Vrhovni sud vs. Siniša Škaro: Nema razloga za novo suđenje; vrati pare i idi u zatvor!

Čovjek pravomoćno osuđen za gospodarski kriminal dosjetio se
još jednoj “caki” koja mu je, zamalo, prošla. Preciznije, tek će se
vidjeti hoće li proći, no Vrhovni sud je u ovom slučaju zauzeo
“rigidan” stav – ne samo da je poništio odluku svojih splitskih
kolega, nego su ih iz Zagreba usput i “ištracali”. Valjda su se ipak
šokirali na Vrhovnom sudu pa nisu mogli ne napisati riječ, dvije, kako bi to
zapravo trebalo izgledati.

Cijela priča počinje godinama unatrag, što je uobičajeno u
slučajevima s poduzetnicima. Siniša Škaro (53), jer o njemu je riječ,
bivši direktor Bobisa i vlasnik Aquarius grupe (imaju između ostalih brendove
Helf i Kavabon) sa sjedištem u Nerežišćima na Braču u sklopu koje posluje i
nekadašnja tvornica Favorit, osuđen je 11 mjeseci zatvora! Bezuvjetno (!), a
mora i nadoknaditi štetu od gotovo tri milijuna kuna. Do te presude
(pravomoćne) zbog zlouporabe položaja i ovlasti nije se došlo lako niti brzo.

Tijekom sudskog postupka je naime utvrđeno da je kao
direktor iz Aquariusa izvlačio novac. Plaćao je stranim tvrtkama u periodu od
kolovoza 1994. do kraja travnja 1995. godine s računa Aquariusa, u tadašnjim
“dojč markama”, u protuvrijednosti od 2 milijuna i 972 tisuće kuna.

Međutim, sud je smatrao da se radilo o “fiktivnim
pravnim poslovima koji su iskorišteni kako bi se iz tvrtke Aquarius izvukao
novac, što je učinio optuženik jer je on jedini potpisnik svih naloga za
isplatu, o čemu njegovi poslovni partneri i suvlasnici tvrtke nisu imali
saznanja”.

Prvostupanjska presuda splitskog Županijskog suda donesena
je koncem 2010 godine, kada je Škaro dobio uvjetnu kaznu zatvora od godine i
pol dana uz rok kušnje od četiri godine. E da, i novac mu je oduzet. Prošle
godine je ta presuda potvrđena na Vrhovnom sudu, uz malu izmjenu – dali su mu
čak strožu kaznu! Obrazložili su to s Vrhovnog suda velikom materijalnom koristi
te generalnom prevencijom. Pohvalili su i splitski sud, a zanimljiva je i
konstatacija kako “optuženik nije dao prihvatljivo objašnjenje zbog čega
bi 1994. i 1995. godine trebalo istraživati tržište država kao što su Bugarska,
Ukrajina, Slovenija, Rumunjska, Mađarska kada se tvrtka u to vrijeme uopće nije
bavila izvozom”.

Škaro (nešto ranije 2014. godine je optužen za utaju 615
tisuća kuna poreza za vrijeme svog direktorovanja u Bobisu prije desetak
godina) pak nije čekao da ga ovrše i odvedu na Bilice, podnio je zahtjev za
obnovu kaznenog postupka. I to mu je izvanraspravno vijeće Županijskog suda u
Splitu odobrilo! Predmet je tako vraćen u stadij glavne rasprave jer je trebalo
dopuniti financijsko-knjigovodstveno kao i grafološko vještačenje te saslušati
neke svjedoke, ali puno bitnije, odgođena je prisilna naplata tih tričavih 2,9
milijuna kuna.

Kako se Državno odvjetništvo žalilo na tu odluku, s Vrhovnog
suda je prije koji dan stiglo novo rješenje… Utvrđena je “bitna povreda
odredaba kaznenog postupka”, što je i više nego dovoljno za ukidanje
prvostupanjske odluke. Međutim, pojasnili su s Vrhovnog suda i o čemu bi
zapravo, u ponovljenom pokušaju, trebali odlučivati splitski suci.

– Potrebno je utvrditi jesu li u zahtjevu predloženi novi
dokazi i jesu li iznesene nove činjenice koje nisu ocjenjivane u dosadašnjem
postupku i o tome treba u obrazloženju iznijeti razloge. Potrebno je ocjenom
tih dokaza, pojadinačno i u korelaciji s ostalim već izvedenim ili novim
dokazima, utvrditi da li se radi o dokazima na temelju kojih će se dopustiti
obnova. – između ostalog su “preporučili” s Vrhovnog suda.

Ukratko dakle – već je donesena pravomoćna presuda, a obnovu
postupka dopustit ćemo samo ako se podnesu novi dokazi čija je snaga i
uvjerljivost bitna, a nisu bili izneseni tijekom prvog suđenja. Sudeći po
ostatku obrazloženja sudaca Vrhovnog suda, Škarini prijedlozi “novih”
dokaza nemaju tu snagu.

Zanimljivo je međutim da je uopće prihvaćen njegov
prijedlog, čisto statistički ako već ne drugačije. Do obnove postupka dolazi
redovito samo u slučajevima kada je ranija presuda donesena u odsutnosti
optuženog, koji (nakon uhićenja najčešće) ima pravo tražiti obnovu, odnosno
ponovno suđenje. Ni najiskusniji djelatnici u pravosuđu ne mogu se prisjetiti
da je zahtjev za obnovu “prošao” u slučajevima gospodarskog
kriminaliteta. Takva “prava obnova” nepoznata je jer jednostavno
nikad nisu predočeni kakvi “novi”, odnosno “zagubljeni”
dokazi ili krunski svjedoci koji nisu ispitani već tijekom pravomoćno završenog
postupka. A pogotovo u oči upada činjenica da je odobrena obnova u slučaju u
kojem su na Vrhovnom sudu čak povisili kaznu, pravomoćno dali Škari bezuvjetni
zatvor!