Prva adventska nedjelja: Počelo je došašće, vrijeme pripreme za proslavu Božića

Došašće je vrijeme koje nas odgaja da intenzivno proživljavamo vrijeme u kojemu je povijest čovječanstva. Došašće je vrijeme kada ponovno postajemo svjesni što predstavlja ono kršćansko i životno u nama. Vrijeme kada naše iščekivanje ujedno postaje i naše svijetlo i radost, naše preporođenje u kojem ponovno postajemo djeca Božja.

U vrijeme Adventa ili Došašća običaj je stavljati vijenac ili panj s četiri svijeće koje simboliziraju četiri nedjelje do Kristova dolaska. Paljenje svijeća običaj je koji nas poziva na budnost i pripravnost Svetog dolaska među ljude.

Običaj izrade adventskog vijenca proširio se u njemačkim evangelističkim obiteljima tijekom 19. stoljeća.

Prva nedjelja Došašća govori o ponovnom Kristovom dolasku kada će Bog po svome sinu uspostaviti Kraljevstvo. Odnosno, novi Božji svijet. 

Druga i treća adventska nedjelja prikazuju Ivana Krstitelja, a četvrta Mariju Djevicu koja je rodila Isusa.

Mnogi današnji narodni običaji vezani uz Božić imaju korijene u poganstvu. 

Primjerice, kićenje borova. To je običaj koji je vezan uz simbole plodnosti, a kićenje štiti od uroka. Do nedavno, često se provodilo i paljenje badnjaka koji je praslavenski običaj, ali danas izumire. Palile su se velike klade nazvani ‘badnjaci’. Često bi se na kladi urezivao križ, po njoj bi se polijevalo vinom, uljem i posipalo se žitom, a sve s ciljem da Bog blagoslovi kuću potomstvom, zdravljem i drugim blagodatima.

Na Badnjak još i danas neke bake i djedovi unose slamu u kuću kako bi se na njoj, poput Isusa, moglo spavati. Na stol se stavljao svečani stolnjak, a ispod stola bi se rasula zrna žita, zobi, ječma i kukuruza…

Zbog antičkog kulta vegetacije, koristi se žito koje se obično sije na spomendan sv. Barbare 4. prosinca ili spomendan sv. Lucije 13. prosinca. 

Rast žita nagovještavao je dobru ili lošu ljetinu. 

Kod Hrvata, običaj je žito privezati trobojnicom.