S Rakelom po svitu – Policija maše pendrekom, snimanje strogo zabranjeno, osiguranje na visokom nivou

Nakon 10 sati vožnje trajektom, napokon stižu u grad Tunis kojega još zovu “Grad Jasmina“. Vrijeme je mnogo drugačije, razlika je sat manje nego u Splitu, a i nema kiše kao što im je bilo u Palermu, u Tunisu je sunčano i vruće.

– Odlučujemo ostati u gradu Tunisu dva dana kako bi u miru posjetili sam grad i njegovu interesantnu okolicu koja ima bogatu povijest. Prvim kilometrima vožnje kroz Tunis primjećujem kako je mnogo uredniji, čišći nego što sam vidio vozeći se kroz Maraches, Rabat, Agadir i Cairo. Smjestili smo se u hotelu s tri zvjezdice u samom centru, koji je imao mogućnost da vam operu rublje za samo par dolara. To smo iskoristili jer smo već 20-tak dana na putu i skupilo se dosta robe za oprati – govori Željan.

Nakon lijepo prospavane noći, ujutro poslije doručka sjedaju na GS i odlaze 20- kilometara van grada do mjesta Kartage, gdje su posjetili ostatke Antonijevih termi koje su bile druge po veličini u cijelom Rimskom carstvu.

U povijesti, Katarga je bio velik i bogat Antički grad i najveća sila, a zvali su ga i “Dragulj Sredozemlja“, sve dok nije bio uništen u trećem punskom ratu 146 p.n.e. Iako uništen, kao centar punske kulture, kasnije su ga obnovili Rimljani i nakon obnove ponovno postaje jedan od najvažnijih gradova Rimske imperije, što je i ostao sve do ponovnog uništenja od strane muslimanskih osvajača 698 g.

Žrtvovanje djece

Na putu prema Katargi, prošli su pored begove ljetne palače koja je danas rezidencija tuniskog predsjednika. Slikanje i snimanje je strogo zabranjeno, a osiguranje je na velikom nivou, kako s tehničkom tako i s tjelesnom zaštitom.

Osim ostataka Kartage, posjetili su i interesantno mjesto Tophet. Zanimljiva je priča o žrtvovanju djece, a neki znanstvenici tvrde da je  na tom mjestu žrtvovano čak 50.000 djece u čast gradskom Bogu Baalu Hammonu i božici Tanti.

Tanti je bila božica i zaštitnica Katarge, te se njezini simboli nalaze posvuda. Svećenici su bili potpuno obrijani za razliku od ostalog stanovništva. Tu se nalazi i jedno veliko dječje groblje sa čak 20.000 urni koje su zakopane između 400 i 200 godina p.n.e. Urne su sadržavale spaljene kosti novorođene djece, fetusa i dvogodišnje djece. U lošijim vremenima kada bi nastupili rat,suša ili glad, žrtvovanja su bila češća kao vapaj upućene bogovima za boljim vremenima.

– Osim povijesnih građevina posjetili smo i oceanografski muzej koji nas nije po ničemu dojmio, tako da ga ne bih preporučio nikome. Prošetali smo kroz Souk ech Chechia gdje smo uspjeli pronaći predivan romantični restoran u palači Dar el Djel. Međutim ni taj, ni jedan drugi restoran danas nažalost ne rade, pa smo se vratili u okolicu našeg hotela gdje smo pronašli restoran pod imenom La Mama. Hrana je bila europska i prilično jeftina tako da smo se u tom restoranu hranili dva dana i konzumirali europsku hranu – opisuje Željan.

Preko reda

Nakon obilaska Tunisa, vrijeme je bilo krenuti malo južnije, njihovo sljedeće odredište je bilo Djerba, koja je udaljena 650 kilometara od Tunisa. Ruta do Djerbe je išla Tunis – Sousse – Sfax – Gabesa – Djerba.

Od Tunisa do Sousse je odličan autoput, a poslije do  Sfaxa brza cesta s dvije trake i dalje do Djerbe normalna cesta. Stižu u mjesto Djort, gdje ih očekuje nenormalno velika kolona vozila koji čekaju na ukrcaj na trajekt koji vozi za Djerbu.

Pitao je vozača kamiona koji je u koloni ispred njih koliko čeka na ukrcaj, a ovaj kaže sat i pol do tada, a ispred nepregledna kolona. Daje Željan desni žmigavac i oprezno počne prelaziti kolonu kako bi vidio mjesto gdje se kupuju karte za ukrcaj i pred sami ulazak u trajekt ugleda ih policajac i krene puhati u zviždaljku.

