U petak pred višim
zemaljskim sudom u Muenchenu započinje suđenje hrvatskim državljanima,
bivšim visokim dužnosnicima jugoslavenske tajne službe Zdravku Mustaču i
Josipu Perkoviću zbog suučesništva u ubojstvu emigrantskog političara
Stjepana Đurekovića 1983. u Wolfratshausenu kraj Muenchena.
U
optužnici koju je glavno državno odvjetništvo iz Karlsruhea krajem
svibnja podiglo protiv Josipa Perkovića, bivšeg visokog dužnosnika
jugoslavenske Službe državne sigurnosti te kasnije u neovisnoj Hrvatskoj
i ministarstva unutarnjih poslova, predbacuje se da je planirao i
organizirao ubojstvo Stjepana Đurekovića.
“U tu svrhu optuženi je stupio u kontakt sa svojim doušnikom
Krunoslavom P. (Pratesom) koji je bio blizak Stjepanu Đurekoviću i čije
je povjerenje uživao. Nakon što je optuženi svog doušnika uputio u
planove o ubojstvu Đurekovića, odlučili su za mjesto ubojstva odabrati
garažu u Wolfratshausenu pokraj Muenchena u vlasništvu Krunoslava P.
Nakon toga je Krunoslav P. optuženom predao kopiju ključa garaže koju je
ovaj, direktno ili preko posrednika, dostavio počiniteljima ubojstva. S
ovom kopijom ključa počinitelji su neopaženo ušli u garažu gdje su
28.srpnja 1983. dočekali Đurekovića te ga usmrtili s nekoliko hitaca iz
vatrenog oružja te udarcima tupim predmetom po glavi”, stoji u
optužnici.
U optužnici drugooptuženom Zdravku Mustaču od kraja srpnja stoji
da je optuženi od 1982. do 1985. obnašao dužnost voditelja bivše
jugoslavenske tajne službe SDS i da je kao takav bio pretpostavljeni
djelatniku SDS-a Josipu Perkoviću.
“Najvjerojatnije na proljeće 1982. optuženi je, također
optuženom, Josipu P. (Perkoviću) izdao nalog za planiranje i pripremu
ubojstva jugoslavenskog oporbenog političara Stjepana Đurekovića”, stoji
u optužnici u kojoj se zatim, kao i u optužnici protiv Perkovića,
opisuje slijed događaja koji je kulminirao Đurekovićevim ubojstvom.
U slučaju ubojstva Stjepana Đurekovića njemačko pravosuđe već je
2008. na doživotnu kaznu zatvora osudilo hrvatskog državljanina
Krunoslava Pratesa. Već tijekom tadašnjeg suđenja, koje se zbog, kako je
to tada priopćio viši zemaljski sud u Muenchenu, otezalo dvije godine
zbog nesuradnje pravosudnih organa u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i
Srbiji, spominjalo se ime Josipa Perkovića i Zdravka Mustača.
U presudi Pratesu koji je, na kraju osuđen zbog suučesništva u
ubojstvu a ne pomaganja u ubojstvu kako je prvobitno stajalo u
optužnici, spominju se i mogući razlozi ubojstva Stjepana Đurekovića.
“Je li optuženi bio upoznat s činjenicom da je pravi motiv
ubojstva Đurekovića osobne prirode, tj. da je Đureković bio važan
svjedok u procesu zbog malverzacija, između ostalog, i protiv sina
budućeg predsjednika predsjedništva SFRJ Mike S. (Špiljka), nije
poznato”, stoji u presudi Pratesu od 16. srpnja 2008.
Tijekom suđenja Pratesu postavljena je teza kako je Đureković
ubijen zbog spoznaja o navodnoj umiješanosti Vanje Špiljka, sina
kasnijeg predsjednika predsjedništva Jugoslavije Mike Špiljka, u
malverzacije oko financijskog poslovanja naftne tvrtke INA u kojoj je
Stjepan Đureković do odlaska u Njemačku radio kao direktor marketinga.
Presuda Pratesu se najvećim dijelom zasnivala na svjedočanjima
glavnih svjedoka optužbe Vinka Sindičića i Bože Vukušića, kao i na
opširnim analizama jugoslavenskog političkog sustava i funkcioniranja
obavještajne službe. Ova dva svjedoka se spominju i kao mogući svjedoci u
predstojećem procesu protiv Perkovića i Mustača.
Tadašnji predsjednik sudskog vijeća Bernd von Heintschel-Heinegg
je u izjavi koju je nedavno dao za Hinu objasnio kako i dalje stoji iza
toga da je Sindičić vjerodostojan svjedok unatoč činjenici da je
službeno povukao svoje svjedočenje u procesu protiv Pratesa i tomu što
ga obrana Josipa Perkovića, zbog agentske prošlosti i odležane kazne
zbog pokušaja ubojstva hrvatskog emigranta Nikole Štedula, smatra
nepodobnim svjedokom.