Splitski pjevač Mirko Bura: Koncerte sam odrađivao već početkom srednje škole

S obzirom na to da je već pohađao glazbenu školu, Splićanin
Mirko dolazi do odluke da kupi nove klavijature i posveti se glazbi. U kratkom
vremenu nastupa s mnogim poznatim splitskim bendovima, a 2006. godine izlazi i njegova
prva pjesma “Lagala je” koju potpisuje Brane Kopitović iz poznatog dua “Matko i
Brane” te tada splitska glazbena scena postaje bogatija za još jednog gažera, a
to je Mirko Bura.

Kako danas pamtiš
svoje početke?

– Priče s početka su zasigurno za pisanje neke knjige jer je
bilo toliko anegdota koje je teško reći u nekoliko rečenica. Imao sam sreće što
sam imao dosta poznanstava koji su me rado preporučivali gazdama kafića,
klubova, na raznim eventima i vjenčanjima.

Danas, sa dvadeset
šest godina, također ste među mlađim glazbenicima koji sviraju svakog vikenda.
Kada ste iskusili prvu svirku s bendom?

– Početkom srednje škole sam već odrađivao konkretne
koncerte. Sjećam se da me često zaštitari na vratima ne bi puštali jer bi mi
govorili da sam premlad. No s vremenom su me svi zapamtili da sam ja onaj  “mali s klavijatura”.

S obzirom na to da
ste snimali autorske pjesme, jeste li maštali o nekoj velikoj karijeri?

– Imam sve skupa snimljenih pet pjesama, od čega je jedna
obrada. Znao sam da želim zabavljati ljude, Jolu sam vidio kao nekog svog
idola. S vremenom sam shvatio da treba dosta ulagati u karijeru. Dolazi do
pitanja treba li dignuti kredit za stan ili za ulaganje u posao, to je rizik
jer ti se u poslu može vratiti četverostruko ili te može dovesti u propast.

Jeste festival ikada
gledali kao neki oblik odskočne daske?

– Nisam do sada nastupio ni na jednom festivalu, jednostavno
se nije dogodio trenutak. Da budem iskren, ponekad razmišljam o tome, ali
mislim da za to treba imati dobru pjesmu. Nadam se da će se to uskoro i
dogoditi.

Traže li Vas na
koncertima neke Vaše pjesme?

– Moram priznati da i traže. Do sada sam sve pjesme snimao
za neki svoj gušt, zbog neke potrebe da se izrazim kroz pjesmu koja će biti
vezana isključivo uz mene. No s obzirom na to da je danas teško ući u etere i
na male ekrane, a ni sam po sebi nisam nametljiv tip, pjesme sam postavio na
YouTube i jednostavno pustio da same nekako dođu do slušatelja, ako nekog bude
interesiralo. Bude mi simpatično kada curice na mojim gažama traže moje pjesme
jer je to pokazatelj da se to nekome i svidjelo, ali najveće zadovoljstvo
mi  je kad negdje sviram da se tu i
vratim.

Postoji li neki bend
koji Vas prati?

– Naravno,dugi niz godina moja grupa i ja se trudimo da
budemo sve bolji i bolji. Imamo dosta pozitivne energije, raspolažemo sa
širokim i raznovrsnim repertoarom pjesama i uvijek na nastupima dajemo svoj
maksimum.

Gdje najčešće
nastupate?

– Split, Trogir, Biograd, otoci, Dubrovnik… Zapravo od Zadra
do Dubrovnika, gdje god zovu, ja idem.

Kakvi oblici zabave
su Vam najdraži? Pritom mislim na svadbe, pučke fešte, diskoteke, hoteli…

– Ma one gdje vidim sretne ljude, dobru zabavu, onda sam i
ja sretan.

Imate li neke
ambicije da se predstavite publici nešto sjevernije?

– Vrlo rado, čak i imam neke upite, ali sve u svoje vrijeme.

Izjavili ste da Vam
je Jole uzor, zašto baš on?

– Zato što čovjek zna gdje mu je mjesto, dobar je zabavljač.
Koliko god mu rasla karijera, on je ostao čovjek iz naroda.

Trenutno vlada
epidemija mladih bendova, kako Vi gledate na novu struju koja je došla na
scenu?

– Ja sam uhvatio zadnji vlak da me ljudi zovu, a ne da ih ja
moram potezati za rukav da im predstavim ono što znam. Sigurno su neki bendovi
uzeli dio kolača, ali meni je drago da ljudi rade ako to vole. Htio bih da svi
rade i da su svi zadovoljni. No loše je ako je razlog okupljanja benda bio
novac koji mogu dobiti na svadbama jer je to pogrešan motiv za bavljenje
glazbom, takvi se bendovi najčešće brzo i raspadnu.

