Nitko neće u ribare: Nedostaje ih 540, a prijavili se jedan stranac i jedan postolar!

Osim ribara fale i liječnici i operni pjevači, pa i voditelji meditacije. A kako i ne bi kad je sve otišlo iz ribarskih obitelji u doture ili pivat klapske pisme u najmanju ruku, ako ne već u operu, pa onda vanka u bijeli svijet.

Ono malo svita što je ostalo bori se sa morem, burom, plavom ribom i plete mrežu kad nima posla. A ribar plete mrižu svoju koja njemu triba. Dok vrijeme curi i ne ide mu na ruku. Nameti države su veliki, “urod” hirovit, a demografska slika – slabokrvna. Aaaa! Nima dice koja bi se uvatila mriže. Niti za kalafate poć, a kamoli za ribare. Kakvu i koju ćemo ribu ist, ako ne iz našeg mora! Samo tko će je lovit? Odakle ćemo uvozit na puste otoke radnu snagu. A i od kada je ribar biti – radna snaga? To je sveto zanimanje još od Staroga zavjeta, a kamoli ne od Novog zavjeta! Pa, Isuskrsta Gospdina našega sljedili su sve sami ribari. Ne i slučajno. Od pamtivjeka se Mediteran uzdržavao i odolijevao gladi i neimaštini od ribarenja.

Brojke su neumoljive: Hrvati su na posljednjem mjestu po potrošnji ribe u Europi, a ribari nedostaju! Osim toga, cijene goriva za brodice su visoke, a cijene ribe – niske! I raskorak između ponude i potražnje u “Lijepoj našoj” je velik. Niti tko hoće ribu na svojem stolu niti tko više hoće u ribare! Za ribare slabo koga briga, a i Sindikat ribara bije bitku sa vjetrenjačama. Tako se čini., piše Morski

Kako stvari stoje: od poštenog rada svatko diže ruke i traži život bez muke! Sve je izglednije da će dobrog i opjevanog ribara u doglednoj budućnosti zamijenit ili kompjutor ili robot. Pa, sad ti budi pametan!