Svjetska prvakinja u tajlandskom boksu Helena Jurišić: “Žena u ringu mora pokazati da je borac, a u privatnom životu ne smije zaboraviti da je dama”

Tajlandski boks vještina je stara preko 3000 godina, a povijest mu seže iz 12. i 13. stoljeća kada je pleme Thai prebjeglo na Tajland. 

“Ocem tajlandskog boksa” smatra se Nai Khanom Tom, koji je po tajlandskoj legendi uspio pobjeći iz zarobljeništva pobijedivši ostale boksače s Tajlanda i Burme. 

Na Tajlandu su ponosni na svoj nacionalni sport, a Splićani mogu biti ponosni na Helenu Jurišić, mladu i perspektivnu djevojku koja je osvojila titulu svjetske prvakinje u tajlandskom boksu na ovogodišnjem seniorskom prvenstvu u Mexicu. 

Nakon što je postala dvostruka europska prvakinja i svjetska prvakinja u kickboxingu te europska prvakinja u tajlandskom boksu, samo joj je nedostajala  titula svjetske prvakinje kojom je okrunila svoj dugogodišnji rad i trud. 

Helena je borilačke sportove počela trenirati 2002. godine, sa svojih 10 godina. Prvo je nastupala u disciplinama koje su bile primjerene za njenu dob i tako se korak po korak razvijala i sa 16 godina (u juniorskoj dobi) krenula s pravim kickboxingom i tajlandskim boksom. 

Borilački sport je obiteljska tradicija Jurišićevih. Otac je bio prvak nekadašnje države u karateu (full contact), a brat Dario Jurišić u kickboxingu, a ona je nastavila uspješan obiteljski niz. 

Jesi li očekivala ovakav uspjeh? Ispričaj nam ukratko kako si se osjećala, koji su te osjećaji prepravili kada su rekli da si pobjednica..

– Dugi niz godina intenzivno treniram. Puno ulažem i odričem se svega što nije vezano za sportski život. Normalno je da očekujem medalju, ali zlatnu medalju nisam očekivala, više sam se potajno nadala. To je posebna vrsta osjećaja koji se riječima ne može opisati. Kada dođe nagrada za sav vaš trud i ulaganje … zaista nešto posebno. Posebno lijep trenutak kada na postolju zasvira hrvatska himna, a suze krenu same od sebe…

Na pitanje kako se osjeća u boksu s obzirom da je to više “muški” sport, Helena je rekla da ne bi radila podjelu da je boks više muški nego ženski sport. 

– Danas u svijetu (pogotovo u Americi) žene borci popularnije su od muških boraca i zarađuju velike novce od borbi, reklama i snimanja spotova. 

Kako se osjećaš kao žena u boksu?

– Moj stav je da žena u ringu mora pokazati da je fighter, a u privatnom životu ne smije zaboraviti da je žena i dama. Ja to jako dobro balansiram, rekla je Helena. 

Kakvi su uvjeti u kojima treniraš? Pomažu li nadležne institucije, Grad…

– Uvjeti su fenomenalni! Treniram u KBK Mornar Split na Poljudskom stadionu. Treneri su odlični, a glavni trener i brat Dario Jurišić, kondicijski trener Ivan Biočić i ostali klupski treneri Petar Pastuović, Ivan Tabak i Mate Grčić uvijek mi pomažu i svi zajedno činimo jednu cjelinu i obitelj. Ovim putem se zahvaljujem Gradu Splitu, Županiji i svim sponzorima koji su nam uvijek pomogli i prepoznali naš uporan rad.

Kakvi su planovi za budućnost? 

–  Kratkoročni plan je obrana europske titule u kickboxingu treći put zaredom, dok je dugoročni plan nastup na Olimpijskim igrama.

 Kako ti se svidio Mexico? Sigurno će ti ostati u najboljem sjećanju…

– Mexico je zaista najbolje natjecanje na kojem smo do sada bili. Sve je bilo savršeno, od hotela, hrane, lokacije, same organizacije natjecanja, točnosti…apsolutno je sve štimalo. Osjećali smo se kao kraljevi. Kada smo izvršili svoje obveze imala sam vremena i za koji izlet (plivanje s dupinima, morskim psima…), a odradila sam i dobar shopping.

Helenu je posebno oduševio doček u splitskoj zračnoj luci koji su joj s ponosnom i veseljem organizirali roditelji i prijatelji iz kluba. Dočekalo ju je 200-tinjak ljudi s cvijećem, pjesmom, bengalkama…Od srca im hvala na tome, poručuje Helena.

Helena je dokazala da se predanost, trud i podrška uvijek isplate i ono što je najvažnije, a to je da nikada ne odustajete od svojih snova jer kad tad oni će se ostvariti!