godine u Split. 

– Za vrijeme Drugog svjetskog rata okupirali su cijeli grad, a Dom im je postao uprava. Uništili su sva obilježja austrijske secesije kako na pročelju, tako i u unutrašnjosti same zgrade. Do prije dvije godine, svi su zidovi bili goli dok su Talijani stepenište u potpunosti  promijenili, kaže pročelnik. 

Nakon bogatog društvenog života, Tončić se povukao

– Iza Drugog svjetskog rata taj je čovjek doživio strašnu nepravdu u namjeri da mu otmu toplice, a u tome su i uspjeli. Tada je na nekakvom montiranom postupku osuđen zbog toga što je navodno nekoliko Talijana za vrijeme rata došlo na kupanje u te banje. Proveo je tri mjeseca u zatvoru, a nakon smrti je rehabilitiran od tog sudskog postupka, govori Vojnović i ističe kako je to bila Tončićeva prekretnica da se povuče iz društvenog života Splita. 

Zbog provedena tri mjeseca u zatvoru, bio je uistinu ponižen pa je na zemljištu vlastite kuće, Vile Tončić, spalio sve svoje projekte, radove, makete, skice i crteže. Sve na čemu je ikad radio.  

U društvenom životu se od tada više nije pojavljivao, a preminuo je u Splitu 29. lipnja 1961. godine. 

Split mu se nažalost u njegovim poznim godinama života nije odužio, ali zato mu je u novijoj povijesti odao počast upravo restauracijom Doma i nazivom ulice njemu u čast. 

– Zaslužio je on i puno više od toga. Prema mom skromnom mišljenju, Tončić je nakon Dioklecijana jedan od najvećih Splićanina, ponosno kazuje Vojnović koji je neopisivo sretan zbog toga što je projekt Hrvatskog doma uspješno realiziran. 

Rekonstrukcija Doma

Hrvatski dom konačno doživljava svoju renesansu, a put do današnjeg očaravajućeg prizora bio je popločan teškim radom konzervatora i restauratora. S obzirom na to da je Kamilo Tončić spalio svoje radove, ostale su samo rijetke fotografije po kojima se moglo raditi. Za vrijeme gradnje stoga je bilo mnoštvo nepoznanica jer nije bilo potrebnih nacrta i dokumentacija projekata. 

Ne postoji nikakav trag kako je izgledala ograda na stubištu. Stručnjaci su rekonstruirali najvjerojatniji mogući izvorni izgled tako da su koristili vlastita znanja te promatrali ostale Tončićeve radove. 

– Ovo je bio jako izazovan zadatak stoga moram pohvaliti Teh-gradnju iz Zagreba koja je radila građevinske i zanatske radove te tvrtku Neir iz Splita koja je bila zadužena za konzervatorske i restauratorske radove. Nakon 112 godina vanjskom i unutrašnjem dijelu zgrade napokon je vraćen njen blistav sjaj, kaže pročelnik.  

Stručnjaci su pazili na sve. Zahtijevali su da svaki detalj bude što više u izvornom obliku. Većina izvornih pločica bila je oštećena stoga su se po posebnoj narudžbi radile u Bugarskoj. Kvake, lusteri pa i najmanje sitnice odišu štihom tog vremena i kroz njihov rad možemo osjetiti Split kakav je bio nekad. U Domu kao da je sat stao baš pred prvobitno otvaranje 1908. godine na kojem je prisustvovao i sam Kamilo Tončić. 

– Da nije bilo koronavirusa, Hrvatski dom bi već bio otvoren. Ipak, nadam se da će ovo brzo završiti pa da ova veličanstvena zgrada dobije svečano otvorenje kakvo u najmanju ruku zaslužuje. Veselim se stoga i svim događajima koji će se imati priliku održati u ovim nadasve čarobnim prostorijama, ponosno govori Jurica Vojnović koji ističe kako je prošlog tjedna započeo tehnički pregled zgrade, a ubrzo se očekuje i uporabna dozvola. 

Kamilo Tončić osoba je koja je toliko dala Splitu u svakom pogledu. Pitanje koje se nadovezuje na njegovo životno djelo jest kako je mogao uspjeti sve to učiniti za tako malo vremena.  

– On je bio izuzetan čovjek, a Split mu duguje toliko puno. Zadužio nas je za cijeli život svojim inženjerskim radom i stručnošću, ali i društvenim, obrazovnim i kulturnim djelovanjem. Ne mogu sakriti ponos i sreću kada pričam o njemu jer sam zaista vezan za ovog čovjeka, ističe emotivni Vojnović.