Damir Ćosić Roda: Vijećnici ne smiju zastupati samo interese stranke, nego raditi za Split

Damir Ćosić Roda “vlada”
splitskim kvartom Sućidar već drugi mandat, a u međuvremenu se vinuo u sferu
“visoke politike” – iako na sjednicama splitskog gradskog vijeća ima
mjesto među “teškom” oporbom, do sada je već nekoliko puta odlukama u
Banovini iznenadio (i razočarao) svoje političke partnere, prije svega šefa
splitskog HDZ-a Petra Škorića. Razgovarali smo s Rodom upravo o tim političkim
prepucavanjima.

Potpredsjednik ste u
Županijskoj skupštini te nezavisni vijećnik u
Splitu, ali i šef gradskog kotara Sućidar. Na ta mjesta stigli ste kao član HSP
AS, no danas ste nezavisni. Zbog čega je došlo do razlaza sa strankom i kako
vidite vlastitu političku budućnost, hoćete li se ponovno kandidirati, kao
nezavisni ili možda član neke druge stranke?

– Na
mjesto predsjednika gradskog kotara Sućidar došao sam kao nositelj nezavisne
liste i pobijedio u konkurenciji 18 različitih političkih opcija – koalicija.
Mislim da na Sućidru malo ljudi zna kojoj političkoj opciji pripadam I to je
dobro. Te ljude više zanimaju problem u kotaru koje nadam se uspješno
riješavam.

Što
se tiče mog odlaska iz HSP-a AS, to je već stara
priča, a za mene prošlo, svršeno vrijeme. Mislim da ni nema potrebe za
prepričavanjima tih događaja o kojima se ionako dosta pisalo. Ukratko, otišao
sam zbog neslaganja s načinom rada i upravljanjem u stranci, smatrao da se
dovoljno ne vrednuje moj rad u stranci, dakle u 10. Izbornoj jedinici u kojoj
je gospođa Tomašić i dobila svoje parlamentarno mjesto. Odavde je sve krenulo, pa
se eto za tu stranku nažalost ovdje i sve završilo. Za sada sam nezavisni i
mogu vam reći da se prilično dobro osjećam u takvoj poziciji, jer mogu raditi
prema svojoj savjesti i stavovima, što ponekad i nije loše. Naravno, defacto
sam bez zaštite stranke samim time bez “stranačke stege” nazovimo to tako, ali sve ima svoje prednosti
i mane.

I u Gradskom vijeću i u Županiji ste,
barem nominalno, u koaliciji s HDZ-om. Međutim, ljubav ne cvate pogotovo u
gradu Splitu, od kada ste podržali gradonačelnika Baldasara u njegovoj prvotnoj
viziji plodouživanja Turističke palače. Zbog čega ste točno odlučili dignuti
ruku za poteštata, kontra svojih koalicijskih partnera?

– Razloge
sam već naveo: glasam prema svojim
stavovima, a oni se temeljno mogu svesti pod tri riječi: dobrobit Sućidra,
Splita i županije. Prema toj ideji ću se i dalje ponašati. Zašto ne bih podržao
nešto što mislim da je dobro ili zašto bi gradonačelnika ometao u nekom
projektu za koji mislim da je dobar. Isto tako, ne namjeravam nikoga podržavati
ako držim da će to kočiti razvoj Splita. To je moje vijećničko pravo. Gradski
vijećnici nisu tamo da zastupaju interese stranke, nego da rade za Split ispred
svoje stranke. Podržavam projekte za koje smatram da su dobri i gradonačelnika
nemam namjeru rušiti preko projekata za koje smatram da su dobri. Rad
gradonačelnika i bilo koga od nas ocijenit će birači kad za to dođe vrijeme.

Podržali ste Baldasara, ali i njegovu “zakletu” neprijateljicu
Marijanu Puljak – zajedno s kolegom iz gradske vijećnice Tonćem Blaževićem išli ste na prosvjede zbog
nepočetka izgradnje škole na Pazdigradu. Dakle, podržavate projekte, ne osobe?

– Tako je. Pa treba li škola u
Pazdigradu? Trebamo li težiti tome da svaki kvart u Splitu ima što bolju
infrastrukturu – ambulantu , vrtić, školu, crkvu ili da budem konkretniji,
parkiralište i sportsku dvoranu na Sućidru? Vijećnici iz gradske opozicije su
se na prosvjedu zbog Pazdigrada ujedinili kako bi podržali projekt kojima ima
smisla i koji služi razvoju Splita odnosno boljem životu naših građana. Djeca na
Pazdigradu idu u školu u tri smjene, gube od nastave, roditelji se teško
organiziraju: to je problem koji se treba riješiti i podržavam i podržat ću
svojim glasom svaku takvu inicijativu. Na kraju krajeva koliko vidimo škola na
Žnjanu-Pazigradu je u fazi izgradnje. Svaka čast.

Što se tiče gradonačelnika Baldasara, kod njega sam prepoznao da želi neke stvari
napraviti za bolji životu u gradu i ne namjeravam ga u tome sprječavati niti
tuči ispod pojasa. Danas nije vrijeme za ideologije, a na mom ste primjeru
mogli vidjeti da podržavam projekte iz lijeve i desne baze. Oporba treba
služiti kao korektiv vladajućih, a ne kao opstrukcija. To može biti krivo
shvaćeno, ali se ne želim na to obazirati, jer sam operativac.

Kakvi su Vaši odnosi opozicijskom koalicijom, navodno su najavili osvetu?
Istovremeno, na županijskoj razini čini se
kako normalno funkcionirate s HDZ-om?

