ANTE PRANIĆ ‘Jednostavno mi se gadi nepravda, razni jebivjetri i nesposobni neradnici!’

Ante Pranić, gradonačelnik Vrgorca i saborski zastupnik u jeku koronavirusa, ali i razornog potresa u Zagrebu svoj saborski stan dao je na raspolaganje jednoj obitelji koja ima dijete invalida. 

Problem je pokušavao riješiti jer obitelj ima pravo na gradski stan, ali sve je tek ostalo na pisanim molbama koje nisu nailazile na ‘sluh’ gradskih otaca.

Svoje probleme objasnio je ovako.

– Potres u Zagrebu dogodio se je 22. ožujka. Tog dana mnoge obitelji u centru Zagreba ostale su bez svojih domova. Napisao sam tada status, iskreno ljudski, nudeći državni stan na par tjedana ako nekome bude potreban hitan smještaj. Bio sam u prekršaju, ali koga briga. Javila se obitelj s troje djece, među kojim je teško bolesno dijete. Bili su podstanari u jednom stanu u Draškovićevoj ulici koji je nastradao u potresu. Zbližio sam se sa sudbinom obitelji koja je tri tjedna provela u saborskom stanu. Iako imaju pravo na gradski stan Grada Zagreba i iako sam pisao molbu dva puta kao saborski zastupnik, problem nije riješen. Tri tjedna sam pokušavao na sve načine pomoći da im se problem stanovanja riješi, ali bezuspješno. Čovjek se u tim trenucima zapita o smislu mnogo čega, a najviše javnog djelovanja koje je postalo u Hrvatskoj paravan za sve, samo ne za javno dobro. Mogao bi pisati na široko o problemu ove obitelji kao odraza naše stvarnosti u državi u kojoj živimo. Jednostavno mi se gadi nepravda, razni jebivjetri i nesposobni neradnici koji nemaju trunka osjećaja za posao i rješavanja problema za koji su uredno plaćeni javnim novcem. Na kraju mogu zahvaliti samo sudbini i prijateljima koji me okružuju i s kojim sam proveo studentske dane. Pravo životno bogatstvo su dobri ljudi oko nas. Dobra dijela običnih ljudi pomogla su i ovoj obitelji da se već nekako snađu u Zagrebu. A institucije…čast pojedincima, ali uglavnom nula bodova.

Kako se osjećam nakon svega? Iz srednje škole mi je ostao na pameti citat iz Krležine Bitke kod Bistrice Lesne. Tražio sam ga na net-u:

‘Pa pisat ćemo mi već svima! Svima, kume! I na kotar i na županiju! Urgirat ćemo da vam se povisi potpora! Sada će ionako biti povišene potpore. Eto! Sada ćemo lijepo zapisnik sastaviti s vama, kume, pak će sve biti dobro!

Potpisujući tamo gore na kraljevskoj vladi onaj zapisnik, javila se u Vidu Trdaku jedna neugodna misao da je taj zapisnik laž i da tamo nema zapravo nikakve kraljevske zemaljske vlade, ni svijetloga Bana, ni bilo čega, nego ovakav jedan kratkovidni čovjek što puni cigaretne tuljčiće i slaže ih jedan do drugoga u kutijicu. On je o tome već mnogo puta mislio da su ti zapisnici, uredi i spisi prevara i laž za bokce i za muže, ali mu se sve to tako konačno i neopozivo jasno do onoga trena nije javilo još nikada. Sve je praznina i nigdje nema nikoga, napisao je Pranić.