I one su nekad nesigurne, umorne i obeshrabrene: kako izgleda jedna noćna smjena medicinskih sestara

U Hrvatskoj, bolnice su mjesta koja skrbe za sve više pacijenata. Mnogi zdravstveni djelatnici slažu se kako su bolesti u posljednje vrijeme uznapredovale i ne zahvaćaju samo starije ljude. Na bolničkim hodnicima mogu se zateći pune klupe, a često i bolnički kreveti koji ne stanu u već “pune” prostorije. Problem s krevetima, ali i osobljem, nešto je s čim se doktori, ali i medicinske sestre susreću svaki dan. Međutim, njihova najveća odgovornost, osim toga što pokušavaju svakoga smjestiti, je skrbiti o pacijentima i dati im nadu u ozdravljenje. Za svoju “žrtvu” dobiju tek dan slobodno.

Dvije medicinske sestre pristale su opisati jednu noć u bolnici iz perspektive medicinskog djelatnika, prijatelja i jedinog oslonca kojeg bolesnici imaju dok leže na odjelima. Iako, oni to često ne primjećuju.

1. Koja je vaša glavna obaveza tijekom noćne smjene, što radite tada?

I.K.:  “Glavna obaveza mi je koordinirati posao ostalih sestara u smjeni i pratiti teče li posao kako treba. S tim da nisam lišena posla koji obavljaju i ostale kolegice. Terapija, njega, praćenje vitalnih funkcija i zbrinjavanje vitalno ugroženih pacijenata.”

A.E.: “U noćnoj smjeni glavna briga mi je bolesnik i sve što treba učiniti da mu bude bolje; kako davati terapije, njegu oko bolesnika i na koji način razgovarati s njim.”

2. Kako izgledaju izvanredne situacije tijekom noći, koliko vas one iscrpljuju?

I.K.:  Izvanredne situacije su identične kao i po danu. Tj. nema razlike je li dan ili noć. Baš iz tog razloga, obavljati  hitne slučajeve u ponoć ili u 3:00 ujutro kao da je podne, dodatno iscrpljuje.”

A.E.: “Izvanredne situacije su česte i jako stresno djeluju na mene, koliko god smo pripremljeni na sve to je uvijek iznenadna i nagla promjena. Primjerice; to je kao da hodate, šetate i odjednom morate skočiti negdje.”

3. Kako se osjećate kada svane, vaša smjena završi i vi odlazite kući?

I.K.: “Sretno i premoreno.”

A.E.: “Sretna sam pogotovo nakon noćne smjene jer mi je to nešto najiscrpljujućije. Svakako nisam opuštena jer uvijek mislim jesam li sve napravila, je li svatko dobio svoju terapiju. Iako spremna dođem raditi, nekada ni sama nisam sigurna jesam li dobro nekome dala lijek i na pravi način, jer jednostavno – umor me svlada.”

4. Koliko vam je teško odraditi noć i razmišljate li ikad o tome koliko ste umorni?

I.K.: “Da. Često razmišljam koliko sam umorna. I u zadnjih nekoliko godina vidno mi je teže odrađivati noćne smjene nego prije. Vjerojatno zbog obima posla koji je porastao u zadnjih par godina…”

A.E.: “Noćnu mi je teško odraditi i stalno razmišljam koliko sam umorna samo zbog jedne izgubljene noći…”

5. Koliko (dana) dobijete slobodno nakon noćne smjene i kako nadoknađujete nedostatak kvalitetnog sna?

I.K.: “Izlazak iz noćne smjene i još 24 sata. Ako za to postoji mogućnost naravno. Nekada ni toliko. Mislim da san nikad ne možemo u potpunosti nadoknaditi. Često se od premorenosti ne može niti zaspati. Sve to dovodi do začaranog kruga u kojem postajete frustrirani. Nismo ni svjesni koliko san utječe na našu kvalitetu života.”

A.E.: “Slobodni dani, nakon jedne noćne smjene su samo taj dan koji znači izlazak i sutradan ponovno radimo. Zna se dogoditi da ponekad radimo i tri noćne smjene za redom, tada dobijemo dva dana slobodno. Nedostatak sna nadoknađujem spavanjem i to po mogućnosti dugim spavanjem…”

6. Jesu li pacijenti susretljivi?

I.K.: “Susretljivost pacijenata ovisi o težini njihova stanja ,ali dosta i o karakteru same osobe.”

A.E.: “Susretljivi nisu, obično uvijek traže više nego što imam vremena za pružiti im.”

7. Mislite li da bi vam noći bile lakše kada bi u Hrvatskoj bilo više medicinskog osoblja koje radi noćne smjene?

I.K.: “Mislim da broj sestara koje rade noćnu smjenu treba biti povećan na frekventnijim odjelima. Nisu svi odjeli u istoj potrebi za osobljem.”

A.E.: “Svakako bi bilo lakše kada bi u noćnoj smjeni i inače bilo više osoblja, sigurnije bi bilo i brže.”