– Sukobi se događaju uvijek
s pojedincima, pa nema potrebe generalizirati. Neslaganje s jednim čovjekom ne
implicira neslaganje s čitavom strankom i to najbolje govore moji odnosi s npr.
HDZ-a na županijskoj razini i s pojedincima na gradskoj. Ako šef HDZ-a ima
problema sa mnom, onda neka se taj problem zadrži na političkom neslaganju bez
ulaženja i napadanja obitelji ili prijatelja. To je prije svega nemoralno, a
onda nije ni kršćanski  a to bi trebao
biti temelj  koalicije hrvatskog
zajednišva.

Kako uspoređujete rad u Gradskom
vijeću i na Županijskoj skupštini, imajući u vidu da ste u jedinstvenoj
poziciji istovremeno raditi u oba vijećnička doma. Gdje su razlike, a gdje
sličnosti?

– Mislim da je u županijskoj skupštini
opozicija „mekša“. Odluke se donose brže i lakše. Rasprave su korektne, nema
udaraca ispod pojasa. Predsjednik županijske skupštine spontano i rutinski
sjednice privodi kraju i rješenja su konkretna. Gradsko vijeće je saziv
drugačijeg tipa, kontakti su izravniji i često ulaze u sferu osobnog. Posao
gradskog vijećnika shvaćam ozbiljno. Za mene je to poziv kojim možemo učiniti
nešto bolje za grad, a to možemo samo putem projekata i radom. Tu nema mjesta
ideologiji, ali ima svjetonazoru. Misliti drugačije i raspravljati da – to je
normalna ili bi barem trebala biti normalna politička komunikacija i gradsko
vijeće će morati još puno raditi na tome.

Radite i na najnižoj stepenici političke
vlasti, čelnik ste u GK Sućidar. Kako tamo stoje stvari, koji su najveći
problemi kotara i da li će se nešto promijeniti nabolje na Sućidru dok ste u
Banovini?

– Od
svega što radim najdraži mi je posao predsjednika GK Sućidar, jer tu su rezultati rada odmah vide. Nema te
kampanje koja to može zamijeniti ili osporiti. Napravili smo dosta i idemo
dalje s radom na Perivoju Ane Roje, parkingu i rasvjeti. Kao gradski vijećnik
imam bolju startnu poziciju i mogućnosti, a to želim i iskoristiti. Uskoro bi
se trebao završiti istočni parking niz Velebitsku i Krležinu ulicu, s montažnim
željeznim konstrukcijama s ukupno 400 parkirnih mjesta. 

Glavni parking u
Vukovarskoj je u pripremi i pri kraju je rješavanje imovinsko-pravnih odnosa. U
prošlom mandatu izgradili smo privremeno parkiralište ispod dječjeg vrtića za
dodatnih 60 mjesta, asfaltirali pristup parkiralištu, uređeno je dječje
igralište na popularnom placu na vrhu Sućidra, u suradnji sa gradskim tvrtkama
redovito otklanjamo elementarne probleme začepljenih šahti, zelene površine se
redovito održavaju. Ugrađen je lift u ambulanti kako bi liječnici i ordinacije
bili dostupni svima, a u dogovoru sa ravnateljem škole  u tijeku su pripreme za uređenje školskog
igrališta sjeverno od nove crkve i radimo mali parking u Novakovoj ulici. 

Planiram i neke zahvate u Kukuljevićevoj ulici u suradnji sa novoosnovanom
inicijativom građana Kukuljevićeve koji imaju dosta problema sa parkiranjem U
planu nam je osigurat prostor za druženje našim umirovljenicima u sklopu kojeg
bi trebala biti i kotarska knjižnica, tržnica i još mnogo toga.

Nedavno ste imali i verbalni
obračun u nastavcima s Josipom Milatom,
nominalno zbog imena neke ulice ili parka. Zašto smatrate da nema mjesta
imenima, odnosno podsjećanju na antifašizam, a svjetski je priznato da su se u
to ime tijekom II Svjetskog rata na ovim prostorima borili – partizani. Odnosno
preciznije: zašto bi zločini komunističkog režima koji su nastupili kasnije,
pred kraj rata i nadalje, bacali sjenu na žrtve tih zapravo neideološki
obojanih boraca protiv fašizma, kao da danas kažemo kako Domovinski rat ne
zaslužuje spomen zbog pljačke koja je uslijedila tijekom pretvorbe?

– Je,
je, imamo Jozo Milat i ja svoje prepiske, jer se svjetonazorski razlikujemo. On
ima svoju ideologiju, a ja sam čovjek koji nema vremena
za ideologije i koji ima jasne stavove kao hrvatski branitelj. Međutim, smatram
da nije najsretnija komparacija, jer Domovinski rat odnosno hrvatski branitelji
nemaju veze s pretvorbom. Oni su imali svoje obaveze kao hrvatski branitelji, a
to je najčasnija i najteža obaveza: braniti domovinu. Isto tako iz toga
proizlaze i određena prava. Milatu sam već poručio kako je vrijeme da se bavimo
time, a ne ulicama i partizanima koji već desetljećima uživaju u raznim
blagodatima koji proistječu iz tih komunističkih dana. 

Ne želim se njima više
baviti. Želim se baviti novim pitanjima i našim braniteljima i svako tko ima
svijesti i savjesti o Domovinskom ratu, kao i ljudsku empatiju, držat će to
važnijim od imena neke ulice. Neki ljudi se jednostavno moraju pomiriti s
činjenicama da živimo u Hrvatskoj i da tu našu zemlju koju smo obranili moramo
i urediti – ako je moguće prema najvišim standardima. Čeka nas puno rada i
posla kako bi ova zemlja bila sretnije mjesto, a to za početak podrazumijeva
prava branitelja.