Zašto Švicarci bježe od eura?

Piše:

Iznenađenje ovog četvrtka je bilo utoliko veće što se
predsjednik Švicarske nacionalne banke (SNB) Thomas Jordan još donedavno
zaklinjao kako će “braniti” paritet švicarskog franka prema euru u
tečaju 1,20 za jedan euro “po svaku cijenu”. Konačno, do tog pariteta
je i došlo nakon bolnih iskustava švicarskoga gospodarstva u jeku krize u zoni
eura.

I u Hrvatskoj su se 2011. mnogi “opekli” na kreditima s deviznom
klauzulom u “švicarcima, dakle gdje je iznos i rata vezana na vrijednost
švicarskog franka u trenutku sklapanja kreditnog ugovora. Naravno, švicarsku
središnju banku nisu zanimale nevolje stranaca koji su potpisali takvu kobnu
klauzulu, nego ih je brinulo nešto mnogo važnije: konkurentnost švicarskoga
gospodarstva, piše
Deutsche Welle.

Jer s “jakim” frankom su i svi švicarski proizvodi skuplji od
konkurencije iz zone eura. Zato je u ljetu 2011. SNB odlučio fiksirati tečaj i
obećao intervenirati na švicarskom tržištu deviza kako bi se taj tečaj i
održao. No to znači i nešto drugo: SNB je tako prodavao franke i stjecao stranu
valutu, a kako se sad opet gubi povjerenje u euro, tako su i švicarske devizne
rezerve postajale upravo goleme. Tako je 7. siječnja ove godine, dakle nakon
što se otvorilo pitanje tko će biti na čelu euro-zemlje Grčke, SNB dao objaviti
kako je zabilježen novi “bijeg” kapitala u švicarske franke. Samo u
prosincu su švicarske devizne rezerve povećane za oko 32 milijarde na ukupno
495 milijardi švicarskih franaka – najveći porast od ljeta 2012. godine.

Ubrzo nova poplava eura na tržištu?

Ovog tjedna je postalo prilično izvjesno kako bi vrijednost eura prema
dolaru i drugim svjetskim valutama, mogla još više pasti. Ovaj put to nema veze
s izborima u Grčkoj ili u napetim odnosima prema Rusiji, nego stoji zapisano u
izvješću vještaka za Europski sud u Luxembourgu. Naime, stručnjaci su se, na
zahtjev tužbe u Njemačkoj, pozabavili pitanjem smije li Europska središnja
banka sama kupovati državne obveznice zemalja zone eura. Predsjednik ESB-a
Mario Draghi uporno zagovara tu mjeru kako bi ona podigla cijenu obveznica iz
posrnulih država – i istovremeno stavila još više gotovine na raspolaganje
tržištu kapitala u strahu od deflacije.

Iako mnogi u Njemačkoj misle kako ESB time prekoračuje vlastite ovlasti,
mišljenje stručnjaka je bilo kako “u načelu” ESB smije posegnuti i za
takvom mjerom. Doduše, ovo izvješće se nipošto ne može svesti tek na puko
“da” ili “ne”, a ovo još nije niti odluka suda. Ali se već
pokazalo kako se suci Europskog suda veoma često uglavnom drže mišljenja takvih
vještačenja stručnjaka. Niti ESB još zapravo nije donio odluku – definitivno bi
ta mjera trebala biti dogovorena na sastanku 22. siječnja ove godine.

Računica je tu jednostavna: više eura na tržištu novca znači da će njegova
vrijednost najvjerojatnije pasti prema drugim valutama, makar čak i odluka
ESB-a još nipošto ne znači da će doista početi stizati novi kovčezi novca na
tržišta kapitala. Često je dovoljna već i mogućnost pa da se raspoloženje na
tržištu promijeni – to smo vidjeli i kod “kišobrana za euro” koji
praktično jedva da se ikad morao i otvoriti.

Švicarcima je pretežak euro oko vrata

Ali u Švicarskoj središnjoj banci su shvatili kako više nema smisla takva
državna intervencija na tržištu kapitala. Na koncu, svaki “fiksni”
tečaj znači da na tržištu više ne vlada temeljno načelo gdje odnos ponude i
potražnje određuje cijenu. “Švicarci” se traže sve više, euro sve
manje – i SNB tu više nije mogao držati prst u rupi na dnu barke eura.

Predsjednik Švicarske nacionalne banke Jordan je zato ovog četvrtka (15.1.)
obustavio taj paritet, makar je priznao kako se to moglo učiniti ili iznenada –
ili uopće ne. Drugim riječima, za njega nije bila opcija da tek spusti vrijednost
euru prema franku, ali ova odluka znači i da se jedva može zamisliti i da će u
nekoj skorijoj budućnosti takav paritet opet biti uveden. Jer svjetsko tržište
jedva da može vjerovati nekome tko prvo tvrdi da će “braniti” euro do
posljednjeg franka i do kraja svijeta da bi onda potpuno liberalizirao tečaj –
i onda ponovo uveo paritet.

Za predsjednika Njemačkog ekonomskog instituta (DIW) iz Berlina, Marcela
Fratschera
ta odluka švicarske središnje novčarske institucije nije bila
iznenađenje: “Ta odluka (o ukidanju pariteta op.ur.) je već odavno trebala
uslijediti. Ova politika čvrstog tečaja je doduše proteklih godina štitila
švicarske izvoznike i poticala njihovu konkurentnost slabim frankom. Ali ta se
politika može pokazati kao izuzetno skupa greška. Jer vrijednost franka će
dugoročno narasti prema euru i gubitak vrijednosti na devizne rezerve bi zato
mogao biti golem. I trenutak odluke sigurno nije slučajan. Očekivanje odluke o
kupnji državnih obveznica ESB bi euro srednjoročno i dalje trebao oslabiti i
tako bi Švicarska središnja banka morala kupovati još više deviza na tržištu.”

U Švicarskoj se pak opet čuje kako će to tamošnje usluge i proizvode učiniti
nedostižno preskupima. Tako je i Nick Hayek, predsjednik koncerna švicarskog
proizvođača satova Swatch, doslovce šokiran tom odlukom: “Tu mi nedostaju
riječi! Jordan nije samo ime predsjednika SNB-a, nego je to i rijeka, a to što
SNB izvodi, to je tsunami. Kako za (švicarsku) izvoznu industriju, tako i za
naš turizam i na koncu, za čitavu Švicarsku.”