Pogledajte što krije do sada neistražena Brčina jama na Pometenom brdu

Članovi Speleološkog društva Špiljar za vikend su se spustili u Brčina jamu na Moseću. Očekivali su, kaže Tonći Rađa, da će se istražiti neku plitku i nezanimljivu jamu, a na kraju su ostali iznenađeni i očarani ljepotama na koje su naišli kada su se spustili više od 50 metara u podzemlje.
Jamu su nazvali Brčina jama, po nadimku njihova vodiča Josipa Jurića Brče, koji im je pokazao što se krije u šipražju, samo stotinjak metara od prvog stupa u vjetroparku na Pometenom brdu.
Petra Baleta, Tin Barić, Kruno Bolibruh i Tonći Rađa prvi su speleolozi koji su došli do dna ove jame.

– Nema tragova da su u njoj bili speleolozi tako da znamo da nije istražena iako je trebala biti kada se radio vjetropark. Biološko i speleološko istraživanje je jedan od uvjeta za dobivanje dozvole za gradnju. Nama, speleolozima koji djelujemo na području srednje Dalmacije, ova jama uopće nije bila poznata. Prije nekih desetak dana smo istraživali jednu drugu jamu u blizini pa su nam došli ljudi i rekli da ima još jedna. Kada smo se spuštali dolje vidjeli smo dosta šišmiša što je zanimljivo jer se u istraživanjima flore i faune za gradnju vjetroparka posebno težište baca na šišmiše – kaže Rađa.

Speleolozi Društva Špiljar gotovo svaki vikend provode u prirodi istražujući dalmatinsko podzemlje, ali ističu da se ne sjećaju kada su zadnji put naišli na ovako lijepu i zanimljivu jamu.

– Treba se spustiti kroz otvor dubine oko pet metara, a potom se jama grana na dva okomita kanala i prelijepo je ukrašena. Ima ogromnih stalagmita i stalaktita, čudnih stalagmita s kristalima, a u jednom dijelu ima i malo jezero. Jako je zanimljiva! Iznenadila nas je sama dubina tako da ovaj put nismo radili biospeleološko istraživanje, ali smo u jednom dijelu otkrili poluzasigani kostur. On je tamo najmanje sto godina. Uzeli smo uzorak i poslat ćemo ga u Zagreb na analizu kako bi otkrili o kojoj se životinji radi. Po onome što smo vidjeli vrlo vjerojatno je riječ o nekoj većoj životinji tipa jelena koja je unutra upala tko zna kada – opisuje Rađa te dodaje kako je jama bila nepristupačna dok se nije napravio put za vjetropark.

Ljeste od konopa još iz djetinjstva

Do nje se moglo doći samo iz smjera Bročanca i za nju su znali samo ljudi koji su tu živjeli. Kako je skrivena u šipražju nije bila pogodna za bacanje bilo kakvog otpada. Špiljarov vodič Josip se kao dijete s prijateljima iz sela spuštao niz otvor jame i još od tada su na ulazu ostale ljestve od konopa koje su napravili.

– Ljestve su još u relativno dobrom stanju, ali sva sreća da se nisu išli zavlačiti dublje kroz jednu rupu koja okomito pada 40-ak metara u dubinu i moglo se svašta dogoditi. Radili su to skrivećki od svojih roditelja, ali jednostavno nisu mogli odoljeti dječjem istraživačkom duhu – kaže Rađa.

Ovu jamu planiraju uskoro detaljnije istražiti, a budući da se danas do nje lako dođe uključit će je u speleološku školu Društva Špiljar koja počinje sredinom ožujka.