Ravnatelj Centra za gospodarenje otpadom u Lećevici: Cijena će poskupiti 24, a ne 300 posto!

– Dvije godine je trajala izrada
Studija izvodljivosti, u pitanju je opsežan dokument na 1,500
stranica sa 14 poglavlja! I svako od tih poglavlja, svaku stranicu
Studije, radili smo u suradnji s Ministarstvom zaštite okoliša,
Fondom i Europskom komisijom, odnosno Jaspersom kao njihovom
“produženom rukom”. U Studiji su obrađeni financijski
aspekti ovog projekta, kao i svi drugi: radili smo kroz dulji period
morfološku analizu sastava otpada na području Županije, vrste i
količinu otpada koja se prikuplja zimi i ljeti, jer se zbog turizma
kod nas značajno razlikuju sezone. Napravljena je fizikalno-kemijska
analiza otpada kako bi se utvrdila kalorična vrijednost za potrebe
proizvodnje otpada kao goriva, što se u EU koristi sasvim normalno.
– potpunu legitimnost projekta Regionalnog centra za gospodarenje
otpadom u Lećevici, u smislu EU direktiva i naputaka, naglasio nam
je Tomislav Šuta, ravnatelj županijske komunalne tvrtke za
gospodarenje otpadom “Regionalni centar čistog okoliša”.

U redu, na samom početku priznao je i
određenu sporost i neaktivnost, no ionako je odgovoran samo za
period od kada je na čelu te komunalne tvrtke, od proljeća 2014.
godine… Jer, RCČO osnovan je sada već davne 2005. godine, i da,
uglavnom je na lošem glasu, svjestan je toga i Šuta. Što i ne
čudi, jer je tvrtka osnovana kako bi upravljala Regionalnim centrom
za gospodarenje otpadom u Lećevici, gdje međutim još lopata nije
stigla u ovih 11 godina. I to je uostalom (bio) dobar kontraargument
za sve tijekom godina – gradska vlast u Splitu se uvijek
“izvlačila” po pitanju Karepovca jer, eto, Lećevica još
nije gotova pa nemamo gdje s otpadom. Danas je taj stav – o krimenu
regionalnih centara i vlasti koje godinama nisu ništa radile –
zauzeo ministar zaštite okoliša i prirode te njegovi pomoćnici,
koji pokušava progurati potpuno novi Plan za gospodarenje otpadom
(nacionalne razine, dakle tiče se svih regionalnih centara, CGO), na
brzinu i bez dovoljno kvalitetne javne rasprave. Slažu se u tome i
HDZ i stranka Pametno i SDP (što je samo po sebi šok i nevjerica),
a da je prijedlog Plana pun propusta, kažu u službenom dokumentu i
Europske komisije!

Kerapovac – najveći i naproblematičniji

– EU financira projekt “težak”
72 milijuna eura, pa valjda ne bi financirali nešto što nije u
skladu sa svim direktivama o zaštiti okoliša, nešto što nije
“isplativo”?! A financiraju ga do 90 posto iznosa (72 posto
direktno iz sredstava EU, te još 18 posto preko Fonda), dok je na
županiji, gradovima i općinama financirati još deset posto. Što
je najgore, postojao je Plan gospodarenja otpadom, formiran u vrijeme
ministra Mihaela Zmajlovića, koji je predvidio sredstva od 22
milijarde kuna, dok je novim prijedlogom taj iznos “srezan”
na 5,5 milijardi… – o strateški krivim postavkama novog Plana
govorio je Šuta, dodajući kako ga ne čude strašne kritike u vidu
“neformalnog” dokumenta (iako se tako naziva, jer je još
uvijek riječ o nacrtu novog Plana, iz EK su sasvim ozbiljno naveli
cijelu seriju uočenih propusta) iz Europske komisije jer “bilo
kakve promjene, a pogotovo ovako opsežne koje predstavljaju potpuno
novi dokument, zahtijevaju dobra obrazloženja za pozitivnu
verifikaciju EK”.

– Cjeloviti sustav gospodarenja otpadom
obuhvaća uspostavu primarne selekcije – odvajanja minimalno 50
posto otpada na mjestu nastanka (papir, plastika, staklo, metal,
tekstil, miješani komunalni otpad,…); zatim sekundarnu selekciju –
odvajanje otpada iz miješanog komunalnog otpada; obradu
biorazgradivog otpada te sanaciju i zatvaranje svih neusklađenih
odlagališta kojih je u Splitsko-dalmatinskoj županiji ukupno 15.
Najveći i najproblematičniji svakako Karepovac, za čiji sanaciju
također postoje sredstva EU…

Prisnažuje svojim iskustvima i
primjerima Vlatka Lucijanić Justić, voditeljica Odjela za
razvoj i investicije RCČO.

