Splitska dizajnerica Nives Lutz broji punih dvadeset godina
rada u svom ateljeu te je ispratila već generacije maturantica i mladenki. No
Nivesin osjećaj za modu prepoznale su žene i za brojne druge prilike kao što su
upravo u njenim kreacijama brojne missice predstavljale Hrvatsku na svjetskim
izborima ljepote. Ova iskusna kreatorica jedan od značajnijih modnih izazova
ističe rad na haljinama za dvije Priske – supruge cara Dioklecijana koje su
simbolično utjelovile dvije lijepe sportašice, splitske sestre Zaninović.
Puno godina iza Nives svoju je umjetničku i kreativnu stranu
predstavila široj javnosti Lea Babić Radosavljević koja je od malih nogu bila
svoja što potvrđuje činjenica da bi nerijetko bi kupila neki komad odjeće ili
obuće te ga prepravljala po svome. Iako se već dvije godine krije pod imenom “Kitcheraj accessories”, njene vesele radove već godinama nose djevojke iz
Splita, Monaka, Italije, Rusije, Beograda… Projekt na koji je najponosnija je svakako
prva modna revija koja je nedavno održana u Spaladium Areni u sklopu Rotary plus
kluba i dječjeg doma Maestral. Njen rad je već 2 puta objavio talijanski Vogue,
a mogli ste ga vidjeti i na brojnim poznatim Hrvaticama kao što su Severina,
Antonija Blaće, Marijana Batinić i druge.
Kad ste odlučile
pokrenuti svoj brend, koji su vam bili prvi koraci? Jeste imali neke strahove?
Lea: Ja sam zapravo
krenula s nakitom jer se oduvijek volim kititi. Malo po malo ušuljale su se
majice s natpisima, torbe, ogrlice… Iako su moje radove nosili mnogi prije
pokretanja samog brenda Kitcheraj, recimo da sam dosta ozbiljnije u poslu
zadnje dvije godine.
Nives: Prije
skoro 20 godina sam krenula u privatni biznis bez ikakvog straha. Oduvijek sam
znala što želim i što su mi granice
Imate li neke rituale
pri stvaranjem novih odjevnih komada?
Lea: Nemam nikakve
posebne rituale, najviše volim da mi je mir jer uz dvoje male djece uvijek je i
više nego veselo. Ideje dobijem dok idem na pazar, dok šećem ulicom. Vječno
nešto kemijam, što bih mogla od ovoga ili onoga napraviti. Tako je npr. nastala
haljina od ručno kukičanog stolnjaka i posteljine koje je baka šila i kukičala.
Ostavila sam je sebi, jer takav komad zaista nema cijenu.
Nives: Dok
kreiram, najčešće mi je u pozadini svira glazba. Nadahne me dobar film,
trenutni osjećaj, različite kulture, putovanje i zanimljiva knjiga.
Kako biste željeli da
se žena osjeća u vašim kreacijama?
Lea: Kitcheraj
odiše pozitivnom energijom, veseljem, vatrometom boja. Ne možeš ga ne voljeti. Čak
i žene koje su vječne klasičarke po pitanju odijevanja imaju pokoji Kitcherajev
komad. Nađu se tu i doktorice, odvjetnice, učiteljice, pjevačice, bake…
Nives: Najvažnije
mi je vidjeti sretnu ženu, kao i što se volim sama tako osjećati.
Koga biste voljeli
vidjeti u svojim kreacijama?
Lea: Severinu. Kratko
i jasno. Jedna, jedina, jedinstvena i obožavana.
Nives: Ako
mislite na javne osobe onda mi to nije bitno. Možda mi je i bilo dok sam bila
mlađa. U svojim kreacijama mi je najvažnije vidjeti sretnu ženu, bila ona
domaćica, majka, doktorica, čistačica.
Najvažniji mi je osmijeh koji dobijem njihovim izlaskom iz mog butika.
Jeste ikada radili
konfekcijski?
Lea: Nikada. Kolekcije
su male. Ljeti šarenije i razigranije, a zimi umjerenije .
Nives: Ne,
konfekcija me ograničava. Umjetnik sam, kreativac, tako i radim. Volim biti
svoja.
