KOMENTAR: Crvenima ne pomaže tapšanje po ramenima i dobar dojam, ali pristup je za pohvalu

Dobar dojam u nogometu je tek utješna nagrada, malo je koristi od tapšanja po ramenima kada se utakmica izgubi kao što ju je Split izgubio protiv Dinama. Nije prvi put ove sezone da su Crveni izgledali dobro protiv višestrukog prvaka, prošlu su ga utakmicu na svom Parku mladeži i pobijedili, a posljednje dvije rješene su klasnim potezima Marka Pjace. Ponajbolji igrač hrvatske lige i večeras je bio koban za Split, gotovo iz ničega je došao do dovoljno prostora da pošalje loptu iza vrlo dobrog Duke. 

Do odlučujućeg trenutka Split je bio dobar, organiziran, rastrčan i taktički posložen tako da gosti nisu mogli razviti igru. Trener Goran Sablić je opet bio hrabar i u srce momčadi poslao dvojicu juniora Jakića i Grubišića koji su uz iskusnog Blagojevića trkom, željom i dobrim postavljanjem onemogućili gostima protok lopte. Držali su Antolića i Machada daleko od pozicije da razigraju momčad, nisu im dali vremena da razmišljaju što će s loptom pa je napad Modrih bio odsječen gotovo pola sata. Tek je jednom Fernandes složio šansu za Matela, ali Rumunj je bek, ne golgeter. Imali su i Crveni dobru prigodu na početku, Petar Mišić je djelovao najopasnije po gostujuća vrata. Slabiji je bio doprinos Špehara i Franjića, zaslugom iskusnog Schildenfelda i Sigalija pristupi Eduardu bili su zatvoreni. Pomogao je gostima djelomično i sudac Mario Zebec, nesiguran u odlukama i neujednačen u kriteriju. Na štetu Splita, naravno, zar može biti drugačije?  

Dinamo je nakon vodstva mogao riješiti utakmicu, Split se otvorio, a Pjaca i Fernandes su pakleni, klasni igrači koji vrlo brzo i lako dolaze u šanse. Spasio je jednom Duka, bravo za vratara koji je dugo čekao priliku i pokazao da je apsolutno zaslužio povjerenje. Nastavak je u potpunosti pripao Crvenima, inicijativu su preuzeli kada je Sablić napravio dvostruku zamjenu i u napad poslao agilne Pešića i Bagarića. Ubrzala se igra domaćih, vrlo brzo je Franjić mogao izjednačiti, dva pokušaja spasili su najprije Eduardo pa Matel na samo crti gola. Bila je to vrlo izgledna situacija, još bolju imao je nešto kasnije Bagarić na dodavanje Oremuša, ali preciznost je kronična boljka splitovaca. Uporni su se pokušaji nastavili do samog kraja, Dinamo se morao braniti, a u napadu nije napravio apsolutno ništa jer su Splitovi stoperi Ante Majstorović i Amir Rrahmani opet bili odlični, brzi, pravovremeni i koncentrirani. Što se ne može reći za slabog suca Zebeca, po dojmu naklonjenog Dinamu taman dovoljno da ih zaštiti na putu prema pobjedi. Najveću pogrešku napravio je desetak minuta prije kraja kada je u punom trku s leđa gurnut Pešić, korak izvan kaznenog prostora. Prekršaj je bio očigledan, ali Varaždinac je izvukao žuti karton Splitovom napadaču, mada smo u Hrvatskoj gledali suce koji su ovakve situacije prosuđivali čak i kao penale. Zebec nije taj, ali nije ni oduševio izvedbom na Parku mladeži. 

Splitu je u igri za četvrto mjesto preostalo još nade, pristup Crvenih uvijek je na vrhuncu i neće odustati dok god imaju šanse da preskoče Lokomotivu. Dinamo grabi prema naslovu prvaka, apsurd je da mu u tome sutra može pomoći najveći rival Hajduk.