Ginekolog Dino Markovina: Dobar postotak žena ne ide praktički na nikakve kontrole, što može imati fatalne posljedice

Prije nekoliko godina splitski ginekolog Dino Markovina pojavio se na listi najdoktora po izboru pacijenata. Za one koji nisu upućeni o kakvoj je listi riječ, reći ćemo da je sastavljena na temelju preporuka pacijenata, a ginekolog iz naše priče našao se među nizom imena iz Splitsko- dalmatinske županije. Ali, to nije sve! 2012. godine, među svim tim ginekolozima, upravo on je proglašen najboljim ginekologom županije. Treba li uopće spominjati da je do te “titule” došao zahvaljujući  prosjeku ocjena od  5.0!? A da su njegovi pacijenti, da budemo precizniji pacijentice, zadovoljni njegovim radom, zalaganjem i požrtvovnošću, govori i činjenica da se njegovo ime nastavilo pojavljivati na  stranici Najdoktor.com i idućih godina.

U razgovoru za Dalmacija News otkrio je koliko mu znači to priznanje, kao i još mnoštvo toga vezanoga uz ovu cijenjenu struku… 

Koliko radnoga iskustva imate? Zašto baš ginekologija?
– Mogu reći da je izbor ginekologije bio slučajan, tako se nekako otvorilo. U medicini, vrlo često kod nas nemate mogućnost biranja nego se stvari tako otvore. Tako se i meni nekako dogodilo.  Sa svojom strukom sam poprilično zadovoljan i sretan zato što je zahtjevna i nosi neke radosti- to je ipak ginekologija i porodništvo. Pratite porode i trudnoće. Krajnji rezultat u medicini često bude prosječan, ovdje imate mogućnost donijeti novi život na svijet i to je sve zaista lijepo, radost je svima. Što se tiče radnoga iskustva, specijalizaciju sam odradio u KBC- u Split, a specijalistički ispit u Petrovoj bolnici u Zagrebu. Radnoga iskustva nakon specijalističkog ispita imam osam godina. Do prije godinu dana sam imao ginekološku ordinaciju u Splitu, a zadnjih godinu dana sam zaposlenik Opće bolnice Šibenik. 

Godine 2012. ste dobili priznanje od pacijenata za najliječnika? Jeste li se tome nadali?
– Nisam očekivao. Moram priznati da nisam očekivao i da se nisam nadao. Ugodno me iznenadilo i na koncu konca bilo mi je drago. Pacijenti vrlo teško mogu ocjenjivati naš rad u smisli nekakve stručnosti. To je vrlo teško i to mogu moji kolege koji su dobro upućeni. Pacijenti na neki način ocjenjuju stručnost, a u biti ocjenjuju sve aspekte našeg posla, ne samo stručnost, nego ocjenjuju i pristupačnost, i komunikativnost, ocjenjuju jeste li bili tu u onom momentu kada su vas trebali. Tako da ta nagrada, mada nije sa stručne strane- čovjeku godi i ima određenu težinu. Čovjek mora poštivati svoje pacijente, u ovom slučaju pacijentice, tako da sam jako zadovoljan s tim i drago mi je zbog toga. 

I ove godine ste na listi. Čime ste to osvojili svoje pacijentice?
– Nastojim svakoga gledati individualno jer ne postoji univerzalni pristup. Svakoga treba procijeniti, sagledati u cjelini i to sagledavanje u cjelini se ne odnosi samo na psihološki pristup nekome nego i na samu terapiju koju ćete mu dati. To je sagledavanje same bolesti, životne situacije, suradljivosti… sve to nosi cijelu sliku onoga što treba raditi. Tako da ispada da sam to dobro radio.

Je li Vam oduvijek bila želja biti liječnik?
– Došlo mi je kada sam trebao upisati fakultet. Bilo je više mogućnosti, ali kada je došao trenutak odluke, odlučio sam se za medicinu i nije mi žao. Ne znam koliko je ljudima oko mene žao zbog toga jer je riječ o jako zahtjevnom poslu. Osobno, ja nalazim zadovoljstvo u svom poslu. 

Koliko je teško reagirati u stresnim situacijama, primjerice nakon cijele noći dežurstva?
– To su stresne situacije. Stvari se događaju velikom brzinom. Morate razmišljati i reagirati brzo, a pražnjenje dolazi nakon svega. Naučeni smo izvući iz sebe ono najbolje, a poslije dolazi umor i sve drugo. 

Po Vašem dosadašnjem iskustvu, koliko su žene u Hrvatskoj upoznate s važnošću obavljanja redovitih ginekoloških pregleda i papa testova?
– Mislim da se generalno, ako pogledamo brojke, u Hrvatskoj radi dovoljno papa testova. Međutim, te brojke varaju, jer ima žena koje se možda čak i previše kontroliraju, pa kada to statistički podijelimo na sve žene, izgleda da ih je dovoljno, međutim dobar postotak žena ne ide praktički na nikakve kontrole, što bi trebalo. Prvenstveno se misli na karcinom vrata maternice, a riječ je o teškoj bolesti. Ukoliko se žena redovito kontrolira, do nje ne bi trebalo doći. Ako se ne kontrolira i dođe do bolesti, to je jako teška bolest koja može imati i fatalne posljedice. U slučaju redovitih kontrola do takvog ishoda sigurno neće doći.

