Dan prevencije: Samoubojstvo se može spriječiti

Samoubojstva, jedan od vodećih
uzroka smrti od ozljeda u Hrvatskoj, mogu se spriječiti dobrim sustavom
prevencije čija je izgradnja smisao današnjeg Dana prevencije suicida.

Pod tim sloganom izgrađuje se sustav suvremene zdravstveno-socijalne
skrbi koji teži jačanju općeg mentalnog zdravlja u društvu, liječenju
psiholoških i emocionalnih simptoma osoba koje su u krizi, razvijanju
strategije suočavanja s problemima koji dovode do samoubojstva,
smanjenju čimbenika samoubojstava i izgradnji nade za bolji život.

Statistika suicida

Broj izvršenih samoubojstava oscilira i aktualni podaci
Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo govore o stopi od 15 suicida na 100
tisuća stanovnika. Da se radi o smanjenju stope pokazuju podaci o
najvećim zabilježenim stopama: 1992. godine bilo je 1156 samoubojstava
što čini stopu 24,2, gotovo podjednako kao i 1987. kada ih je bilo 1153
(stopa 24,1) te tri godine kasnije kada su 1142 osobe izvršile
samoubojstvo (stopa  23,9).

Znatno manje izvršenih samoubojstava zabilježeno je 1995. kada
je 930 osoba oduzelo sebi život (stopa 19,4), 2000. ta je brojka
iznosila 926, (stopa 20,9), a 2009. godine 790 (stopa 17).

Za to razdoblje omjer samoubojstava u muškaraca i žena kretao se u rasponu od 2,2 do 3,6 naprema jedan.

Prema podacima WHO-a za zemlje OECD-a, najveću stopu suicida
imaju Litva 31,5, Mađarska 21,7, Latvija 20,7, Estonija 18,8, Slovenija
17,2, Finska 16,8, Belgija 16,8, Poljska 15,4 i Francuska 14.

WHO zagovara prevenciju suicidalnog ponašanja, osiguranje
adekvatnog liječenja i praćenja te skrbi za one koji su pokušali
samoubojstvo, kao i odgovorno izvještavanje o samoubojstvima u medijima.

Tri razine preventive

Psihologinja Aleksandra Mindoljević Drakulić, autorica knjige
“Suicid: fenomenologija i psihodinamika“, objašnjava da postoje tri
razine prevencije od kojih se primarna, tiče jačanje znanja i svijesti o
mentalnom zdravlju svega stanovništva i najšire javnosti. Osobito bi
trebali biti bolje educirani tzv. vratari („gatekeeper“), ljudi koji
nadziru razna područja života, kao što su policajci, ljudi koji rade u
zatvorima, domovima umirovljenika, školama, ordinacijama opće medicine
itd. Do njih počinitelji suicida često dolaze i šalju znakove, ali ih
oni ne prepoznaju uvijek, kaže Mindoljević Drakulić.

Sekundarna prevencija tiče se praktične obuke svih ljudi i
službi koje svojim poslom dolaze u kontakt sa suicidalnim osobama. Taj
sustav mora biti prepoznat i dobro funkcionirati. Mnogi ne znaju da na
Rebru postoji Centar za krizna stanja koji radi 24 sata na dan, kaže ta
psihologinja.

Učinkovitost sustava na izravan način ovisi o broju angažiranih
stručnjaka neke zemlje. Prema podacima WHO-a, Švicarska ima 42
psihijatara na 10 tisuća stanovnika, Norveška 30, Francuska 22, Hrvatska
11, Slovenija osam, Poljska i BiH po pet.

Treća razina prevencija nastupa nakon počinjenja suicida, i
odnosi se na tzv. psihološku obdukciju. To je postupak utvrđivanja
okolnosti stradanja koji je jako traumatičan za članove obitelji i
prijatelje. Potrebno je da se taj postupak provede uz veliki stupanj
razumijevanja i empatije, kaže Mindoljević Drakulić.

Mediji trebaju izvješćivati o suicidu krajnje suzdržano. Ne
smiju zalaziti u intimu stradalog, niti romantičarski pisati o stradanju
koji će pobuditi, sindrom „verterizma“, tj. potaknuti na nova
stradanja, napominje.

Kodeks časti hrvatskih novinara kaže da novinar treba
izbjegavati intervjuiranje i prikazivanje osoba koje su izravno ili
neizravno pogođene tim događajima. “Vijesti o samoubojstvima i
pokušajima samoubojstava se ne naglašavaju te ih treba svesti na
najmanju moguću mjeru, uz poseban obzir kad je riječ o djeci. Potrebno
je pridržavati se stručnih smjernica za izvještavanje o samoubojstvima”,
kaže se u Kodeksu časti.