Neizbježno pitanje je
novogodišnji doček?

– Izuzetna mi je čast što ću u novu godinu uvesti Hrvate u Kanadi.
Preko poznanstava sam dobio dobru preporuku gdje su neki ljudi za mene
garantirali da ću napraviti odličan štimung i dobru zabavu. Ovo je ona prilika
kojom mi posao omogućava da spojim ugodno s korisnim i tome se izuzetno
radujem.

Kako teku pripreme za
Kanadu?

– Što se glazbe i repertoara tiče, za to sam uvijek spreman.
Jedina priprema mi je intenzivna potraga za toplim rukavicama, debelim čizmama
i toplom odjećom jer je tamo temperatura ispod dvadeset stupnjeva. Dojmove
pričam kada se vratim, ali moram priznati da se baš radujem ovom iskustvu.

Repertoari trenutnih
glazbenika su šaroliki, što Vi mislite o tome?

– Meni je to odlično, volim svirati mješovitu glazbu;
dalmatinsku, rockersku, bosansku i sve ostalo što ljudi vole. Dao bih za
primjer Olivera i Čolića koji su totalno različiti, a zasigurno su obojica top.
Drago mi je da se svugdje po svijetu slušaju naše pjesme. Glazba je jezik koji
spaja ljude. Ako ste ciljali na neku političku temu, ja vam neću politiku u
svoju butigu. Meni je kao glazbeniku najvažnije da je dobra zabava tamo gdje
sviram, ja zaista volim svoj posao.

Mislite li da biste
mogli zadovoljiti publiku na hercegovačkoj i bosanskoj svadbi?

– Siguran sam da bi. Imao sam već jednu takvu svadbu. Imam
čak jednu anegdotu na tu temu. Kada sam svirao prvi blok, nastojao sam se više
približiti gostima s pjesmama koje su njima bliže i poznatije, ali nisam dobio
reakciju kakvu sam očekivao. Od drugog bloka sam odlučio biti svoj i svirao
zabavni  repertoar i onda je to bio pravi
doživljaj za pamćenje.

Koliko podilazite
publici na svojim nastupima?

– Pokušavam svima udovoljiti, pa tako nekako funkcioniram i
u životu, želim da su svi sretni i zadovoljni. Volim glazbu i na gažama sviram
ono što bi i ja htio čuti kada izađem vani.

Kako svoju djevojku
Anitu činite sretnom?

– Pa sad bih trebao vratiti osam godina unatrag i sjetiti se
svega sa čime sam je obradovao. Najvažnije je da imamo to povjerenje jedno u
drugo, sve materijalno je nebitno. Moram priznati da imam divnu djevojku koja
češće mene iznenadi svojom domišljatošću i velika mi je podrška u svemu što
radim.

Je li lakše biti
slobodan kada se baviš poslom kojim se Vi bavite?

– Ne znam jer sam od početka karijere zauzet, ali mislim da
je lakše.

Zašto?

– Pa prvenstveno zbog toga što na sve bitne datume niste zajedno.
Ne sjećam se Božića, Uskrsa ili Nove godine da smo proveli zajedno ili da sam
bio u obiteljskom okruženju, jer tada uvijek radim.

Na kraju kada sve
zbrojite, je li Vam žao što niste za svoj životni put odabrali neki posao koji je
vezan uz aute i motore koji su bili Vaša prva ljubav?

– Ja sam još uvijek zaljubljen u ovaj posao i zadovoljan s
ovim što radim. Glazba je od malih nogu bila u meni, vjerojatno se trebalo
nešto dogoditi da joj se u potpunosti posvetim. Mislim da mi glazba jednim
dijelom daje slobodu tako da preko tjedna kada ne sviram ili nemam probu, imam
dosta vremena za sebe i svoje hobije.

Što radite kada ne
svirate?

– Prvo moram reći da nisam sportski tip tako da me nećete
vidjeti kako se rekreiram na Marjanu ili u nekoj popularnoj splitskoj teretani.
Kada sam na skijanju s društvom, ja sam onaj koji ostane za šankom. Puno toga
me interesira, nešto radim s autima, ma uvijek se nečim zabavim, ali je samo
bitno da je u dobrom okruženju.

Koji su Vam planovi
nakon povratka iz Kanade?

– Dugoročno gledajući, nadam se dobroj pjesmi i nastupu na
nekom dobrom festivalu. No dok do toga dođe samo neka je zdravlja, pjesme i
veselja. Vjerujem ako se trudiš i radiš da će biti mjesta za svakoga, nema
razloga za strah.