Što mislite da je uzrok tome da se žene redovito ne kontroliraju? Neznanje, brzina života?
–  To su glavni faktori. Jedan od faktora je neznanje i neinformiranost. Vrlo često prosuđujemo ljude sami po sebi pa mislimo da su svi informirani, obrazovani…međutim, očito je da informacije ne dolaze tek tako do svih. Sigurno je i da je brzina života tu bitna, danas ljudi praktički nemaju vremena za ništa, leti se za životom… tako da nam neke stvari, uglavnom što se tiče našeg zdravlja, promaknu. Sada, promjenom društvenog ustroja, zadnjih 24 godine, smanjio se broj sistematskih pregleda i ta skrb države se smanjila, prebacila se u ruke pojedinca, pa i to često rezultira tim. Sada se opet planiraju nekakvi nacionalni programi i ja se nadam da će to donijeti neki rezultat. 

Preporučate li preventivno cjepivo protiv HPV-a?
– Preporučam, ali i uz to cijepljenje potrebno je raditi redovnu kontrolu. Dugoročno, virusi su prilagodljivi, tako da je zaista potrebna redovna kontrola. 

Kažu da u Hrvatskoj nedostaje liječnika, a istodobno odlaze van. Kako bi se to moglo riješiti?
– To je istina. Taj problem se nažalost na brzinu ne može riješit. Znate da medicinski fakultet traje šest godina, prosječna specijalizacija još pet godina, tako da je potrebno pet- šest godina teškoga rada da bi se dobilo jednog specijalista koji bi bio samostalan u svom poslu. Razlozi zašto odlaze mladi liječnici su jasni. Nije riječ samo o primanjima. Iz svoga iskustva i iz iskustva ljudi koji su otišli, znam da je to stvar kompletne klime u društvu, nezadovoljstva radnim uvjetima, nezadovoljstva na koncu konca primanjima, nezadovoljstva s mogućnostima napredovanja, usavršavanja… ima tu parametara  koji nažalost dovode do toga, kada čovjek to sve stavi na papir, dovode do toga da  ljudi odlaze vani. S druge strane, da ne valjamo, ne bi nas ni zvali. 

Bi li Vi otišli  da se pruži prilika?
– Prilika mi se pruža svaki dan. Ta mogućnost je i dalje otvorena, postoje nekakve ponude, ali zasada ne planiram nigdje ići. Zadovoljan sam ovdje gdje jesam, s ovim malim kolektivom koji je jako dobar i s kojim je zadovoljstvo raditi. S primanjima sam malo manje zadovoljan, ali plaća za hrvatske prilike nije loša. U ovom trenutku zaista ne razmišljam o odlasku. 

U kakvom je stanju šibensko rodilište? 
– Šibensko rodilište je novo, renovirano prije par godina. Ginekološki odjel zahtjeva ulaganja. Rodilište zadovoljava sve standarde za rad i za pacijente, što se tiče rađanja u Šibeniku- svi uvjeti su tu i nema razloga da žene odlaze negdje drugdje roditi. 

Nedavno je splitsku bolnicu pogodila afera s mitom. Mislite li da je naš mentalni sklop takav da ljudi  drže da je bitno doktoru nešto dati?
– Pa nisam primjetio da mi ljudi nešto nose, moram priznati (hahahah). Treba biti korektan prema svakom pacijentu, pošten, odraditi svoj posao profesionalno. Naravno da je naš mentalni sklop takav, ne znam je li balkanski ili neki drugi, ali sigurno je da će trebati vremena da se korupcija u cijelom sustavu, pa i u zdravstvu, smanji. Svaki čovjek je odgovoran za svoje postupke i mora znati da prima plaću za svoj posao, za svoje radno mjesto. Možda nije zadovoljavajuća kada se uzme u obzir koliko se dugo školovao, međutim ukoliko netko smatra da nije dovoljno plaćen uvijek ima opciju otići vani, a ovdje oslobodit prostora za neke druge ljude.

Što bi, kao ginekolog, poručili našim čitateljicama?
– Poručio bih im da žive život što kvalitetnije, jedan od načina za to je svakako i skrb o samome sebi, da odlaze redovito na preglede, da ostave što više prostora za stvari koje ih čine sretnima, da ne trče samo za novcem i preživljavanjem… znam da ljudi danas teško žive, ali treba odvojiti vremena za gušte i užitke.

Živite na relaciji Split- Šibenik pa pretpostavljam da nemate previše slobodnog vremena… Kako provodite slobodne trenutke?
– Član sam biciklističkog kluba Timun, bavim se brdskim biciklizmom, trčanjem, planinskim trčanjem, šetam po planinama. Sklon sam aktivnostima na otvorenom, to me najviše ispunjava. Odnedavno sam i član HGSS-a.