NA MILOST I NEMILOST Više od 180 sezonaca Zračne luke u Dubrovniku postalo višak!

Piše:

U Zračnoj luci u Dubrovniku sve je krenulo nizbrdo 19. ožujka kada je potvrđen prvi slučaj koronavirusa, i to kod čistačice u luci. Od tada je zatvorena za sav civilni promet, a već se sada otkazuju i brojni letovi za cijelu godinu.

Stožer civilne zaštite na jugu izvijestio je i kako je više od polovice zaraženih povezano baš sa zračnom lukom, a sredinom prošlog mjeseca je direktor Zračne luke Dubrovnik Frano Luetić izjavio je kako će u ožujku i travnju Zračna luka Dubrovnik izgubiti oko 40 milijuna kuna prihoda te dodao kako se svakog dana događaju nova otkazivanja.

U međuvremenu je Luetić otišao u samoizolaciju jer je bio u kontaktu sa zaraženima, a sezonski radnici, koji su poanta ove priče, ostali su usamljeni ‘na milost i nemilost‘ sustava.

Naime, više od 180 ljudih postali su višak jer će sezona, po sadašnjim najavama, biti jedna od gorih u novijoj hrvatskoj povijesti. Među tih 180 ljudi su i pojedinci koji su više od desetljeća radili sezonski u luci, a sve to uz brojne apele države da se izbjegnu otpuštanja. Štoviše, sve to u državnoj tvrtki?

Nema potrebe za radom sezonaca…

U akciju su krenuli i čelnici u Dubrovačkoj županiji – gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković, župan Nikola Dobroslavić te načelnik općine Konavle Božo Lasić. Svi složni u jednom – potez u Zračnoj luci nepromišljen je i vrijedan svake osude. 

Iz Uprave Luke kažu da trenutno potrebe za radom sezonaca nema, ali i kako u suradnji s Ministarstvom pokušavaju doći do zadovoljavajućeg modela poslovanja. Situacije je to koja je slična sa svim zračnim lukama.

I dok se, primjerice, bruto dobit za prošlu godinu bilježi u više od sto milijuna kuna, prosječna plaća u Luci je 9.400 kuna, a direktori pojedinih sektora imaju i do 18 tisuća kuna plaće. Uz to, u ovom kriznom razdoblju, nisu se odrekli ni svojih službenih auta, ali ne pomišljaju ni o smanjenju plaća.

Još jedna dobra okolnost je što je priča iz Dubrovnika ostala nekako ispod medijskih razotkrivanja pa, iako su mnogi privatnici i ugostitelji naišli na osude sa svih strana, dubrovački čelnici mogli su ‘odahnuti’.