Mahajući pendrekom, pokazuje mu da dođe do njega, Željan pomišlja kako su nastradali. Međutim iznenađenje, kad je došao pored njega on je zaustavio vozilo koje je trebalo ući u trajekt i pokazao Željanu da uđe ispred njega.

Vojskovođa Hanibal

– Rekao sam mu da nisam još kupio kartu, ali on ponovno pokazuje znak rukom da slobodno uđem na trajekt. Tako da smo izbjegli veliku gužvu i bez karte samo se napokon ukrcali u trajekt po imenu Hanibal. Hanibal je bio veliki taktičar i vojskovođa svih vremena. Vojska kojom je on predvodio sastajala se od Gala, Ibera, Libijaca, Numiđana, Baleraca, Samnićana i afričkih postrojba. Sveukupno ih je bilo 50.000, od toga 40.000 pješadije i 10.000 konjice – započeo je Željan o povijesti samog vojskovođe.

Poznat je po tome što je u vrijeme Rimljana krenuo na Rim s velikom vojskom, konjanicima i slonovima. Palio je i pustošio po cijeloj Italiji, te jako dobro napredovao prema Rimu. Međutim, pri prelaženju visokih Alpi, izgubio je gotovo polovicu svoje vojske s kojom je krenuo iz hispanskog grada Sagunta. Razlog je bio velika hladnoća, neprohodni putovi i učestali napadi alpskih plemena.

Nakon nepunih 15 minuta, stari i napaćeni trajekt Hanibal ih je napokon dovezao do Djerbe koji je površine 514 kilometara kvadratnih. Prati Željan znakove turističke zone i traži hotel pod nazivom Hasdrubal Prestige. Na putu prema hotelu opet ih zaustavi policajac koji vozi motor Yamahu ST 600.

– Uljudno nas pozdravi i ponudi nam pomoć da nas odvede do hotela, te zar par minuta dolazimo do traženog mjesta. Taj hotel nam je preporučio nas recepcionar iz Tunisa, međutim mislim da nas je krivo procijenio, mi nismo kalibar za taj hotel. Prvo, čim sam ušao na parking hotela odmah je dotrčao zaštitar i zamolio me da ugasim motor jer stvaram veliku buku, te da ga parkiram van okruga hotela. Nakon što sam parkirao motor na mjesto gdje se od mene tražio krenuo sam ući u hotel i samo predvorje mi je jasno govorilo da nije ovo hotel za nas – govori Željan.

Jeftin “All inclusive“ hotel

– Dok sam šetao crvenim tepihom sigurno 10 centimetara debelim, osjećao sam pod svojim motorističkim čizmama koliko je tapet udoban i mekan. Dolazim do vrata hotela i dva crnca mi otvaraju pet-metarska staklena vrata. Ulazim u hotel i idem prema recepciji, čizme udaraju od kameni pod, ja u maskirnim hlačama s protektorima na koljenima, a gosti me preko oka gledaju, znao sam da sam na krivom mjestu. Stigao sam do recepcije i stidljivo upitao “imate li sobu”, a ljubazna recepcionarka mi odgovara: “Mi nemamo sobe, mi imamo predivne apartmane od 100 metara kvadratnih i cijena je s popustom 380 eura za jednu noć. Želite li pogledati apartman?”, pomislio sam glupo bi bilo da ih sada pogledam ali stvarno sam htio vidjeti kolikim luksuzom odišu takvi apartmani. Ipak, lijepo sam se zahvalio i nečujno napustio mjesto – smije se Željan.

Krenuli su dalje u potragu i nailaze na pristojan hotel El Jazir, spavanje 120 eura za njih dvoje, a i to mu se činilo preskupo pa se pokušava cjenkati i nekako spusti na 100 eura. Već je bio mrak i bili su umorni, nije se htio cjenkati te je odlučio tu prespavati.

Dok su se čekirali, recepcionar mu je dao nekakvu narukvicu, upitao ga zašto služi, a on odgovara: “To vam služi da vas konobari mogu služiti 24-sata, imate hranu i piće besplatno“. Pomislio je da je to nemoguće, jer cijena onda i nije tako strašna, a ovo će biti pravi odmor.

