Splitsku “morsku fibru” cili svit zna zbog šjora Ane: “Dok me razum i noge služe, bit ću tu. Posli… šta Bog da!”
Kalendar Ani Vlahović ne znači mnogo. Bila nedilja ili radni dan svakodnevica iz meteorološkog životnog kuta ne pita za datum ili vremenske prilike. Nema dana kada ova osamdesetogodišnjakinja nije dobila poziv iz Državnog hidrometeorološkog zavoda. Tri poziva. Pokušali su je čak i zaminit’ digitalnim uređajem, ali odnilo ga je prvo jače jugo.
Toplomjer s utegom i šjora Ane “odgovorni” su za “morsku fibru” iz Splita. I tako već više od četiri desetljeća…
Rodom Postirka, bračke vale zaminila je splitskim još 1965. godine, a nakon smrti supruga Mihovila ostala je sama u prizemlju koje dili tek zid od najdugovječnije splitske diskoteke, nekad poznate k’o Shakespeare.
– Moj muž je zapravo počeo mirit fibru. Na bazenu im je triba neki čovik koji se razumi u alate, mriže, branke… jer tamo je na POŠK-a bio morski bazen. On je to zna pa smo dobili stan i on je tamo radio sve ća god je tribalo. I onda su jednog dana došli iz meteorološke bili mogli mi mirit temperaturu mora. Nama to nije bilo teško jer smo tu živili – veli šjora Ane.
“More triba cijenit…”
Noge i razum je još služe, bilo je dana kada bi “uskočila” i ćer, ali zato nije bilo dana kada se temperatura ne bi mirila tri puta.
– Ne znan baš točno u godinu, al znan da je jedanput bilo 7 stupnjeva u moru. Negdi u prvom i drugom misecu. Liti dojde do 28, 29 – govori Ana ekstreme dok je pozdravljaju, mašu, priupituju. Na POŠK-u je ona simbol.
– Kad je jugo, dušo moja, na POŠK-a ti je najveća južina. U cili grad, cili Split, cili svit… Jugo, lebić – priča naša sugovornica.
– More triba cijenit, more ti je zlato, al nesmiš mu virovat – mudro zbori šjora Ane.
Nema nezamjenjivih, ali…
Moderno vrime digitalizacije, dodaje, ne donosi ništa dobroga.
– Otuđili smo se. Stoje kraj tebe i tipkaju. Ne gledaju te u oči, ne govore, ne romore. Nisam kontra tehnike, ma živila tehnika i nek mladima bude bolje, al nema razgovora, komunikacije, ništa… Svak u svoje upire botune.
Ali, rekla bi šjora Ane, kako svaki život ima i svoj križ. Sva’ko ga podnosi na neki poseban način, ali triba se, u dahu govori, radovati jer smo “na blagoslovljenom”.
I dok klimatolozi Jadranskom moru predviđaju topliju i slaniju budućnost, a morski biolozi pustoš, budućnost mjerenja na POŠK-u i dalje je u rukama ove agilne starice. Nema nezamjenjivih, podvlači ovu štoriju, ali…
– Dok buden mogla, dok me razum bude služija i dok se buden krećala – bit ću tu. Posli… šta Bog da, nema planiranja.
Još iz kategorije:
© Sva prava pridržana 2026. Dalmacija News