Mihaljević: “Split na moj način” ugledao svjetlo dana u pravo vrijeme, kada se piše povijest kluba

“Split na moj način”, knjiga koju je potpisuje počasni predsjednik RNK Split Žarko Mihaljević, nedavno je ugledala svjetlo dana. Zbilo se to simbolično na 103. rođendan Crvenih, popraćeno emocionalnim nastupom autora ovog djela, pred brojnim uzvanicima, prijateljima Splita, u prostorijama Parka mladeži. Mihaljević je u ovoj zbirci laganih i čitljivih pričica želio dočarati Split na način kako ga on vidi, a sama knjiga duboko je prožeta posebnim odnosom s njegovim velikim prijateljem, jednim od najvećih navijača Splita, Miloradom Bibićem Mosorom. 

Mihaljević nam je u razgovoru priznao kako mu nije bilo lako napisati i predstaviti jedno ovakvo djelo, budno je osluškivao kakve će biti reakcije, a one su na koncu pozitivno iznenadile i njega samog. 

– Stvarno mi je drago što je knjiga promovirana upravo na 103. rođendan Splita i prije svega još jednom želim zahvaliti klubu, Slavenu i Jozi Žužulu, koji su dozvolili da knjiga ugleda svjetlo dana u jednom tako svečanom trenutku. Odjeci su fantastični, što me, moram priznati, poprilično iznenadilo, cijela ta večer je bila prekrasna, ponajviše zahvaljujući klapi Cambi i svim prijateljima Splita koji su došli uveličati rođendan kluba. 

Cijeli svoj životni vijek ste proveli sa Splitom, sigurno je to bio dodatni uteg pri pisanju ovakvog djela?

Istina, ali sama knjiga je dobro primljena kod publike, ona je nastala u jednom tužnom i sretnom trenutku, kada su se osjećaji miješali. Na pisanje sam se odlučio u vrijeme kada je Split slavio sto godina, ali za mene, klub i obitelj je to bi ujedno i tužan trenutak jer nas je napustio moj veliki prijatelj Mosor. Tada sam otišao u mirovinu, imao sam mnogo vremena za razmišljanje i odlučio sam napisati nešto za svoju dušu, iako tada nije bilo naznaka da će se dogoditi ovo što se dogodilo nedavno. Nisam imao nikakva očekivanja, htio sam napisati nešto što će ostati interno klubu, navijačima i zbog toga sam s promocijom krenuo pomalo obrnutim redoslijedom. 
Najprije sam podijelio knjigu suradnicima, prijateljima, novinarima, kako bi čuo njihove dojmove i povratne informacije, a one su bile zaista dobre. Tek nakon toga sam je odlučio promovirati. 

Možete li našim čitateljima ukratko dočarati sadržaj “Splita na moj način”?

– Knjiga je u najvećoj mjeri posvećena mom prijatelju Mosoru, klubu, ali i svim splitovcima koji su našli svoje mjesto u ovom djelu. Ovo nije monografija, to je jedan skup laganih pričica koje su meni bile zanimljive. Počinje s proslavom stogodišnjice kluba, slijedi priča “Split express”, o veličanstvenom pothvatu kojim je klub došao od četvrte lige do Europe, što je jedinstveni primjer u Hrvatskoj i šire. Imamo i nekoliko zabilješki o samim počecima kluba, od osnivača Šime Rosandića, do priče o značkama, jer je malo poznato da je Split kroz svoju povijest imao veliki broj značaka. U tome mi je mnogo pomogao Jakša Franković, koji je u međuvremenu na 
žalost preminuo, pa i njemu posvećujem bar ovaj dio knjige. Imamo još dio o Društvu prijatelja, začetku, načinu djelovanja, zatim jedna ugodna pričica o druženju splitovaca i hajdukovaca u radionici našeg prijatelja Karla Grenca. Za kraj su ostala moja dva putovanja sa Splitom u Europi, Torino i Odesa,radi se o dvije utakmice na koje je ponosan svaki splitovac. 

Knjiga je ugledala svjetlo dana baš u vrijeme kada Split ima priliku napraviti najveći uspjeh u svojoj povijesti. Odlično ste tempirali njen izlazak.

– Drago mi je što je izlazak knjige koincidirao s plasmanom Splita u finale Kupa, to je jedan ogroman uspjeh jer nikada nismo bili u prilici za osvajanje trofeja. Interesantno, šezdesetih godina Split i Hajduk su bili u polufinalu kupa Jugoslavije, ali na žalost nismo se sastali. Hajduk je igrao s Varteksom u Varaždinu, mi u Skopju s Vardarom i oboje smo izgubili, tako da se nismo našli u finalu. To je bio najveći uspjeh Splita u ondašnjoj državi, ali ovaj ulazak u finale ipak ima puno veći značaj. 

Veliki su ovo dani za Split, sigurno se sada često sjetite svog prijatelja Mosora. 

– Mosoru bi ovo bilo jako teško proživljavat, on vjerojatno ni jednu utakmicu ne bi mogao pogledati do kraja, posebno ovu protiv Osijeka. On je uvijek teško proživljavao utakmice, bio bi jako uzbuđen, redovito bi prije kraja napustio stadion zbog toga. Bio je to jedan plemeniti čovjek, ličnost koja je obilježila cijeli ovaj grad, ne samo naš klub. Mosor je bio dobri duh grada, šteta što nije mogao doživjeti sva ova postignuća svog Splita. On je trebao napisati klupsku monografiju, obišao je sve arhive, radio je puno na tome, trebao je taman krenuti. Rekao mi je “Žare ja sam spreman, sada ću se dva mjeseca zatvoriti u stan i pisati”, međutim pokosila ga je bolest. Monografiju nitko ne može napraviti kao on, ali imamo u planu njenu izradu. 

Hoćemo li u budućnosti vidjeti još neko Vaše djelo na temu Splita?

– Mene sada zanima jedna druga priča, već sam stavio radni naslov “Jedan klub, a više imena”. Ideja je još u začetku, biti će potrebno prikupiti mnoštvo materijala i povijesnih podataka, no bit svega je istražiti kako se kroz povijest mijenjalo ime Splita. To je uvijek bio isti klub, ali kroz ove 103 godine zaista je mnogo puta mijenjao ime. Naišao sam na zaista interesantne stvari, na početku stoljeća u Splitu je postojao vrlo mali broj klubova, najstariji Hajduk, pa Split, a zatim još 
nekoliko klubova od kojih su neki duže, a neki kraće trajali. Uglavnom se vrtilo oko tri četiri kluba koji su redovito igrali utakmice između sebe jer tada nije bilo prvenstva. Uglavnom, uvijek je bilo dosta incidenata kada bi igrali Hajduk i Split, nekada su utakmice i prekidane, a ponekad su se, čak tada, igrale bez publike. Uprava Anarha bi često znala završiti na policiji pa bi im zaprijetili da se moraju ugasiti, a oni bi zatim osnovali klub pod drugim imenom i tako se to znalo događati iz godine u godinu. Mislim da je to zanimljiva tema za obraditi, ali polako. 

Za kraj, gdje zainteresirani mogu nabaviti “Split na moj način”?

– Knjiga je tiskana u petsto komada, ostalo nam je još nekih stotinjak primjeraka, druge sam podijelio. Ako netko želi svoj primjerak uvijek može doći kod mene u prostorije Društva prijatelja, tu uz pomoćne terene Parka mladeži. Ja sam tu svako jutro od 9 do 11 sati, a cijena je po dogovoru i vrlo niska.