Ulica Matice hrvatske: “Parkirališta” pred brojnim guesthouse ofenzivno na vozače i pješake

Oduvijek “trubimo” kako nisu svi prekršaji u
prometu identični, makar se pojedini slučajevi mogu svesti pod isti članak
ZOSPC-a. Nakon serije (svakodnevnih) slučajeva u kojima vozači ometaju (i
živciraju) druge vozače, evo malo primjera radnog naslova “vozila kontra
pješaka”.

Do prije koju godinu u Ulici Matice hrvatske uobičajena
navada je bilo parkiranje u južnoj prometnoj traci, od dvije koje vode iz
smjera Koteksa prema FESB-u. Pa je onda jedno vrijeme uredovao “pauk”
i situacija se poboljšala. Ne za sve, naime.

Jednostavno, automobile su vlasnici počeli parkirati
(posebno na dijelu od tunela u Dubrovačkoj – dakle iznad tunela – pa sve do
križanja s Bušićevom ulicom) na pločniku. Dio pločnika je doduše predviđen kao
zelena površina, ali između stabala pronašli su vozači sasvim dovoljno mjesta,
još u hladu… No, parkinga uvijek nedostaje tako da su uskoro stanari
(uglavnom privatnih zgrada, a gotovo svaka druga je za iznajmljivanje, bilo
apartmani bilo sobe) parkirali svoje limene ljubimce okomito na cestu, u
najboljem slučaju – ukoso.

A cijeli dio pločnika nema potrebnih 5-6 metara da bi na
njega stao tako parkirani automobil te ostalo dovoljno mjesta za pješake,
odnosno onih famoznih 1,60 metara. Tako je trenutna situacija više nego
zanimljiva: pješaci, eventuano biciklisti, a pogotovo majke s kolicima,
“voze” slalom tim južnim nogostupom. Mjestimično i nije moguće proći,
nego oko vozila i preko kolnika, a mjestimično isti ti parkirani automobili
smetaju i vozilima – ponovno ćemo spomenuti gradske autobuse. Izviruju
parkirani automobili i po pola metra na kolnik tako da vozači javnog gradskog
prijevoznika, ali i drugi, moraju “krasti” po susjednoj traci. Sve
kako ne bi “zakučali” (rekao bi Mateo Beusan) parkirane, u finom
balansiranju između druge opasnosti, da ih netko ne krene zaobilaziti sjevernom
prometnom trakom (u istom smjeru dakle), nesvjestan stanja na nogostupu…

Zanimljivo, dobar dio tih kuća ima i privatni parking, iza ograde
ili otvoren, no očigledno nisu predvidjeli kakvo će blagostanje vladati i da će
automobila biti “ka’ u priči”.

Tek malo jugoistočnije, u Ulici Brune Bušića, situacija
identična. Odnosno ne. Automobili su također parkirani između stabala, na davno
zagubljenoj zelenoj površini, ali u ovom slučaju ne smetaju nikome. Od križanja
s Matice hrvatske pa prema jugu i bolnici Križine naime pločnik je puno
“izdašniji”. Pa ima mjesta i za automobile i za pješake. I za
nesmetano odvijanje prometa.

Naravno, sigurni smo da još gorih primjera ima drugdje u
gradu, no fokusirali smo se na važnije prometnice i na mjestima gdje pronalazak
(polu)propisnog mjesta za parking ne bi trebao biti toliko traumatičan.