Koji su po vama bitni
elementi za dobar stil?
Lea: To imaš ili
nemaš. To ne učiš, s tim se rodiš. Netko će bijelu majicu, jeans hlače i štikle
nositi kao najbolju seksi haljinu na svijetu, a netko će u tome izgledati kao u
radnom odijelu. Mislim da je važno izgraditi neki svoj stil da budeš
prepoznatljiv, previše je cura danas uniformirano. Pročitala sam nedavno jednu
dobru izjavu: “…nekim ženama crveni ruž stoji kao sex, a nekima kao
ajvar…” Tako je i sa stilom, ili znaš ili ne znaš.
Nives: Dobar stil
je onaj u kojem izražavaš sebe, trenutne osjećaje, radost, tugu. Treba se
odijevati kako se osjećaš u danom trenutku, ne volim kad se slijepo slijede
trendovi te utope ženu u masi. Svakako je za dobar stil važno izaći iz
stereotipa i zadanih okvira.
Mislite li da je
hrvatskim dizajnerima teže uspjeti u modnom biznisu nego u nekoj drugoj
europskoj zemlji?
Lea: Jako teško,
općenito, ne samo u modnom svijetu. Vani ako je nešto dobro vrlo brzo doživi
svoj uspjeh, a u nas se itekako moraš oznojiti, kako bi se reklo, i još te u
međuvremenu prekopiraju. Pogledajte samo pjevače. Njima izađe pobjednik iz
talent showa i za godinu dana je milijunaš, a našeg pobjednika nekog talent
showa za godinu dana više nitko ne prepoznaje.
Nives: Ja osobno
ne mislim da je teško ako si u tome što radiš dobar, ali sad je sve pitanje
nečijih apetita. Velika zemlja, veliki projekti, ali i time velika odricanja.
Kod nas je najvažnija promocija koju u našoj zemlji možeš lako postići,
pogotovo danas uz društvene mreže. Ja bih našu branšu usporedila s glazbenom
industrijom, možeš imati glas ali je ipak najvažnija estetska kirurgija. U nas
to prolazi.
Je li lakše bilo
svoje početke graditi u 80.-im i 90.-im godinama nego danas?
Lea: Lakše je
bilo nekada. Bila sam mala, ali po pričama znam da su ljudi bili sretniji i
imali su više novaca, političari nisu bili kao ovi današnji i puno se mirnije
živjelo. Moja mama i teta su imale dućan s rukotvorinama (torbe, odjeća,
oslikano staklo) i kažu da nisu mogle pripraviti koliko su Talijanke kupovale. Danas
je to jako teško. Konkurencija je velika, ljudi imaju sve manje novaca, u nas
se još uvijek ne cijeni pretjerano hrvatski dizajn.
Nives: Pa ne bih
rekla da je bilo lakše meni ili je danas mlađim kolegicama. Svaki početak, u
bilo kojem razdoblju, nosi nešto svoje i ima svoje pozitivne i negativne
strane. Bitno je prilagođavati se. I u vrijeme rata smo imali mi dizajneri
posla tako da mislim ako si kvalitetan da ćete ljudi prepoznati bilo kada.
Što biste iz svog
dosadašnjeg iskustva savjetovali nadolazećim generacijama, na što biste ih
upozorile?
Lea: Mlađim
generacijama bih savjetovala da ostanu svoji, da se istaknu u masi, da budu
drugačiji jer se to traži. Ako si dobar i ako radiš ono što voliš tvoj trud će
se itekako prepoznati. Opreza nikada dosta, pa koliko je Facebook dobar isto
toliko daje prostora da vam neko ukrade ideju. Ja sam imala situaciju da mi je
cura iz Srbije uzela sve fotografije iz albuma i preko njih stavila svoje ime
te objavila da su to njeni radovi.
Nives: Neka
uvijek na prvo mjesto stave kvalitetu. No ne smatram da se ovaj posao nešto
previše razlikuje od drugih poslova, ne bih rekla da je to neka znanstvena
fantastika. Ako ga radiš sa strašću onda oko sebe ne primjećuješ ništa osim
onog što će te pogurati i inspirirati za dalje. U svakom slučaju, sretno svima.