Hrvatska udruga bolničkih liječnika objavila je priopćenje vezano uz slučaj ministra obrazovanja Radovana Fuchsa koji je pregled u bolnici obavio preko reda. Kažu kako takav odnos prema moćnicima nije iznimka nego pravilo, piše Jutarnji list.
Priopćenje liječnika prenosimo u cijelosti:
‘Vrijeme je da se svi mi, kako liječnici i drugi zaposlenici
zdravstva tako i građani, prestanemo praviti da slon nije u sobi, kao u
onoj engleskoj poslovici u kojoj je u sobi slon, svi se prave da ga ne
vide i svi o tome šute. Slon je u sobi već desetljećima. Dapače, svojom
veličinom je ispunio sobu. Još malo pa će posisati cijeli kisik u sobi.
Slon u sobi, ono što se pravimo da se ne događa, što ne spominjemo i
od čega odvraćamo oči, je fenomen pod nazivom: Imaš vezu? Imaš nekoga da
ne moram čekati mjesecima na pretragu ili pregled? Možeš mi riješiti
pregled ili pretragu?
U Hrvatskoj svi plaćamo obvezno zdravstveno osiguranje. Ali svim
građanima zdravstvena usluga u stvarnosti nije jednako dostupna. Postoje
oni koji čekaju mjesecima na pretragu i satima pred ambulantom. A
postoji i kasta moćnih koja im poseban tretman u javnom zdravstvenom
sustavu. Vidjesmo neki dan kako je ministar Radovan Fuchs
uspješno, brzo i učinkovito riješio svoj zdravstveni problem na hitnom
bolničkom prijemu. Ništa čekanja, ništa redovi pred ambulantom, ništa
nervoza i gubljenje sati. Pacijent gotov za pola sata. A i parking mu se
osigura pred vratima bolnice.
Slučaj ministra Fuchsa je slika i prilika kako, nažalost, funkcionira
sustav u odnosu na moćne političare. Sustav u kojem su hitni prijemi
prekrcani dan i noć, sustav u kojem nedostaje 2000 liječnika i pitanje
koliko medicinskih sestara, sustav u kojem građani u pojedinim
dijelovima države ne mogu do obiteljskog liječnika, pedijatra ili
ginekologa. Sustav u kojem se na pojedine pretrage čeka mjesecima, pa
tko može potegne vezu, tko može plati privatno, a tko ne može čeka.
Liječenje moćnika preko veze i preko reda nije iznimka već pravilo.
Nama liječnicima godinama je muka od toga. Nazove ravnatelj, nazove šef
klinike ili nazove već netko moćan unutar sustava. I slijedi uvijek isti
razgovor. Dolazi taj i taj glavonja, daj molim te riješi to što prije i
bez čekanja. I mi pognemo glavu i rješavamo političara ili političarku.
U sustavu kao što je javno zdravstvo, koji je vrlo hijerarhiziran i
centraliziran, nije uputno previše dizati glavu niti postavljati pitanja
zašto neki političar mora ići preko reda. Sustav nas tjera na takav
modus operandi i ucjenjuje na različite načine. I sustav očekuje da o
tome šutimo. Autocenzura je temelj ovakvog zdravstvenog sustava. Za
prekoredno uguravanje političara u bolnicama nisu krivi liječnici. Krivi
su ravnatelji, šefovi i sustav. I jasno političari.
Takvo nam je zdravstvo, a vidjesmo na primjeru kćerke predsjednika
Sabora da nam je takvo i pravosuđe. Takvo nam je i društvo. Tanka kasta
privilegiranih i svi mi ostali.
Mi liječnici tražimo dovoljno vremena za svakog pacijenta i
poštivanje vremensko-kadrovskih normativa, tražimo micanje politike iz
upravljanja zdravstvenim ustanovama, tražimo praćenje ishoda liječenja
kako bi se vidjela kvaliteta liječenja, tražimo modernizaciju
specijalizacija, tražimo više transparentnosti i učinkovitosti u
upravljanju sustavom. Tko od donositelja odluka tj. političara ozbiljno
doživljava naše zahtjeve? Nitko. I zato prosvjedujemo i zato ćemo morati
najesen poduzimati i nove akcije. Jer političari koji odlučuju u
zdravstvu ne čekaju niti minute. Za njih ima dovoljno termina, dovoljno
liječnika, dovoljno medicinskih sestara i dovoljno vremena za medicinske
postupke. Za njih je sustav uređen i zato ne vide potrebu da ga
mijenjaju. Kada bi političari čekali u ambulantama i na hitnim
prijemima, čekali na svaku značajniju pretragu desetak mjeseci, jako bi
se bunili. I zato odnos zdravstva spram VIP tretmana koji uključuje
pretrage i preglede preko reda i preko veze, moramo mijenjati. I zato i
mi liječnici moramo protestirati na ulicama, a vjerojatno najesen
poduzimati i druge aktivnosti. Jer bez našeg pritiska od promjena neće
biti baš ništa. I političari će i dalje ravno na vrata ambulante i
preskočiti sve umorne, zabrinute i bolne pacijente koji čekaju. Stoga,
ne odustajmo od zahtjeva za promjenama. Jer samo tako ćemo mijenjati
sustav. Za dobro naših pacijenata i za dobro liječnika i sestara. Svi mi
ćemo prije ili kasnije biti tek samo pacijenti‘, poručuju iz HUBOL-a.