Anton Kikaš zahvalio gradonačelniku Miru Bulju

Organizacijski odbor  promocije igrano – dokumentarnog fima  “Nisam se bojao umrijeti – domoljubna misija Antona Kikaša 1991.”  uputio je pismo zahvale gradonačelniku Grada Sinja Miru Bulju.

Naime, Grad Sinj organizirao je projekciju  filma u Gradskom kinu
Sinj u povodu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, dana hrvatskih
branitelja te 28. obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja.

Na projekciji u Sinju bio je i  protagonist Anton Kikaš
koji je ovim filmom želio oteti zaboravu teško razdoblje stvaranja i
obrane samostalne, neovisne i suverene hrvatske države i pridonijeti
kulturi sjećanja na poginule, umrle i nestale hrvatske branitelje u
Domovinskom ratu.

Tekst zahvale donosimo u cijelost:

„Poštovani gospodine gradonačelniče Grada Sinja,

Ovim putem želimo se zahvaliti na svemu što ste ovih dana učinili za gospodina Antona Kikaša, a osobito na lijepom i srdačnom prijemu u viteškom Sinju 5. i 6. kolovoza. Hvala Vam što ste prihvatili organizaciju projekcije filma “Nisam se bojao umrijeti – domoljubna misija Antona Kikaša 1991.” autora Jakova Sedlara, a kojega smo prikazali u dvorani
Gradskog kina Sinj za građane grada Sinja i cijele Cetinske  krajine.
Vjerujemo da smo ovom projekcijom filma, u “Danima Alke i Velike Gospe”, pridonijeli proslavi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i
Dana hrvatskih branitelja te obilježavanju 28. obljetnice Oluje.

I ovom prigodom podsjećamo da gospodin Antun Kikaš ovim filmom želi
oteti zaboravu ono olovno teško razdoblje stvaranja i obrane samostalne,
neovisne i suverene hrvatske države i pridonijeti kulturi sjećanja na
poginule, umrle i nestale hrvatske branitelje u Domovinskom ratu, a
osobito hrvatske branitelje koji su branili i obranili ustavno pravni
poredak Republike Hrvatske na području Grada Sinja i
Splitsko-dalmatinske županije. Gospodin Kikaš smatra da su istina
i pravda jedini put koji vodi do mira među ljudima, narodima i državama.

Zaključno podsjećamo da je Anton Kikaš uspješan poslovan čovjek, istinski domoljub, pjesnik i filantrop. 

Premda Ministarstvo unutarnjih poslova još uvijek nije donijelo
odluku o njegovom statusu hrvatskog branitelja, a s obzirom na iskazanu
hrabrost pri nabavi oružja i žrtvu zatočeništva u beogradskom vojnom
zatvoru, gospodina Antona Kikaša možemo smatrati junakom Domovinskog
rata. Premda više od 50 godina živi i radi u Kanadi, on Hrvatsku nosi i
osjeća duboko u svojem biću i kud god da krene s njim je Hrvatska. 

Nakon trideset godina čekanja, na poticaj Matice hrvatske (za vrijeme predsjedanja prof. dr. Stipe Botice), predsjednik Republike Hrvatske gospodin Zoran Milanović 6. rujna 2022. godine donio je Odluku kojom je gospodina Antona Kikaša odlikovao Redom kneza Domagoja s ogrlicom, za pokazanu osvjedočenu hrabrost i junaštvo u Domovinskom ratu.

U obrazloženju prijedloga Odluke predsjednika Republike Hrvatske piše:

