Ivica Burić: Ljudi su ”gladni” bivše Jugoplastike, ujedinit ću sve bivše igrače i vratit ćemo košarku na Gripe

Ivica Burić u drugom je mjesecu po treći put u karijeri zasjeo na
kormilo splitskih ”Žutih”, ali za razliku od prethodna dva puta, situacija u
kojoj je preuzeo klupu momčadi s Gripa je bila više nego alarmantna. Klub s
Gripa se trenutno nalazi u jednoj od najtežih situacija u povijesti kluba, a
Bura je ipak uspio spasiti ”Žute” da do kraja ne potonu i ispadnu iz lige
nakon što su u dvije utakmice za ostanak u ligi bili bolji od Hermes Analitice.
Nakon turbulentna četiri mjeseca porazgovarali smo sa stragegom ”žutih” koji je
kao igrač veći dio karijere proveo u Splitu, a kao trener je prije 21 godinu
osvojio kup Hrvatske s najboljim košarkaškim klubom 20. stoljeća.

 Preuzeli ste momčad početkom drugog mjeseca, u
najdelikatnijem mogućem trenutku, možete li napraviti jedan rezime od trenutka
Vašeg dolaska            

– Preuzeo sam momčad 7.02. u
jednoj izuzetno teškoj situaciji. Klub je zadnjih par godina u problemima i dan
danas tone pri dnu. Igrači su izgubili samopouzdanje. psihološki aspekt je bio
upitan gubitkom ”dobivenih” zadnjih par utakmica kod kuće. To je bio jedan
raštimani orkestar koji je trebalo sastaviti. Meni je to bilo lakše napraviti
nego nekom drugom jer sam ja iz Splita i poznajem dobro okruženje. Ja sam
zadnji put bio trener prije deset godina kada sam vodio generaciju Rančića i
Ukića i kada smo igrali ABA ligu te smo imali par utakmica tjedno. Nije bili
lako ući u projekt spašavanja kluba gdje je Split izgubio sve utakmice s
direktnim konkurentima.

 Što vas je nagnalo da preuzmete momčad u tako delikatnom trenutku?

 – Ja sam bio trener u Slavonskom
Brodu gdje se klub raspao radi nekakvih 40-ak tisuća kuna duga i nakon toga su
me zvali ovdje da spasim klub. Sigurno je tome pridonijela teška obiteljska
situacija, ali i sportski motiv jer je to klub u kojem sam ponikao. Dobio sam
poziv od ljudi iz kluba, Grada i Županije da pomognem i da učinim sve da Split
ostane u ligi. Na kraju sam u tome svemu uspio, svi smo zadovoljni, napravili
smo od ovih 14 igrača filtraciju od mlađih do starijih. Prvu utakmicu nas je
Darda ”poklopila” s 25 razlike i naravno da je u tom trenutku to bilo
deprimirajuće i slušati i čitati. Šteta što možda ranije nisam došao jer bi
sigurno izbjegli kvalifikacije za ostanak u ligi. 

 U kvalifikacijama je bilo dosta iznenađujućih rezultata?

 – Da, kada bi god mi napravili
jedan korak naprijed, protivnici bi nas gurnuli dva koraka unatrag. Ne sumnjam
u teorije zavjere jer Jolly realno ima ekipu za Ligu za prvaka i oni su nas u
dvije utakmice dobili pošteno, bili su bolji. Ali moram istaknuti da su s
jednom snagom išli na nas, a s drugom na naše direktne konkurente ili im bi to
bio loš dan koji bi se svaki put prelomio na naša leđa. No, nam je cilj bio
opstanak čega se nisam plašio jer smo dobro trenirali gdje sam vidio snagu i
moć svoje ekipe, a i vjerovali smo jedni u druge. Jedini smo imali četiri
utakmice zaredom za razliku od drugih koji bi igrali dvije, pa odmarali no
uspjeli smo se izvući. 

 Kolika je ova cijela financijska situacija utjecala na igrače kada se zna
da igrači po par mjeseci nisu primili plaću?

 – Da vam budem iskren, ja uopće
nisam bio upućen u probleme kluba. Nisam znao za financijsku situaciju.
Pojavilo se to da su kasnile plaće, da je većina ugovora na firmi u kojim igrač
sam plaća poreze i doprinose. Ti su se dugovi gomilali iz mjeseca u mjesec i
naravno da igrač ne može biti usredotočen. Objasnili smo situaciju kapetanu
Matiću i ostalim starijim igračima da ni Grad ni Županija trenutno nemaju
sredstva. Dobili smo njihovu pomoć, doveli smo čovjeka iz Grada koji im je
rekao kako stoje stvari. Drago mi je da igrači nisu poklekli jer nema teorije
da bi se vratili jer trening ne bi bio dobar, a i samim time bi se to
manifestiralo na utakmicu.

 Jeste li zadovoljni selekcijom momčadi, događalo se da su Vašu momčad
dobivali klubovi koji bi u svojim redovima imali i 10 igrača iz Omladinske
škole Splita, kako je došlo do situacije da ti igrači odlaze u Alkar, Kaštela,
Šibenik, a ne žele ostati ovdje?

