Goran Marković: Otkako je Golovko nogom stupio u HNK Split, zrak je drukčiji

Goran Marković (29) je jedan od onih pristojnih momaka koji
rado pozdrave na ulici i kojima nikada ništa nije teško. Sin je poznate
splitske frizerke Elide koja je od samih početaka vjerovala  u svog sina. Punih šest godina Goran je član
ansambla HNK Split i iza sebe ima niz zapaženih uloga, ali tek ulogom u
Matanićevom filmu ”Zvizdan” njegov lik i talent primjećuje cijela Hrvatska i
svijet. Nakon brojnih putovanja i premijera filma gdje doživljava ono o čemu je
nekada mogao samo sanjati, Goran se vraća u svoje matično kazalište i kreće s
radom na predstavi čiji tekst potpisuje Elvis Bošnjak.

Koliko Vam se život
promijenio otkako se pojavio ”Zvizdan”? Od mladog i talentiranog splitskog
glumca postali ste najpopularniji glumac, ali i najpoželjniji neženja u
Hrvatskoj.

– Moj se život nije nešto drastično promijenio, ali više sam
zauzet i puno putujem. Još uvijek odjek ”Zvizdana” traje tako da je sve u tom
znaku. Istina je ta da me ljudi zovu za druge poslove, promocije i projekte.
Trenutno imam obaveze prema kazalištu pa ne mogu sve popratiti, ipak je to moje
radno mjesto s kojeg ne mogu tek tako lako izbivati. Kazalište mi pomaže da ne
trebam prihvaćati bilo što nego ono što mi se stvarno sviđa i želim raditi.
Nisam izbirljiv, ali kazalište pomaže u kriznim trenucima. Ne znam što bih
rekao na komentare o neženji jer mi to nikada nije bio neki cilj. No veseli
čovjeka, laska malo.

Broj ljudi koji su
pogledali film svakog dana vrtoglavo raste, brojka je prošla 33 000. Kakvi su
komentari splitske publike s obzirom na to da od nedavno film u kinima mogu
pogledati i Splićani?

– Zvizdan djeluje na svog tko pogleda taj film i to je
najljepša stvar koju glumac može poželjeti, u glumačkom smislu se trenutno
osjećam ostvareno. Tko god je pogleda je prvenstveno potresen, sve skupa je
dosta emotivno. I meni je emotivno, a pogledao sam ga više puta. Od svih ljudi
koje znam i ne znam dobivam samo pozitivne komentare i  svi su nekako ponosi. Baš svi izgledaju
ponosno što je hrvatski film postigao ovakav uspjeh. Meni je drago što sam dio
toga.

A što kažu kolege? Je
li netko rekao da mu se ne sviđa film?

– Pa vjerojatno ima samo to nije došlo do mene. Ja ne mislim
da se film svima sviđa i da se mora svakome svidjeti moja gluma ili način na
koji sam ja nešto iznio. Ja sam već dovoljno u ovom poslu da sam naučio da se
ne mogu svakome svidjeti, kao ni da se svakome treba svidjeti svaki film.

Nedavno ste se
vratili iz Koreje gdje ste zajedno sa svojim kolegama promovirali film, kakve
dojmove nosite od tamo?

– To je nezaboravno iskustvo, pozitivno u svakom smislu. To je
neka kultura obožavanja. Ljudi koji te jedva poznaju (nisu još ni pogledali
film) urliču i skaču i govore: ”I love you”. Žele te dodirnuti, slikati se s
tobom, dobiti autogram. Film je odjeknuo u Koreji i oduševio publiku koja nam
je neprestano postavljala svakakva pitanja, ja sam pola sata dijelio autograme
dok me nisu odvukli da idemo na druga mjesta. Prepoznavali su me kad bi sam
šetao po Koreji i govorili mi kako sam bio super u filmu, kako će oni sada
postati moji obožavatelji. To je njima najnormalnije reći da će oni sada biti
moji okorjeli fanovi. Ja ne znam bi li ja to nekome rekao ikada, a to je njima
kao normalno.

– Oni su spavali ispod pozornice gdje smo mi trebali imati
prezentaciju filmova. Ta djeca su tamo spavala cijelu noć da bi mogli biti u
prvim redovima.  Ja sam prvo mislio da su
to ljudi iz organizacije koji su plaćeni da tamo spavaju i budu, ali onda
shvatiš da su ti ljudi zaista tamo i da navijaju. To je baš nezaboravno
iskustvo. Nisam mogao ni sanjati da ću to vidjeti. Ta njihova pozitiva je
zarazna, kada dođeš tamo i vidiš njih kako se deru jednostavno ne možeš da se
ne nasmiješ zajedno s njima. Tamo vidiš kako čovjek treba biti svjesno
pozitivan.

Nakon cijelog šušura
vraćate se u svoje matično kazalište HNK Split i odmah krećete s radom na novoj
predstavi.

– Riječ je o predstavi ”Kašeta brokava” (Lir iz Velog Varoša)
za koju je tekst napisao Elvis Bošnjak, režiju je preuzela Nenni Delmestre.
Dosta je zanimljivo, priča o čovjeku koji je jako bolestan i dijeli imovinu
svojoj djeci, ja igram prijatelja od tog starog čovjeka.

