Stjepko Rošin izradio je plakat za Sudamju: ‘Uz Isusovu krunu iskomunicirao sam poruku utjehe!’

Iako u moderno vrijeme sve više nestaje tog ‘vizualnog pristupa‘ u obitelji i cijelom svijetu, a povećava se moderni, internet način komunikacije od vremena do vremena dođe neki novi detalj koji potakne na razmišljanje. Jedan od takvih je svakako i simboličan rad ovogodišnjeg plakata za splitsku feštu, ali i sveukupno ‘životno djelo’ poznatog splitskog dizajnera i fotografa Stjepka Rošina.

Ovogodišnje posebne prilike Sudamje bile su prigoda i za izradu posebnog, nešto drugačijeg plakata koji nije tiskan nego je odgovorno ostao doma.
– Plakat Sudamje sam prvi put radio 2006. godine na poziv tadašnjeg gradonačelnika grada Splita Ivana Kureta. Sjećam se tih vremena prigodnih svjetskih koncerata u Splitu. Kao dodatnu plakatnu aplikaciju Sudamje unutar istog vizualnog nastupa, osmislio tada npr. i za koncert Cesaria Evore.
Nakon toga uslijedile su još tri godine Sudamje, 2007., 2008. te 2009. godina sa pripadajućim koncertnim plakatima koji su ostavili poseban pečat tog vremena svjetskog Splita, barem kada su koncertni nastupi u pitanju, govori nam Stjepko.

Nakon osam godina dobio je poziv od sadašnjeg gradonačelnika Andre Krstulovića Opare pa je tako osmislio ovogodišnji i još dva plakata u dvije prošle godine. Ovaj je, nastavlja nam ovaj talentirani autor, bio posebno izazovan jer je baš kriza dala je puno mogućnosti, ali i već prezentirala mnogo poruka u borbi protiv koronavirusa.

Ipak, ovogodišnji plakat Sudamje ne prikazuje virus nego nešto što se u stvarnosti može dovesti tek u poveznicu s virusom.

– Odmah sam znao da želim napraviti plakat utjehe.  Sjetio sam se one Isusove „Ne bojte se.“ koja je puno puta u Bibliji izgovorena u različitim situacijama i koja nam daje snagu da izdržimo. On je svojom mukom i uskrsnućem ne samo otkupio naše grijehe već nas spasio od svog zla ovog svijeta pa tako i bolesti. A jedan od simbola Isusa i žrtve je njegova kruna. A ona se naziva na latinskom „CORONA SPINAE CHRISTI“. Corona znači kruna. A virus se naziva koronom zbog svog specifičnog izgleda koji podsječa na krunu. I tu je ta nevidljiva veza kojom obilježavam vrijeme pandemije. Iskomunicirana je poruka utjehe, bez doslovnog prisustva virusa, priča nam Stjepko koji je izabrao i posebnu fotografiju Toma Dubravca koja prikazuje okno Vestibula.

– Da bi ga se inače vidjelo potrebno je malo se potruditi i pogledati koji put prema gore, doslovno ali i metaforički. Previše buljimo u pod i ekrane mobitela, zaokupljeni sa površnim stvarima. Naravno, savršeno mi je legla kružnica otvora Vestibula u odnosu na kružnicu krune, nastavlja Rošin.

Izazova se ne boji, a spreman je na kritike i komentare

‘Najteže je biti prorok u svom selu‘, stara izreka koja vrijedi za svako područje na cijelom svijetu, ali i teza kako radom i zalaganjem pojedinac dobiva i povjerenje šire javnosti. Rečenica je to u kojem se može opisati i angažman Stjepka Rošina. Baš smo ga zato pitali koliko je odgovorno, a u isto vrijeme i časno biti na usluzi svom rodnom gradu.

– Preuzimanja odgovornosti i izazova se ne bojim. Naprotiv. Teško je samo što se nalazite na listi za odstrel. Morate biti pripravni na kritike i komentare i onih koji nemaju dobru namjeru. Jako je teško pridobiti naklonost javnosti jer najglasniji su upravo takvi. A mnogi misle i da znaju sve pa su upravo sada mreže pune „liječnika“ i „znanstvenika“. Ali to je očito u ljudskoj prirodi i sa tim se oni koji su izloženi javnoj kritici zbog svog djelovanja moraju naučiti nositi, govori Stjepko koji tvrdi i kako je ponosan što će njegova djela ostati kao dio memorije Splita.

Nagradu mu je zadovoljstva puka, ali svakako je, posve srcu draga i nagrada sa svjetske dizajnerske scene koja je stigla prošle godine u vidu ‘Red Dot‘ nagrade za dizajn zbirke pjesama ‘Ubroji i mene’.

– U svijetu nagrada zna se što ovakva nagrada znači, kratko je komentirao Stjepko koji je istaknuo kako je vrlo teško igrati tu ‘svjetsku ligu’.

– To je skupo, traži puno vremena i novaca, a što je meni kao pojedincu jako teško. Kriteriji su jako visoki. Sudjeluje cijeli svijet. Možete imati vrhunsku ideju, ali zbog ograničenog budžeta nedovoljnu dobru izvedbu ili natječajnu prezentaciju, i ne možete proći. Poticaj te vrste mi u principu ne treba jer volim svoj posao, a i jednako sam spreman na dokazivanje. 
Meni je ionako draže kad me više cijene po dizajnu, nego po nagradi, jer konačno, dizajn se ne radi zbog nagrada, nego zbog zajednice i pojedinca. Ali da nagrada dobro dođe i kao tapšanje po ramenu, pogotovo u kriznim trenutcima, to svakako. Lagao bih kad bih rekao da ne zatitra moj ego, zaključuje nam naš sugovornik.