Leaković: “Ne možete propitivati odlučivanje žene o vlastitom tijelu do 10. tjedna trudnoće”, Planinić: “Zašto samo majka odlučuje? I oca se nešto pita”

Pobačaj u Hrvatskoj neće biti zabranjen, ali Sabor u iduće dvije godine mora donijeti novi zakon. Odluka ustavnog suda odmah je izazvala kontroverze.

Kako ocjenjujete odluku Ustavnog suda, odnosno ravnotežu koja je postignuta između zaštite života nerođenog bića i prava žene na intimu i odlučivanje o vlastitom tijelu?

Karolina Leaković: Zadovoljna sam, bilo je vrijeme da se Ustavni sud odredi prema tom zakonu o medicinskih zahvatima, odnosu na odlučivanje o rađanju djece, je 26 godina smo čekali. Naravno, u tom razdoblju nije prestajala borba svih progresivnih žena i muškaraca u Hrvatskoj, ali tek sad ona počinje u smislu borbe za inoviranje ovog zakona, za slobodu izbora i prava žene na izbor. Ustavni sud je propisao da se pobačaj ne smije zabraniti i da će ovih 10 dana koliko je propisano sada ostati rok za slobodno odlučivanje o rađanju djece, nakon čega će pobačaj biti moguć ako postoje medicinske indikacije ili ako je trudnoća rezultat kaznenog djela. Slijedi institucionalna borba da se zakon poboljša.

UIO se ne slaže i nezadovoljna je s ovim tumačenjem, da sve ostane isto?

Krešimir Planinić: Ne znam iz čega to iščitavate. Pozitivan je dio u sferi da evidentno ni ustavno ni ljudsko pravo na pobačaj ne postoji. To je riješeno, odnosno barem prikazano istinitim. Vjerujem da nije sporno, što možemo iščitati iz mišljenja etičkog povvjerenstva Petrove bolnice, je da život počinje začećem. To pozdravljamo. Onaj nomotehnički dio, gdje mi na 80 stranica učimo o mišljenjima drugih zemalja i sudova, međunarodnih sudova, to je dobro zbog usporedbe. No, ovdje to nije bilo postavljeno pitanje, to svjetonazorsko pitanje, nego je postavljeno pitanje je li zakon usklađen s Ustavom iz 1990. Odgovor na to nismo dobili – nije li odlučeno o tome ima li svako ljudsko biće pravo na život, što piše u Ustavu, i nije Ustavni sud, premda je sud upitan, ustanovio i rekao – da, život počinje začećem. Oni su pitali i dobili su odgovor na to pitanje da je to ljudsko pravo, iz kojeg sva prava izviru. Dovoljno je dokazati od kada počinje život i to je sve.

Ali predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović je u odluci izričito rekao da se sud time ne može baviti.

Krešimir Planinić: Ne razumijem. Pažljivije čitače ću upozoriti na članak 19. stavak 2. da se o biti stvari odlučuje odlukom, a za ostale stvari rješenjem. Ovdje se nije odlučilo o biti stvari. Ali imate što je Klinika za ženske bolesti je rekla, da život ne počinje začećem i to se ne spori.

Karolina Leaković: Sporimo to. Klinika je možda rekla to, možda netko drugi će reći nešto drugo. Ne postoji međunarodni konsenzus oko toga da život počinje začećem i Ustavni se sud tu proglasio nenadležnim, pozvali su zakonodavce da se o tome odrede, ako smatraju to nužnim i svrhovitim. No, nisu rekli da to moraju. Moramo se i na taj dio rješenja osvrnuti. 

Krešimir Planinić: Dobro. Ja ću vam isto naći nekoliko pravnika, vjerojatno i s doktorskim titulama, koji će reći da Ustav RH nije bitan. Govorim o onome što izvire iz medicinskog konsenzusa.

Karolina Leaković: Nema medicinskog konsenzusa o tome.

