Tvorci hrvatske rukometne čarolije: Tko su zapravo Marin Šego i Željko Musa?

Fantastična pobjeda Hrvatske nad Španjolskom. Nisu Španjolci mogli disati, svaki šut izvana bio je blokiran, a ono što pak nije završilo u bloku završilo je u rukama Šege. Borba i zajedništvo, obrana “na glavu” i još bolji napad, a sve to na pogon sjajnih hrvatskih navijača. Nema više skrivanja, vrsta Lina Červara igra smotru generacije, uloga favorita je u rukama, a sve to na pogon “direktora obrane” Željka Muse i “ministra obrane” Marina Šege.

Marin Šego je rođen u Mostaru, a svoju rukometnu ljubav pokazivao je od rane mladosti kada je čuvao mrežu kluba Izviđač i tako uz mnogo rada, odricanja i napredovanja postao pravi hrvatski junak.

Šego je prije nekoliko dana potpuno izluđivao Kirila Lazarova i ostavio najboljeg makedonskog pojedinca bez bodova s rukometnom vrstom Hrvatske, ali ne samo to – Šego je prvo desetak minuta prije kraja zaustavio napad Makedonaca, a onda im i zabio na prazan gol pa odgovarao na pozive s tribina: “Javi se, javi se…” Dvanaest obrana na golu s Makedonijom, a tek dvije manje u velikom derbiju sa Španjolskom u kojoj je hercegovački vratar štitio Hrvatsku onda kada je bilo najpotrebnije. 

U njegovom rodnom kraju svi ga zovu Manja, a nakon devet godina pauze Manja se u pravom svjetlu vratio, u 33. godini, na zlatna vrata hrvatske rukometne vrste. Neka ona i budu zlatna kad već prije devet godina, kad je zadnji put igrao u crveno-bijelim kockicama, je oko vrata bilo srebro u Austriji. 

Kako se lagano i Hrvatska nalazila u zrakopraznom prostoru tako je i mjesta za Šegu bila sve manje, no ti rukometni nepredvidivi putevi doveli su Marina ponovno na vrata Hrvatske i to ponovno na poziv Line Červara. Nisu ga zvali ni Slavko Goluža, niti Željko Babić za vrijeme svoje ere, a ono što pokazuje u svom matičnom klubu, mađarskom Pick Szegedu, pokazuje i na golu rukometne selekcije. 

Utakmica života Željka Muse koji je svoju rukometnu priču započeo u Zagrebu, a onda, nakon samo godine dana, kao i Šego, prelazi u Ljubuški u rukometni klub Izviđač. Put ga je odveo i do Slovenije, malo do Poljske, a onda ponovno i u Hrvatsku. U izabranoj vrsti na crti se Musa već dugi niz godina  borio sa mnogim igračima, a četiri puta s parketa je izlazio s medaljom oko vrata. Prvi put za rukom mu je pošlo 2010. u Austriji sa srebrom, brončanog sjaja dvije godine kasnije da bi se ista priča ponovila i u 2013. godini u Španjolskoj.

Nevjerojatan Musa upisao se na sve moguće liste po IHF-ovim statistikama pa je tako u ovom posljednjem ogledu sa Španjolskom zabio 6 pogodaka, ukrao je u četiri utakmice i dvije lopte, a četiri puta blokirao je udarce protivnika što ga je postavilo na sveukupno 12. mjesto “blokera”.  Najgrublji među Kaubojima je ponovno Musa koji je u četiri utakmice zaradio 2 isključenja i tri žuta kartona što ga je ponovno svrstalo među same čelne pozicije igrača s negativnim bodovima.

I na kraju malo subjektivnih riječi vruće glave, odmah nakon velikog slavlja nad prvacima Europe: Svaki naredni protivnik je težak, svaka iole mala greška može Hrvatsku koštati slučajne “nagazne mine”, ali ono sigurno je kako ova Hrvatska može i mora. Nakon prošle uspješne nogometne godine neka ova bude u znaku rukometa. Svi to želimo od srca – od Prevlake pa sve do Dunava…