Razmjeri suicida među braniteljima

Na problem samoubojstava branitelja nedavno je uputio sisački
biskup Vlado Košić na način koji je izazvao javne kontroverze i postavio
pitanje u kojoj mjeri javni govor o suicidu pomaže ljudima u krizi.
Tijekom propovijedi na misi na Dan hrvatskih mučenika u Udbini biskup
Košić je kazao da je “tijekom Domovinskog rata poginulo 15 tisuća
hrvatskih branitelja, ali njima treba pribrojati i dvije tisuće onih
koji su nakon Domovinskog rata digli ruku na sebe, jer nisu bili
zadovoljni odnosom službene Hrvatske prema njima”.

Na upit Ministarstvu branitelja da komentira tu tvrdnju, stigao
je usmeni odgovor da Ministarstvo nema taj podatak i da ne zna na koje
se istraživanje pozvao biskup Košić.

Predsjednica Hrvatske udruge za prevenciju suicida Elvira Koić
također je odbila komentirati tu izjavu, kazavši da je njezino
djelovanje usmjereno na individualnu praktičnu stranu problema.

Hrvatski zavod za javno zdravstvo odgovorio je da nema podatke o
suicidu hrvatskih branitelja, a voditeljica odjela za procjenu rizika
Škole javnog zdravlja “Andrija Štampar” Matijana Jergović kazala je da
se nije bavila istraživanjima suicida ali da je u okviru istraživanja
dugotrajnih posljedica ratnih zbivanja na zdravlje stanovništva utvrđeno
da branitelji dijele sudbinu druge populacije. Još troje stručnjaka
koje je Hina zamolila za komentar nije odgovorilo na upit.

Na upit biskupu Košiću da razjasni podatke o kojim je riječ, iz
njegova ureda je stigao odgovor da se biskup koristio javno dostupnim
podacima iz studije Ministarstva branitelja, koji su predstavljeni na
jednom okruglom stolu o toj problematici, a koje je u Glasu Slavonije od
21. listopada 2013. godine iznijela psihijatrica Elvira Koić.

Nakon ponovljenog upita stigao je odgovor iz Ministarstva
branitelja u kome se kaže da je ukupno za razdoblje od 1990. do 2013.
zabilježeno 2614 slučaja samoubojstva hrvatskih branitelja, te da ta
brojka slijedi opći trend hrvatske populacije koja se smanjuje.

“Međutim, uzmemo li u obzir da su svjetska istraživanja pokazala
kako najrizičniju skupinu predstavljaju muškarci srednje i starije
životne dobi s nekim oblikom tjelesnog oštećenja ili psihičke traume,
moguća je tendencija rasta samoubojstava kod pripadnika ove demografske
skupine”, kaže se u odgovoru.

Dio izjave biskupa Košića u kojoj se kaže da su branitelji
počinili samoubojstvo “jer nisu bili zadovoljni odnosom službene
Hrvatske” nije htio komentirati nitko iz Ministarstva niti iz
Biskupijskog ureda.

Na njega se osvrnula teologinja s Filozofskog fakulteta iz
Zagreba Jadranka Brnčić koja je kazala da je biskupova generalizacija
tragične sudbine branitelja, koji suočeni s vlastitim traumama počinjaju
samoubojstvo, i više nego opasna.

“S jedne strane on manipulira njihovom tragedijom tumačeći ju u
prilog svoje teze o mučeništvu, a s druge strane ima ozbiljne elemente
utuživosti jer za njihov čin optužuje, čini se, uglavnom sadašnju
državnu vlast”.

Jadranka Brnčić se osvrnula i na pojam mučeništva u retorici
biskupa Košića u citiranim ulomcima, te kazala da je “potpuno ispražnjen
od svoje sakralne i duhovne dimenzije te ideologiziran i krajnje
ispolitiziran. Biskup Košić zove mučenicima sve koji stradaju za ‘svoje
ideale i domoljublje’. Pritom podrazumijeva što su to ideali i što je to
domoljublje te izjednačuje ‘mučenike’ iz različitih kompleksnih
povijesnih situacija. “Stječe se dojam da su mučenici, zapravo, svi
Hrvati-katolici, kako ih on razumije, koji ne žive u društvenom uređenju
katoličke oligarhije i isključivosti”,kazala je Jadranka Brnčić.

Mindoljević Drakulić napominje da je svaki slučaj samoubojstva
zaseban i da treba dobro analizirati svaku situaciju da bi se moglo o
njoj govoriti. Kaže da je jednim dijelom biskup Košić u pravu jer je kod
30-40 posto ispitanika utvrđeno da je PTSP prešao u kroničnu fazu.
Ljudi su dugo razočarani, neki se nisu jednostavno snašli, drugi nemaju
zaposlenje, treći su se zatvorili među četiri zida, “osjećaju kao da su
izdani njihovi ideali”.

Ipak, to ne znači da se može tako olako govoriti o motivima
samoubojstava, i složila bih se s ocjenom da je ta tvrdnja biskupa
Košića manipulativna i da nije u skladu s postupcima prevencije suicida,
kazala je Mindoljević Drakulić.

Psihoterapeuti podsjećaju da su najvažniji motivi počinjenja
suicida traženje pomoći i bijeg iz nepodnošljive situacije, te da je
potrebno učiniti sve da se pomogne ljudima koji su u krizi.