Krešimir Planinić: Jednoglasna je odluka da život počinje začećem.

Karolina Leaković: Ne. To ne postoji. Vi već tri da na govorite da to postoji u medicinskoj struci – globalno, u Hrvatskoj u EU, ali konsenzus naprosto ne postoji, to nije točno.

Krešimir Planinić: Nemam ništa protiv da pitate doktore ili vidite što se uči na Medicinskom fakultetu na drugoj godini, ja vam čitam što tu piše, a vi to demantirajte. Ovdje piše da to kažu stručnjaci medicinske etike.

Nije nebitno. To je ključno pitanje.

Krešimir Planinić: Samo kažem da nije bitno da li ima netko tko to osporava. Sigurno ćete naći nekoga tko to osporava.

Postoje biolozi. Jedna biologinja je u međunarodnim znanstvenim časopisima pobrojala čak 17 teorija – od začeća, preko odreenih tjedana do poroda.

Krešimir Planinić: Ali ovdje imate pitanje Ustavnog suda, doktorima Petrove bolnice, oni jednoglasno odgovore začećem, spajanjem muške i ženske jajne stanice. ako to pitate i tržite – zašto to niste primijenili?

Doktorica znanosti Anđelka Radojčić Badovinac ima izdvojeno mišljenje.

Krešimir Planinić: Ne tu. Ima izdvojeno mišljenje kod stručnjaka s podrčuja medicinske etike. Oni navode da se već kod 21. dana javljaju otkucaji srca, nakon 4. tjedna embriološki optok krvi je uspostvljen, nakon toga u 5. tjednu kreće razvoj mozga. To su fakti i ne postoji izdvojeno mišljenje, na stranici 22. i 23. 

Karolina Leaković: Temeljem sudske prakse, Europskog suda za ljudska prava i drugih odluka međunarodnih odbora i tijela i međunarodnih konvencija – moramo znati o čemu govorimo kad pričamo o ljudskim pravima. Što se mene tiče govorimo o ljudskom pravu žene na samostalno odlučivanje o vlastitom tijelu. Ne možemo danas razgovarati da će zakonodavac, UIO i Ustavni sud osporavati naše inherentno pravo – osobni integritet i dostojanstvo garantirano Ustavom.

Zato je Ustavno sud izričito tražio balans između prava žena na odlučivanje o vlastitom tijelu i ustvane vrednote života nerođenog djeteta. Ustavni sud zato nije odlučio kad počinje život.

Krešimir Planinić: Sud se odmaknuo od toga, očekivali smo to 26, odnosno 40 godina od Zakona koji se temeljio na Ustavu kojij, koji je propisivao spomenuto pravo na slobodno odlučivanje, a ovaj naš Ustav demokratski to ne propisuje. Međunarodna konvencija i sudovi – to nije točno da nije odlučivano. Međunarodni sud pravde 2011. je odlučivao o tome kada počinje život i odlučili su da je to začeće, u slučaju Bruxelles protiv Greenpeacea. Tu je i konvencija o pravima djeteta, koja govori o zaštiti života djeteta prije i poslije rođenja. Kad je u pitanju ravnoteža, Ustavni sud je u ocjeni naveo da je pravo na život osnovno pravo iz kojeg izviru sva ostala prava. 

Karolina Leaković: Ali ne odgovori o pravu nerođenog bića. Govori o pravu na život. Vi ste pravnik. Onovna se se prava stječu rođenjem prema Međunarodnoj konvenciji o ljudskim pravima. 

Krešimir Planinić: Za pravo na život vam je dostatno dokazati kada počinje život. I to je sve. 

Karolina Leaković: O tome nema međunarodnog konsenzusa – ni u medicinskoj, ni u pravnoj struci niti u filozofiji. Prema tome ne možemo dokazivati da ste vi u pravu i da život počinje začećem.

Cijelu raspravu pročitajte OVDJE.