– Zakonska podloga za primarno
sakupljanje otpada postoji već više od 30 godina. Davno je država
trebala osigurati da se zakoni provode u smislu primarne selekcije
otpada, jer smo mi svi zajedno već odavno u prekršaju. I nije
dovoljno podijeliti posude i kontejnere ljudima, nije dovoljna ni
edukacija, potrebno je promijeniti svijest građana. Nevjerojatno je
da i danas, ona mala količina otpada koja se selekcionira na mjestu
nastanka, na kraju opet završi na istoj hrpi!?

Šuta se pak referirao na neke
prijedloge novog Plana, odnosno prijedloga. Kaže kako je i na otoku
Krku, koji je jedini uspio dostići ciljanih 50 posto odvajanja, iz
financijskih izvješća jasno da su rashodi 22 milijuna kuna, dok
prihodi iznose tek deset posto.

– Ministar Slaven Dobrović i
njegova pomoćnica Lidija Runko Luttenberger dolaze iz
aktivizma; simptomatično je kako njihov Plan, iako prolazi kroz
ubrzanu proceduru u kojoj su svi stručnjaci na tom polju jednostavno
“izbačeni”, nije naišao niti na jednu reakciju brojnih
udruga i zelenih… Istovremeno “straše” građane
poskupljenjima računa za komunalnu naknadu od 300 posto, dok smo mi
napravili izračun na temelju svih parametara po kojem bi došlo do
povećanja cijena te usluge za građane od – 24 posto!

Gdje sa “sudbinom” 125 tisuća tona otpada?

Istina, ravnatelj Šuta ima podlogu za
to relativno malo povećanje cijene (jer se obrada otpada i uredan
okoliš ipak moraju platiti nešto više u odnosu na današnju
situaciju “baci na jedno mjesto”) i u pretpostavci od 50
posto primarne selekcije. A svaka pretpostavka je majka za…. No,
svejedno, ako bi se na nivou gradova i općina primarna selekcija
otpada (dakle u odvojene spremnike papir, staklo, PET,…) u idućim
godinama povećala ne neku prihvatljivu razinu od 30-40 posto, i
dalje bi to poskupljenje usluge ostalo u razumnoj mjeri.

– Postoje tu i brojni drugi problemi
koje je ministar Dobrović “otvorio” ovakvim ponašanjem,
pored šoka i brojnih kritika koje stižu iz EK… Za početak,
Centar za gospodarenje otpadom u Lećevici (sa šest pretovarnih
stanica na području županije) je dovršen – čeka se samo njegov
potpis kako bi se moglo krenuti u ishođenje lokacijske dozvole i
gradnju. Međutim, tog potpisa nema, cijeli predmet drži blokiran u
svojoj ladici. Zatim, i pored toga što je izostala suradnja sa
strukom (a neslaganje su izrazili svi regionalni centri te HUP), na
nacionalnoj razini je izostala studija izvodivosti s analizom
troškova koja bi pokazala kako je sustav s jednim CGO skuplji od
stotinjak “reciklažnih centara” te kompostanama… Usput,
jedna od kritika EK se odnosila na “forte” prijedloga
ministra Dobrovića o kompostanama, odnosno biološkom otpadu :
njegov plan je podijeliti 2,1 milijun kompostera po kućama i
stanovima, a napose sad tehnička i sanitarna izvedivost tog
rješenja, činjenica je kako su u EK već eksperimentirali s takvim
solucijama u drugim državama i na taj njegov prijedlog iznijeli stav
kako je jednostavno neisplativ jer se rješava jako malen postotak
ukupnog otpada.

Kad smo već kod brojki, prošle godine
je u SDŽ proizvedeno malo manje od 230 tisuća tona otpada. To je
činjenica, e sad nacrtom Plana je predviđeno da se preko
reciklažnih dvorišta rješava 69 tisuća tona, u sortirnicama
35,700 tona, dok se “sudbina” preostalih 125 tisuća ne
vidi iz novog Plana. Logično bi bilo, napominje Šuta, da se ta
količina rješava kroz CGO u Lećevici koji je kapacitiran na 109
tisuća tona godišnje (kroz idućih 25 godina, koliko je
amortizacijski rok trajanja postrojenja), no nacrt Plana predviđa
smanjenje kapaciteta CGO Lećevice za 50 posto. Zanimljivo, u petak
ministar dolazi na sastanak u zgradu županije, no odbio je prijedlog
domaćina da zajedno posjete Karepovac…

Tomislav Šuta je o temi imao još puno
toga za reći, no postoji još jedna zanimljiva “fronta”:
pitanje legitimnosti cijelog Plana imajući u vidu to da je cijela
Vlada RH – tehnička. Strategija je, čini se, provesti Plan s
opravdanjem kako je riječ o izuzetnoj hitnosti jer inače prijeti
velika šteta proračunu, no i u tom slučaju je potrebno
savjetovanje s Ministarstvom financija, što je također izostalo.