Već od polovine studenoga okićene ulice,
trgovi i izlozi trgovina i robnih centara podsjećaju nas na dolazak, na blizinu
Božića. A ipak nas Božić svake godine iznenadi brzinom svoga dolaska, ili barem
iznenadi one koji ga doista žele istinski proslaviti i koji mu se istinski raduju.
Blistavi sjaj umjetnih svjetlila kojima su urešeni naši gradovi, koji s jedne
strane podsjeća na blizinu Božića, s druge nam onemogućuje shvatiti dubine
otajstva kojega slavimo u Božiću, tom najradosnijem od svih kršćanskih
blagdana. Oni koji žele istinski proslaviti Božić, blagdan Kristova rođenja,
blagdan rođenja Bogočovjeka, koji postaje čovjekom iz ljubavi prema čovjeku,
teško povezuju blještavilo prosinca, tj. pretjeranu komercijalizaciju Božića,
sa skromnošću povijesnog događaja u Betlehemu. Doživljavamo kao da u blistavu
sjaju božićnih ukrasa nema mjesta za Krista, Onoga čiji rođendan želimo
slaviti. Nije, dakle, čudno što poželimo na neki drugačiji način proslaviti
blagdan Kristova rođenja, što poželimo vratiti se istinskom duhu božićnih
blagdana. No, što je i kakav je istinski duh božićnih blagdana te s kakvim bi
osjećajima jedan istinski kršćanin trebao slaviti blagdan Božića?
Kao odgovor na ta pitanja neka nam posluži
pismo koje je jedan mladi hrvatski povjesničar, uznik i mučenik, napisao svojoj
majci u prigodi jednog Božića. Riječ je o pismu koje je Ivo Mašina napisao
svojoj majci iz zloglasnog pritvora u Đorđićevoj ulici, u Zagrebu, u vrijeme
svoga prvog pritvaranja, 1954., u dobi od 27 godina. Inače, Ivo Mašina je rođen
u Preku, na otoku Ugljanu; kao najnadareniji student zadarske gimnazije odlazi
na studij povijesti u Zagreb, gdje ga komunističke vlasti zatvaraju zbog
njegovih jasnih hrvatskih i kršćanskih stavova. Osuđen je na 11 godina zatvora
te je 1961., u dobi od 34 godine, ubijen u zatvoru u Staroj Gradišci. Evo kako
piše svojoj majci iz zatvora:
“Draga moja majčice, pišem Ti radosno pismo za Božić. Ne plači što me
nema, da s Davorom kitim jaslice i bor. Ovdje, u svom srcu, napravio sam velik,
zlatan bor i jasle za Malog Isusa. Doći će Pravednik u srce pravednika, jer
tako je rekao. Zvone sva zvona u mojim tkivima, duša je moja raspjevani slavuj
u grmu. Hvala Ti, majčice, za ovaj osjećaj koji nadilazi sve osjećaje. Hvala
Tebi i Milosti. Jer nema uzvišenije ideje od ideje Ljubavi. Evo se rađa Ljubav
svijetu, evo se rađa Ljubav u meni. Što mi nažao može učiniti dušmanin moj, kad
ga ljubim? Križ je moj sladak i breme je moje lako, tako lako, da ga ja i ne
osjećam drugačije nego kao sreću. Pa kako da budeš žalosna za svojim sinom?
Raduj se sa mnom, jer je pisano: tugu ću vašu pretvoriti u radost, uzdahe u
kliktaje, suze vaše u smjehove. Tu sam, u tinelu, kraj bora i pjevam. Gore
svjećice na boru i odsjaj njihov u Tvojim očima. Gori svjetlo Kristovo u nama.
Mrak je raspršila baklja ljubavi, jer je Bog tako ljubio svijet, da je Sina
svoga poslao na Zemlju, da trpi i strada. Ima li većeg primjera ljubavi, može
li ljudska mašta zamisliti sličan primjer? Svijetli primjer Kristov kao
svjetionik pred nama. Ljubimo, da noćas budemo sretni u prisutnosti našeg
Gospodina vršeći Njegovu punu zapovijed. I milost Njegova neka bude nad nama.
Imajući to dvoje – Ljubav i Milost – dosta smo bogati i ne tražimo više ništa.
Raduj se, majčice, za ovaj Božić i ne plači što me nema da s Davorom kitim
jaslice i bor. Ovdje, u svom srcu, napravio sam velik, zlatan bor i jasle, što
čekaju Malog Isusa. Doći će Pravednik u srce pravednika, jer je tako rekao. Tvoj
Ivo”.
Ono što je mladi,
dvadesetsedmogodišnji Ivo doživljavao u svome srcu istinski je duh Božića i
božićnih blagdana. Ivo je shvatio da je istinsko otajstvo Božića ponajprije
otajstvo Božje ljubavi koja želi ispuniti ljudsko srce. Srce ispunjeno
ljubavlju postaje istinski Betlehem, mjesto na kojem je Krist uvijek iznova
rađa, a srce preporađa. Zato kršćanin Ivo nije mrzio svoje mučitelje, štoviše
ih je ljubio. U biti s današnje distance te obasjani
kršćanskom vjerom više žalimo zbog neljudskosti njegovih mučitelja i ubojica,
nego zbog njegove mladosti i mučeničke smrti. On je u ljubavi pronašao ispunjenje
svoga srca i života, a oni su, ispunjeni i progonjeni mržnjom, nastavili činiti
zlo sebi i drugima, doslovno živeći u paklu zla kojega su činili drugima, a
najviše sebi samima. Možemo se samo nadati da su jednom spoznali zlo koje su
počinili te da su zaiskali Božje oproštenje.
Sa željom da svi zajedno doživimo istinski Božić u svome srcu, svima
vam želim sretan Božić i božićne blagdane kao i obilje blagoslova kroz cijelu
Novu 2015. godinu.