Hotel El Jazir je pravi pogodak, mnoštvo bazena, velika pješčana plaža po kojoj jašu beduini na konjima i devama, piće i hrana u izobilju. Svi Željanovi prijatelji koji ga znaju, znaju i za poznatu uzrečicu koju im kaže kad je na putu: “Ne jedeš kad si gladan, nego kad je prilika“ i Željan tako funkcionira.

Pustinjske masline

Međutim, ovdje je došlo do problema, ovdje je stalno prilika i stalno se se gušio u predivnoj hrani i imao veliki problem s gladnim očima. Nikada do tad nije bio u takvim hotelima i nakon svih ponuđenih jela, na kraju je najviše volio “manistru u suvo“ s pomama. U hotelu su bili 90% gosti iz Italije i sva hrana je bila prilagođena njima, hotel ima i 20-tak animatora sve također Talijani, a Ivana i Željan su baš uživali. Nakon spavanja ispod balkona u Palermu gdje su bili mokri i promrzli, a sada su u raju. Vrijeme je sunčano, more toplo, bijeli pijesak, a  hrane i pića u izobilju.

– Taj boravak u raju je trajao dva dana i došlo je vrijeme da krenemo još južnije, spakirali smo stvari i ponovno na cestu, pravac Matmata. Djerbu smo napustili cestom po starom rimskom nasipu između El Kantare na otoku i El Kantare na kopnu. Jako dobrom cestom koju je izgradio poznati Njemački ferdmarshal Erwin Romel, koji je imao i nadimak „Pustinjska Lisica“. Vozimo za Zarzis – Medeine – Matmata, a prolazeći tom cestom prolazimo nepregledne plantaže maslina koje doslovno rastu iz pustinjskog pijeska i svaka ima navodnjavanje – govori Željan.

– Dok sam se tome čudio, na pamet su mi prošla naša velika polja u Hrvatskoj koja se ne obrađuju, a ovdje ljudi doslovno iz minimuma što im pruža pustinjski pijesak, uspijevaju izvući maksimum – dodaje Željan.

Zinedine Zidane

Cesta ih vodi preko brda gdje nailaze na jedno staro Berbersko selo kojim dominira stara bijela džamija. Djeca uz cestu ih veselo pozdravljaju mašući rukama. Berber u prijevodu znači slobodan čovjek, a najpoznatiji Berber je nogometaš Zinedine Zidane. U sjevernoj Africi živi njih 70 milijuna u raznim državama.

Napokon stižu u Matmatu, dom tunižanskih Berbera. Berberi iz plemena Matmata su najstarije pleme na svijetu i prvi stanovnici Afrike. Berberi i njihov način života predstavljaju turističku atrakciju što im je i jedini izvor prihoda.

Njihove kuće su ukopane duboko u stijene i na taj način se ljeti štite od vrućine, a zimi od hladnoće. Svoje nastambe su iskopali u mekanom vapnencu na način da se prvo kopa unutrašnje dvorište, zatim prolazi prema jednoj padini brda pa ostale prostorije. U tim nastambama, vrućina i hladnoća se bolje podnose nego u betonskim kućama i zgradama.

Spielberg, McGregor i “Star Wars“

U novijoj povijesti grad Matmata je poznat što se u njemu snimao i poznati film Stevena Spielberga “Star Wars“, a u centu Matmate se nalazi i hotel koji je napravljen u istom stilu kao i lokalne nastambe. U njemu su boravile filmske ekipe i glumci na čelu s Ewan McGregorom.

– Desetak kilometara prije stare Matmate nalazi se naselje Matmata Nouvelle ili Nova Matmata. Gradnju ovog naselja financirala je vlada da bi preselila stanovništvo iz podzemnih nastambi u normalne kuće i to nakon velikih kiša koje su pogodile cijeli južni Tunis 60-ih godina prošlog stoljeća. Većina stanovnika ipak je ostala u staroj Matmati. Kod lokalnih prodavača suvenira kupio sam par prepariranih škorpiona i jednu pustinjsku zmiju za uspomenu. Bilo je jako vruće, sunce je bas pržilo i Ivana i ja smo odlučili da nastavimo put dalje – zaključuje Željan.

Kako im je bilo voziti preko najvećeg slanog jezera u Sahari, te kako je prošao povratak u Europu i posjet Pompejima, pročitajte sljedećeg ponedjeljka na Dalmacija Newsu…