“U ljeto 1991. godine oružana agresija na Hrvatsku od strane Srbije, Crne Gore i Jugoslavenske narodne armije s oružanom pobunom dijela srpskoga pučanstva u Republici
Hrvatskoj poprimila je sve veće razmjere. Još u svibnju 1990. godine,
između dva kruga prvih višestranačkih i demokratskih izbora provedenih
nakon 2. svjetskoga rata u Hrvatskoj, jugoslavenske vojne vlasti oduzele
su formacijsko naoružanje Teritorijalne obrane milijunske vrijednosti i Hrvatsku ostavile bez prijeko potrebnog naoružanja s kojim se moglo opremiti oko 220.000 vojnih obveznika i dragovoljaca. Zatečeni tom činjenicom, novoizabrano hrvatsko političko rukovodstvo poziva cjelokupnu hrvatsku javnost i hrvatsko iseljeništvo na zajedništvo u borbi za slobodu i hrvatsko državno osamostaljenje. Hrvatske zajednice po
cijelome svijetu skupljaju dobrovoljne novčane priloge s kojima se
kupuje oružje i vojna oprema. U takvim okolnostima, hrvatsko –
kanadski državljanin, ugledni geodetsko-građevinski inženjer i
poduzetnik i predsjednik mnogih gospodarstvenih, kulturnih i sportskih udruga iz Toronta gospodin Anton Kikaš odlučio
je u dalekoj Kanadi pomoći u obrani Hrvatske, pa je u tu svrhu
organizirao hrvatsku zajednicu u Torontu koja je prikupljala oveću
novčanu pomoć za nabavu oružja. Osim što je osigurao novčana sredstva za
nabavku oružja on je stavio i vlastiti život u opasnost, kada sredinom
kolovoza 1991. godine iz Toronta odlazi u Austriju, Njemačku i
Mađarsku da bi nakon toga iz Afrike 31. kolovoza 1991. godine Boingom
707 u Ljubljanu pokušao dopremiti blizu 20 tona pješačkog oružja
višemilijunske vrijednosti prijeko potrebnog za obranu od uznapredovale
oružane agresije na Hrvatsku.

Bilo je to vrijeme prije nego li je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih
naroda Hrvatskoj zabranilo uvoz naoružanja. Jugoslavenske državne
vlasti, nakon velike pogreške pilota Uganda Airlinesa, otkrile su plan
Antona Kikaša te su s dva naoružana borbena zrakoplova preusmjerili
Boing 707 na letu prema Ljubljani i prisilno ga spustili u zagrebačku
zračnu luku. Tom je prilikom Jugoslavenska narodna armija u dramatičnim
okolnostima zarobila gospodina Antona Kikaša te zaplijenila naoružanje i
zrakoplov u vlasništvu kompanije Uganda Airlines. U neuspjelom pokušaju
oslobađanja Antona Kikaša i deblokade zrakoplova s
naoružanjem, Antiteroristička jedinica Lučko Ministarstva unutarnjih
poslova vodila je pješačku borbu u zahvatu zračne luke na Pleso i tom je
prilikom ranjen pripadnik ove jedinice Dejan Čakarević. U samici
beogradskog vojnom zatvora proveo je gotovo tri mjeseca trpeći teška
psihička i fizička zlostavljanja. 

U međuvremenu su pripadnici Antiterorističke jedinice Lučko na putu
od kod Slunja, gdje je prizemljen helikopter Jugoslavenske narodne
armije, preko Karlovca do Zagreba zarobili generala
Jugoslavenske narodne armije Milana Aksentijevića s nekoliko oficira iz mreže vojne kontraobavještajne službe. 

Zbog važnosti zarobljenih jugoslavenskih oficira dogovorena i 25.
studenog 1991. godine u zagrebačkoj zračnoj luci  izvršena razmjena
zarobljenika. Osim gospodina Antona Kikaša, tom je prilikom
razmijenjena i oveća skupina zarobljenih hrvatskih branitelja.

Premda oružje iz Boinga 707 nije došlo tamo gdje je trebalo, ovaj 
junački čin gospodina Antona Kikaša hrvatska javnost pamti i nikad ga
neće zaboraviti jer se on urezao u kolektivno nacionalno pamćenje zbog
nevjerojatno hrabrog i odvažnog pokušaja pomoći u oružju koje nam je
tada najviše nedostajalo. Ovaj se hrabri i junački čin gospodina Antona
Kikaša zauvijek izdigao na pijedestal simbol svehrvatskog zajedništva, a
kojim se u to teško ratno vrijeme uvelike pridonijelo ohrabrenju
hrvatskih branitelja i hrvatskog državnog vrhovništvu u pravednoj borbi
za slobodu i ne samo hrvatskog naroda i hrvatskog društva, nego općenito
čovjeka i njegove univerzalne ljudskosti.

S osobitim poštovanjem! “

ZA ORGANIZACIJSKI ODBOR:

Zdravko Vladanović, dipl. pravnik

umirovljeni brigadir Hrvatske vojske