Učenici i djelatnici Obrtničko-industrijske škole te Tehničke škole Imotski, obilježili su jutros Dan sjećanja na žrtvu Vukovara.
Ravnatelji spomenutih škola, prof. Nediljko Biočić te prof. Ivan Majić, paljenje svijeća i molitvu u spomen svim herojima Vukovara, Škabrnje i Domovinskog rata, organizirali su uz pridržavanje epidemioloških mjera.
Odajući počast Vukovaru, gradu heroju, pročitana je i prigodna pjesma naslova „Jedan toranj“. Pjesmu su napisali učenici 1.n razreda Obrtničko-Industrijske škole u Imotskom, s razrednicom prof. Mirjanom Vlašić, povodom obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara.
Jedan toranj
Bila je jesen
I oblaci su bili tugom rasuti
I oblaci su bili tugom rasuti
U koloni suza, u koloni boli
Toliko sjećanja i nijemih pozdrava
Neprežaljenih večeri i jutara
Toliko progutanih strahova i jauka
Toliko samoće i u njoj otpora
Toliko sjećanja i nijemih pozdrava
Neprežaljenih večeri i jutara
Toliko progutanih strahova i jauka
Toliko samoće i u njoj otpora
Iz ruševina krvavih zgrada
Procvali su krikovi nade i prkosa
I stajao je jedan toranj
Neuništiv, uspravan
Za crvenu, bijelu i plavu
Za logor, za vojnika,
Za majku, djevojku
Za nečijeg oca, brata i sina
Jedan toranj kao simbol i poruka
Za logor, za vojnika,
Za majku, djevojku
Za nečijeg oca, brata i sina
Jedan toranj kao simbol i poruka
I nije bilo uzalud
I žrtva je vrijedila
I žrtva je vrijedila
Nebo je suncem golubica prošarala
Nježna se glazba u rosi umila
I jutro slobodom zastrla
Nježna se glazba u rosi umila
I jutro slobodom zastrla
Na jednom tornju
Danas vihori zastava
Zrakom se propinje, diše
Za Hrvatsku i za Vukovar
Za domovinu i sve heroje
Kojih među nama nema više
Danas vihori zastava
Zrakom se propinje, diše
Za Hrvatsku i za Vukovar
Za domovinu i sve heroje
Kojih među nama nema više