Je li zbog te uloge
trenutno njegujete imidž s tako dugom bradom?

– Da, između ostalog. Ja inače volim imati bradu, ali ovo je
sad malo duže od onoga što bih ja nosio inače.

Kako teče rad na
novoj predstavi?

– Pa tek smo počeli, dobra je glumačka postava. Trpimir Jurkić
je glavni glumac. U predstavi glumi i Nives Ivanković koja je sa mnom u ”Zvizdanu” i bila je sad na ovim turnejama pa mi u pauzama malo ćakulamo. Mislim da je
premijera najavljena 27. studenog. Veseli me što sam opet ovdje, što radimo na
novoj predstavi u kazalištu.

Čini li Vam se da će
predstava biti uspješna, kombinacija iskustva i mladosti s talentom kao bazom
svima?

– Teško je to reći jer smo tek nekako krenuli , meni je
zanimljivo. Proces je zanimljiv. Teško je govoriti unaprijed, ali mislim da bi
moglo biti dobro i polažem nade u to.

Koliko Vas traže za
angažmane izvan kazališta?

– Nakon filma me sad svi stalno zovu za svašta nešto, ali ja
volim držati jezik za zubima za neke konkretne stvari dok ne bude sve 100%
potvrđeno. U nas često nešto zapne, uglavnom oko financija. Jednom sam se
pripremao za ulogu boksača i baš sam se posvetio treniranju do te mjere da sam
došao do 105 kila i na kraju to propalo pa sam dobio još 5 kila od muke. Bude
mi žao pa bolje da ne govorim. No svakako se može reći da ljudi stalno zovu. No
važno je biti organiziran.

Moram pohvaliti Vaš
stil koji je vrlo neobičan i kreativan, čak i nešto bolji nego prije. Je li
lakše graditi stil sada s nešto više novaca?

– Pa ne bih znao to reći, vjerojatno to i ide jedno s drugim.
Ne razmišljam o tome. Nisam obožavatelj nekog lickanja, ali poštovanje okolini
u kojoj jesi i poslom kojim se bavim nekako treba biti. Zna se ako se ide na
vjenčanje ili sprovod da u tom trenutku poštuješ čovjeka ili događaj, tako ja i
na intervju ili premijeru dam nešto više od sebe. No i od prije mi je roba bila
jedan od načina za izražavanje. To je valjda ono što znam. Da mi sada date da
izračunam neku jednadžbu, sigurno bi otišao u zahod od muke.

S obzirom na to da je
porasla pažnja ženskog spola prema Vama, kako se Vaša djevojka nosi s time?

– Super, to nju zabavlja. Ima svašta, od muškaraca i žena. Ja
njoj pročitam ako je dosta zanimljivo. Nedavno mi se javilo troje ljudi iz
Izraela, jer je Zvizdan gostovao na njihovom festivalu, da mi kažu da je film
odličan i da su uloge dobre. Lijep je osjećaj kada utječeš na nečiji život i
još tamo negdje daleko, to je moć filma da ja ne moram biti fizički na nekom
mjestu da bi nekome ostavio dojam.

Ne tako davno
promijenila se i uprava kazališta, vide li se promjene na bolje?

– To je definitivno. Ja to stalno govorim. Otkako je Goran
Golovko stupio nogom u HNK u Splitu kao da je zrak drukčiji. Nije da ja to sada
govorim kako bi promovirao Gorana ili dobro stanje u kazalištu. Istina je ta da
je i PR  isto tako učinio svoje, ali ja
vjerujem da je Goran sa sobom donio pozitivnu i kreativnu energiju što mi je osobno
najbitnije za rad. Glumcu je bitno da ništa ne sputava tu energiju  koja mu treba i Golovko stvarno radi na tome,
i zato ja to stalno spominjem. Otkad se promijenila uprava, dobili smo
injekciju mladih ljudi. Energija se drastično popravila i ja vjerujem da će to
uroditi plodom.

Prvotni plan našeg
okupljanja je bio da zaigramo picigin na plaži i tako priuštimo čitateljima uz
zanimljiv tekst i zanimljive fotografije, ne bi li tako privukli ljude da više
čitaju o glumcima. Sad možete priznati da ste namjerno zaboravili kupaće hlače?

– Prvo mi je vrijeme bilo malo sumnjivo, a drugo je što su mi
te fotografije bez majice postale nekako previše. Sad nakon filma mi je to
nekako…

Što? Niste se valjda
malo umislili?

– Ne da mi je to ispod časti, dapače. Nekako imam dojam da se
može i bez toga. Mislim da za glumca nije bitna fizička ljepota, ljudi to krivo
shvaćaju. Svi misle da trebaš biti zgodan i lijep da bi bio dobar glumac, a to
nije istina. Ta cijela moda vježbanja i promoviranja zdravog tijela
zasljepljuje ljude i remeti im kreativno razmišljanje. Ovo je jedan način da se
borim protiv toga.

Zato ste se odjenuli
do grla i odabrali šoto braco.

– Da, što je u tome bilo loše? Pa isto smo se zabavili.