Veliki Tin i njegovi bezvremenski stihovi

˝Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki, i čisti,
kao djeca što ne znaju svojih imena˝.

Na današnji dan, davne 1891. godine u Vrgorcu rođen je pjesnik soneta, esejist, kritičar i prevoditelj Tin Ujević. Otac mu je bio učitelj, pa se obitelj selila u Imotski i kasnije u Makarsku. 

Školovao se u Splitu gdje je pohađao klasičnu gimnaziju. Nastavlja školovanje na filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je ušao u krug mladih pisaca oko Matoša. U to vrijeme Antun Gustav Matoš bio je poznat kao oštro pero i veliki pravaš. Nekada prijatelji, posvađali su se zbog političkih uvjerenja. 

Za Ujevićev književni vijek bio je presudan boravak u Parizu u kojem se osjećao kao da tamo pripada. Nakon Pariza, boravio je u Splitu, Beogradu i Sarajevu bez stalnog posla i adrese. Odlučio se 1940. godine vratiti u Zagreb i raditi kao književnik i prevoditelj. 

Njegova djela: Lelek sebra, Kolajna, Auto na korzu, Ojađeno zvono, Žedan kamen na studencu , najpoznatije su zbirke pjesama.

Umro je 12. studenoga. 1955 godine u Zagrebu.

Kad govorimo o Tinu, puno je toga što bi se moglo napisati. Sigurna je činjenica da je najveće pjesničko ime hrvatske književnosti 20. stoljeća. Uporaba arhaizama, posuđenica, novotvorenica u njegovu poeziju unosi dašak posebnosti. Napisao je brojne poznate pjesme: Odlazak, Pobratimstvo lica u svemiru, Igračka vjetrova, Ganutljive opaske, Svakidašnja jadikovka… 

˝Leti kao lišće što vir ga vije                          ˝Kako je teško biti slab,
za let si, dušo stvorena.                                  kako je teško biti sam,
Za zemlju nije, za pokoj nije                            i biti star, a biti mlad˝!
cvijet što nema korijena˝

Ujevića, koji je ostao neženja do kraja života, neki prijatelji upitaše, zašto se ne ženi. “Ljudi se trebaju ženiti, bogovi mogu, a pjesnici ne smiju” – odgovori im Ujević.

Jedna od poznatih anegdota je ona kad su ga potjerali iz kavane jer je bio neugledno odjeven. Sutradan se vratio u finom odijelu i naručio kavu koju su mu ovoga puta poslužili. Tin je tu kavu prolio u džep svog odijela. Konobar ga je začuđeno gledeao, a Tin mu je odgovorio sa smješkom: ˝Poslužili ste moje odijelo˝. Nakon toga ustao se i izašao.

Hrvatski akademik, Vlatko Pavletić, napisao je za Ujevića: ˝O nekim se ličnostima ispredaju legende; Tin Ujević je sam bio legenda˝. Nisu potrebne velike riječi hvale jer čitajući njegove pjesme čovjeku sve može biti jasno.

Snima se serija o Tinu Ujeviću  ˝Tin- 30 godina putovanja˝ koja će ove jeseni biti emitirana HRT-u  i RTS-u 

Tine, hvala ti!