 – U pravu ste. Većinu tih momčadi
čine ”naši igrači”. Ti igrači bi imali jedan dodatni motiv, željeli su se
dokazati protiv bivšeg kluba i nemam im što zamjeriti. Ne mogu vam kazati kako
i zašto je došlo do toga, mogu vam jedino objasniti situaciju od drugog mjeseca
i te stvari ćete morati pitati trenera koji je bio prije mene. Od trenutka kada sam ja
došao je prvo što sam morao rješavati je psihološki aspekt. Mislim da se nije
smjelo dopustiti da se utakmice protiv direktnih konkurenata izgube. Klub se
odlučio za promjenu trenera, publika je isto vidjela da je vrag odnio šalu i da
se nešto mora mijenjati. Ne kritizirajući selekciju bivših trenera, ni igrače
koji su pokazali da mogu koliko mogu, pojačali smo intenzitet treninga,
posložili ekipu i sa ”zaštićenim” igračima, Kotruljom, Vučićem, Filipovićem.
Možda bi nam bilo lakše da se nisu povrijedili Jukić i Kalajžić, pogotovo Jukić
koji nam je igrao poziciju pet i s njim smo mogli postaviti iskusniju ekipu
zajedno s Markulinom, Mustapićem, Glavinićem.

 U međuvremenu ste izgubili Subotića, Mimicu i Kedžu?

 – S njima bi sigurno bilo drugačije,
oni bi svojim iskustvom dali momčadi jednu dimenziju više. Bitno je da su
igrači našli ulogu u svakoj utakmici i da su shvatili što tražimo od njih.
Ponekad bi počinjali s Mustapićem na mjestu playa, ponekad sa zaštićenim
Filipovićem. Kotrulju nisam htio uvoditi upravo zbog situacije koja nalaže da
je ovo bila ”fajterska” liga gdje bi se on možda pogubio i nismo htjeli
riskirati. 

 Kako ste doživjeli kvalifikacijsku utakmicu s Hermesom, jednu od najtežih u
povijesti kluba , jeste li je se pribojavali?

 – Moram priznati da jesam, primili
smo 30 poena i gubili 12 razlike u sedam minuta što je praktički nemoguće bilo.
Kad smo malo podigli agresivnost i razinu trke bilo je jasno da ćemo tu
utakmicu dobiti. Psiha je došla do izražaja, malo smo se pribojavali što će se
dogoditi u trenutku kad znamo da moramo ovo dobiti. Imali smo dvije teške
utakmice, iako smo iz prve utakmice imali plus 13, taj rezultat je bio varljiv
oni su došli igrati rasterećeno, bez pritiska, a to može itekako biti pogubno.

 U Zagrebu se u prvom susretu vidjelo da ljudi još vole ”Žute”, cijela
dvorana vas je podržavala, poznate javne ličnosti su se pojavile na utakmici, a
i mnogo novinara koji su došli ispratiti vašu momčad?

 -U naše vrijeme 90- ih godina smo
igrali s Arisom u Ciboni jer zbog ratnog stanja nismo smjeli igrati u Splitu,
mi smo bez problema napunili dvoranu od pet tisuća ljudi. Splićana ima u
Zagrebu, ljudi koji vole košarku ima i ovdje i gore, samo što su ljudi gladni
bivše Jugoplastike, najbolji primjer vam je primjer kadetske završnice gdje je
atmosfera bila kao na utakmici prve momčadi. Svima je žao zbog svega što se
događa, no ovoga ima i u ostalim klubovima, Zadru i Ciboni gdje je situacija
puno drastičnija. Split je tek krenuo u predstečajnu nagodbu, zahvaljujem Gradu
što je stao uz nas i nadam se da će se na kraju svi problemi riješiti. Vjerujem
da je došao kraj svim problemima i da će se neke stvari promijeniti, da uđe
glavni sponzor zajedno sa strateškim partnerom za dobrobit prvenstveno zbog
djece koja treniraju. Nitko ne može garantirati da možemo biti pri vrhu, ali
realno je očekivati od ljudi koji vode klub da više ne zafrknu stvar i da se ne
protežemo koliko ne možemo i da kažemo Gradu Splitu i Županiji mi možemo nešto
napraviti. Moramo ići korak po korak, sanirati dugove, a nakon toga krenuti
stepenicu po stepenicu više. Za sve je potrebno vrijeme.

 Spomenuli ste kadete koji su nekidan igrali završnicu Prvenstva Hrvatske,
kako zadržati te mlade igrače?

 -Potrebno je uspostaviti
stabilnost kluba, organizirati jedan kvalitetan rad. Mi smo dosta toga izgubili
iz Škole košarke. Tu je bilo svega, od škola u školi, do ljudi koji su imali
svoje škole. Imali smo situacije koje nisu koristile klubu. Ostali smo na
manjem fondu škole košarke i taj segment treba povratiti i ujediniti s ljudima
koji tu rade. Imamo sve predispozicije da napravimo jedan kvalitetan kamp, ali
za sve je potrebno vrijeme. Trebamo vratiti povjerenje igrača i njihovih
roditelja, pa nam se neće događati Benderi, Žižići…Samo je mali kotačić
dovoljan da se sve ponovno pokrene.

 Kako vi vidite budućnost kluba?

 -Treba ići korak po korak, daj
Bože da dođe neki privatni investitor koji će dići klub na noge i gdje ćemo
moći konkurirati najjačim hrvatskim klubovima te klubovima u regiji. Moramo prvo
riješiti minus u svojoj kući, a onda u sljedećoj sezoni napraviti ekipu s kojom
ćemo konkurirati. Imamo obvezu prema svim ljubiteljima košarke u Splitu,
Dalmaciji i Hrvatskoj, a utakmica protiv Hermesa mi je pokazatelj koliko ljudi
vole košarku. Dakle red, rad, strpljenje i ispravna selekcija je put ka
budućnosti. Ujedinit ćemo sve snage od Rađe, Tvrdića, Perasa i Vrankovića i
vratiti klub tamo gdje mu je mjesto.