NA MLADIMA SVIT OSTAJE: ‘U današnje vrijeme koje je unakaženo tehnologijom, mladi se sve više udaljavaju od čitanja.’

Oduvijek se znalo da knjige obogaćuju čovjeka. U današnje vrijeme, kada je tehnologija uzela maha, sve manje je onih koji čitaju, a kamoli pišu tekstove ili pjesme. Kako bilo, uvijek postoji barem jedna osoba koja je drugačija od drugih i koja vraća nadu i svjedoči da na ovom svijetu postoje još uvijek oni koji ga žele promijeniti. Junak je ove priče Vladimir Tomaš, 20-godišnjak koji je prije mjesec dana predstavio svoju debitantsku zbirku pjesama ‘Oprostite mi prešućeno’. Idući tjedan,  27. studenog, u srijedu, predstavit će knjigu i splitskoj publici u Gradskoj knjižnici „Marko Marulić“. 

Vladimir je student treće godine preddiplomskog studija Hrvatskoga jezika i književnosti na Odjelu za kroatistiku u Zadru. Oduvijek je gajio ljubav prema hrvatskom jeziku i književnosti pa je tako sudjelovao na raznim literarnim natjecanjima, a njegove su pjesme već objavljivane u raznim časopisima i publikacijama.

U ovoj je godini Vladimir odlučio objaviti svoju debitantsku zbirku pjesama ‘Oprostite mi prešućeno’. Knjiga se sastoji od 40 pjesama podijeljenih u sedam cjelina. Tematikama je pjesama raznorodna i moglo bi se reći da je svaka cjelina priča za sebe. 

Odakle inspiracija za knjigu? Je li to nešto što već dugo pripremaš?

– Ovo je jako teško pitanje. Inspiracija dolazi nenadano i kratko ostaje pa sve što smislim brzo stavljam na papir, mobitel ili slično. Inspiracija je u modernom vremenu šarolika i sve može biti inspiracija ili poziv za istom. Odavno pišem pa je ova zbirka zapravo kruna svih mojih mladenačkih snova, vizija i predodžbi svijeta i vremena u kojem živimo – 

Na početku svake cjeline ukratko je naznačen ‘opis’ cjeline, a u njima se mogu pronaći egzistencijalni i religiozni motivi ponajviše, kao i učestali motiv sna kojim su obilježene skoro sve pjesme u zbirci. To je poezija traganja i čovjekove vječne kozmičke vrtnje i lutanja. 

Po tvom mišljenju, vole li mladi danas čitati? Zapravo, čitaju li dovoljno ili je po tebi sve to postalo površno?

– Mislim da se u današnje vrijeme, koje je unakaženo tehnologijom i medijskim bombardiranjima i manipulacijama, mladi sve više udaljavaju od čitanja. To smatram ogromnim društvenim problemom, ali i odgovornošću svih profesora književnosti koji bi trebali na sve moguće načine poticati i usmjeravati mlade duše na pisanu riječ koja je temelj razgovora pojedinca sa svijetom i vremenom, koja je vodič, tumač i pokazatelj svega što se oko nas odvija i što neprimjetno supostoji s nama.

Također, smatram da smo u nastavi književnosti opterećeni irelevantnim podatcima i da se književnost obrađuje na pogrešan način (ne krivicom profesora nego školskog sustava) i da tako svi reprezentativni autori i njihova djela postaju podatak koji će se naučiti iz skripte ili sažetka, a ne iz njihova intelekta i njihovih riječi – 

Svoju je knjigu Vladimir prvo predstavio u Zadru. Njegova zbirka prihvaćena je kao studentski projekt na Sveučilištu, a Vladimir kaže da se osjećao poprilično izgubljeno na predstavljanju. 

– Predstavljanje je trajalo nekih sat vremena, ali zapravo kao vječnost – bilo je nabijeno emocijama, stihovima i glazbom koja je pratila čitanje i donijela potpuno novu sferu koju smo svi, nadam se, duboko proživjeli –

Na predstavljanju su sudjelovali izv. prof. dr. sc. Kornelija Kuvač-Levačić, sveučilišna profesorica, ali i urednica zbirke, koja je zaslužna za knjigu u fizičkom obliku jer je na njezinu inicijativu i izdana. Također, sudjelovala je i pročelnica Odjela za kroatistiku doc. dr. sc. Sanja Knežević, koja je također, na razini Odjela, pomogla da knjigu držimo u rukama. Nadalje, tu su bile i Monika Marić, bivša predstavnica Studentskog zbora Sveučilišta u Zadru, za čijeg je mandata zbirka prihvaćena kao valjani studentski projekt, ali i Gloria Bralić koja je moderirala predstavljanje.

Iako je svjestan da je jako mlad postigao veliki uspjeh izdavši knjigu, Vladimir se ne zanosi previše jer njemu je pisanje odavno u krvi te je očekivao da će njegovi stihovi kad-tad biti ukoričeni. 

Je li tvoj san postati pisac? I što misliš, kakva je trenutna književna scena u Hrvatskoj?

– Mislim da je svaki čovjek pisac, bilo na papiru ili u mislima. Ne volim određenja više ili manje kvalitetnih, uspješnih – doživljaj je subjektivan, u umjetnosti ne postoji strogi objektivni parametar koji će nas razvrstati u neke koševe; svi smo mi  na neki način pisci i umjetnici. 

Što se tiče trenutne književne scene u Hrvatskoj, mislim da se puno piše, ali malo stvara. Čini mi se da su rijetki oni koju su stilski specifični i inovativni, ali je važno da se piše – pisanje je dar, ali i veliki trud i vježba. Talent se, kao i život, “brusi” do kraja života.

Vladimir kaže da su mladi u današnjem vremenu prepušteni sami sebi te da im treba što više ‘lovaca u žitu’.

Što bi poručio mladima koji također pišu, a njihovi tekstovi nisu prepoznati? Što trebaju učiniti?

Trebaju vjerovati u sebe i u svoju riječ koju će sigurno netko prepoznati. Taj netko ne treba biti profesor, književnik ili netko čija je struka vezana uz književnost, to može biti i prijatelj, prijateljica, roditelj – čim tvoja riječ u nekome probudi bilo kakav osjećaj, natjera ga na razmišljanje i pogled u sebe samoga, tada znaj da ono što radiš ima smisao i svrhu. 

Knjigu će sljedeće srijede predstaviti i u Splitu, u svom rodnom gradu.

– Nije lako predstavljati sebe i svoje riječi pred ljudima uz koje si rastao i koji su, manje ili više, dio tebe, ali i tvoje zbirke. Velika je to hrabrost, ali i odgovornost.

I još za kraj, zašto baš naslov oprostite mi prešućeno?

– Naslovom želim opravdati sve što sam mislio i sanjao, a nisam rekao. Moja je zbirka drugi dio mene i mislim da je pravo vrijeme da ljudima iznesem sebe kojeg sam prešutio. Maleni je to dio, ali veoma značajan. 

I sigurno da ja upravo sada pravo vrijeme za sve mlade ljude koji se žele pokazati i dokazati da to učine te spoznaju koliko vrijede i da puno toga mogu promijeniti i pokrenuti u ovom surovom svijetu.