Ajax „na papiru“ vrijedi gotovo 200 milijuna eura više od Hajduka, igraju li novci ili momci?

Otkako je Transfermarkta, zapravo, otkako je njegov osnivač Matthias Seidel 2004. godine uveo tržišne cijene nogometaša, s vremenom je postalo popularno uspoređivati odnose dva kluba koja se međusobno natječu. Ako me „memorija sjećanja ne vara“, Hajduk nikada nije igrao ovakvu utakmicu s toliko drastičnom razlikom u tržišnoj vrijednosti dva kluba. Nije to bio niti Inter, nije to bio niti Villarreal. Barem tako osjećam. Između Hajduka i Ajaxa je gotovo 200 milijuna eura razlike otkako je Transfermarkt osvježio te vrijednosti. Momčad Gonzala Garcije je brzo nadoknadila odlaske Rokasa Pukštasa i Nike Sigura, te se popela na 33,3 milijuna eura, ali nedovoljno da bi stala u istu rečenicu s klubom iz Amsterdama i njegovih 228 milijuna eura.

Ajax bi s takvom vrijednošću morao igrati u Ligi prvaka, ali toliko je bio loš prošle sezone u nizozemskom prvenstvu da je završio tek na 5. mjestu. I dopala ga sudba kleta, Konferencijska liga. Doduše, to je jedino europsko natjecanje koje Ajax nikada nije osvojio, pa ima priliku ove sezone pridružiti se Chelseaju kao jedinom sa svim trofejima.

Treba li Hajduk uopće nadati se nečemu kad će mu nasuprot stajati momčad u kojoj će u prvih jedanaest vjerojatno biti svi skuplji od najskupljeg hajdukovca Michelea Šege – 5 milijuna eura? Naravno da treba, jer kao što se ispravno kaže – teren je jedino mjerilo. U Ajaxu, na primjer, dva su igrača procijenjena na 22 milijuna eura, Simon Adingra i Tolu Arokodare, oba dovedena na posudbu (Sunderland, odnosno Wolverhampton), a iz Hrvatske se – koliko se sjećam – nitko nije prodao za toliku lovu. Možda i jest, Zdravko Mamić najbolje zna za koliko je stvarno prodavao Luku Modrića, Vedrana Ćorluku, Eduarda da Silvu…

Četiri su godine prošle od posljednje titule Ajaxa, a kad su 2025. godine bili nadomak nje, prosuli su nemoguću prednost par kola prije kraja i pretekao ih je PSV s Ivanom Perišićem. Nakon što su bili peti, uslijedio je zaokret, stvaranje momčadi je povjereno sinu najvećeg igrača u povijesti Ajaxa. Jordi Cruyff je taj, sin slavnog Johana. Njegovo ime je katalonska verzija očevog imena. On je iz Katalonije doveo trenera Michela, koji je s omalenom Gironom radio čuda i igrao Ligu prvaka. Doveo je i Marca ter Stegena iz Barcelone, ali i još neke iskusne igrače poput Marokanca Sofyana Amrabata, Nijemca Juliana Brandta… Nešto kao što je Hajduk realizirao Leandera Dendonckera. Ili da se vratimo na njihove posudbe, Adingra i Arokodare su kao nama Marin Šotiček i Dalisson. Što se prodaje ovoga ljeta tiče opet se nameću neke usporedbe, Pukštas i Sigur s jedne strane, a Mika Godts i Sean Steur s druge. I opet s ogromnom razlikom u cijeni. Godst je otišao u PSG za 45 milijuna eura, Steur u Newcastle za 23,5 milijuna eura. Novci o kojima Hajduk može samo sanjati. Ne sada nego i ubuduće. Iz Hrvatske se, jednostavno, igrači ne prodaju kao iz Nizozemske.

U četvrtak, dakle, u 18.45 sati počinje susret u kojem Hajduk prema novcima objektivno igra neravnopravnu utakmicu, ali papir je jedno, a stvarnost drugo. Uvjerenja smo da u svlačionici Hajduka nitko ne misli da su igrači Ajaxa toliko vrjedniji od njih, kao što Garcia ne smatra da je lošiji trener od Michela. Stoga nam se nametnula dvojba – novci (Ajax) ili momci (Hajduk)!