Zadiranje u stečena prava – najteži ispit koji čeka Ukrajinu

Nakon što je u petak
dobila prvih pet milijarda dolara međunarodne pomoći, ukrajinska vlada
sad se može dovoljno dugo održavati na površini da započne provoditi set
radikalnih reformi, ali najteži dio tek je očekuje.

Ukrajini je Međunarodni monetarni fond obećao ukupno 17,5
milijarda dolara pomoći, ali da bi dobila ostatak, mora provesti reforme
koje uključuju zadiranje u stečena prava mnogih slojeva društva,
uključujući umirovljenike, državne službenikei neke od najmoćnijih
ukrajinskih oligarha.

Sve i ako uspije umiriti te skupine i počne iz korijena mijenjati
gospodarstvo, sav trud mogao bi joj upropastiti novi strmoglavi pad
nacionalne valute hrivnje ili ponovno izbijanje sukoba s prosruskim
separatistima na istoku zemlje.

“Ako danas ne provedemo reforme, sutra nećemo ni imati. Naša
vlada se bori za sutrašnjicu, ne za odobravanje ili popularnost”, rekao
je u srijedu premijer Arsenij Jacenjuk.

Restrukturiranje energetskog sektora vjerojatno je najpreči
zadatak, ali jednako tako i najosjetljiviji jer gospodarstvo se temelji
na jeftinom gorivu iz vremena kad je bilo dijelom energijom bogatog
SSSR-a. Industrije koje troše mnogo energije u vlasništvu su moćnih
poslovnih ljudi koji imaju veliki utjecaj na političke stranke i medije.

“Bit će vrlo teško provesti reforme jer će dolaziti do sukoba interesa”, upozorava Mihajlo Gončar iz centra Nomos.

Državni energetski koncern Naftogaz od svojih korisnika naplaćuje
mnogo manje nego što mora izdvojiti za uvoz plina, većinom iz Rusije,
zemlje koju Ukrajinci sad smatraju smrtnim neprijateljem. Naftogaz je
prošlu godinu završio s gubitkom od 110 milijarda hrivnji (oko 28
milijarda kuna), što iznosi gotovo 6 posto bruto domaćeg proizvoda
Ukrajine, kako pokazuju vladini podaci.

Kako bi se smanjio gubitak, cijene plina – godinama održavane
daleko ispod tržišne cijene – trebale bi se utrostručiti. No ni to neće u
potpunosti riješiti problem, koji komplicira sustav cijena na nekoliko
razina po kojem Naftogaz prodaje plin regionalnim tvrtkama, kojih je 25,
koje plin dopremljuju krajnjim korisnicima, što otvara velike
mogućnosti za ekstra zaradu posrednicima. Uz to, Naftogaz privatnim
korisnicima mora naplaćivati manju cijenu plina nego industrijskim
potrošačima, a vlasnici nekih regionalnih dobavljača su oligarsi, koji
ujedno posjeduju industrije koje troše puno energije pa odavno kolaju
sumnje da plin namijenjen kućanstvima preusmjeravaju u svoje tvornice i
prodaju im ga po nižoj cijeni.

“Nemoguće je utvrditi da li sav plin odlazi tamo kamo bi trebao”,
rekao je u srijedu predsjednik uprave Naftogaza Andrij Kobolev.

Pema predloženim reformama, Naftogaz će maloprodajne i
industrijske cijene približiti tržišnim vrijednostima, regionalne
dobavljače podvrgnuti redovnim i detaljnim provjerama i mjeriti količine
isporučenog plina sve do krajnjih potrošača, kako bi se vidjelo ide li
plin tamo kamo je namijenjen, sukladno dokumentu koji je vlada potpisala
s MMF-om.

Vlada je MMF-u obećala i da će do kraja godine za 3 posto
smanjiti broj zaposlenih u javnom sektiru koji se financira iz državnog
proračuna te da će smanjiti povlastice umirovljenicima koji i dalje
rade, a s vremenom i povećati dobnu granicu ženama za odlazak u mirovinu
za 5 godina.