Splitske klarise svečano proslavile blagdan sv. Klare

Blagdan sv. Klare, majke i
utemeljiteljice sestara klarisa, svečano je proslavljen u četvrtak 11. kolovoza
u samostanskoj crkvi redovnica klarisa u Splitu. Središnje euharistijsko
slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Dražen Kutleša u
koncelebraciji s desetoricom svećenika.

Na početku slavlja nazočne je
pozdravio dr. fra Marijan Vugdelija, duhovnik klarisa, naglasivši da su
splitske klarise u gradu pod Marjanom prisutne od samih početaka franjevačkoga
reda, gotovo 800 godina. 

– Žive nečujnim, zatvorenim ali vrlo plodonosnim
životom za život Crkve, istaknuo je dr. Vugdelija, umirovljeni profesor
Svetoga pisma. Da mjesna Crkva vrednuje apostolat ove redovničke zajednice svjedoči
i dugogodišnja praksa da jutarnju misu u samostanu na spomendan sv. Klare
predvodi provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, a večernju
splitsko-makarski nadbiskup. 

– Doista, ono što one žive i prakticiraju u svojim
molitvama i klanjanju Bogu zadire u samu srž života Crkve. Bez molitve nema
životvorne Crkve. Zato trebamo zahvaliti sestrama koje vrše tu milosnu ulogu u
našoj mjesnoj Crkvi, kazao je fra Marijan izrazivši posebnu dobrodošlicu
nadbiskupu Kutleši koji po prvi put predvodi misno slavlje u samostanu
splitskih klarisa.

Pozdravivši
nazočne štovatelje asiške svetice nadbiskup je kazao da je sv. Klara iz tišine
samostana postala velika te da ima što reći nama danas, koji želimo biti u
prvim redovima, želimo govoriti i biti slušani. 

U
nastavku je govorio o samoći klauzure i sestrinskom životu u zajednici,
obilježjima nasljedovanja Krista sestara klarisa, o stvarnostima koje se međusobno
nadopunjuju. Bez samoće je nemoguć osobni susret sa Zaručnikom, a zajednica je
korektiv autentičnosti poziva. U tom vidu podsjetio je na Apostolsku
konstituciju o ženskom kontemplativnom životu „Traženje Božjeg lica“ u kojoj
papa Franjo poručuje kako se „u
traženju Boga brzo shvati da nitko nije sebi dostatan. Traženje nas potiče da
iziđemo iz samih sebe i oslobodimo se usredotočenosti na same sebe, privučeni
licem Boga svetoga i ujedno ‘svetim tlom drugoga’ kako bismo iskusili dublje
zajedništvo.“ Život klauzurne redovnice, naglasio je nadbiskup, „neprestano
je traženje Božjega lica koje se iz jednog osobnog susreta sa Zaručnikom nužno
prelijeva na susrete s drugima.

Na
kraju mise riječ zahvale nadbiskupu uime klarisa uputio je fra Marijan
naglasivši da su u propovijedi istaknute vrednote kontemplativnog života koje
imaju veliku važnost za život Crkve. Zahvalio je svim svećenicima koji su
sudjelovali u trodnevici i na misnim slavljima na sam blagdan, bogoslovima i
svim štovateljima asiške svetice. Redovnice klarise djeluju u Splitu od 1308.
godine. do 1883., kada je podignut današnji samostan u ulici Kralja Zvonimira,
živjele su u dva samostana u staroj gradskoj jezgri. U najstarijem ženskom
redovničkom samostanu u Splitu, danas ima 16 redovnica, od toga dvije s prvim
zavjetima, na čelu s opaticom s. Dolores Mandić. Između ostaloga, bave se i
pečenjem hostija te knjigom o čemu svjedoči bogata samostanska knjižnica.