Nadbiskup Marin Barišić: Kako zaboraviti trupu kad sam u njoj spavao, jegulju kad me ugrizla…
Dok je projektor prikazivao vedute Ploča, Metkovića, Kule
Norinske, Vida i detalje eksponata u Arheološkom muzeju Narona, prijevoz dinja
(lubenica) neretvanskim rukavcima, pečene jegulje na ognjištu; između nastupa
klape Sv. Nikola, šansonjera Darka Matičevića te dijela KUD Metković (ženski
dio zbora, doista impresivne izvedbe); i službeno je osnovano Društvo Neretvana
i prijatelja Neretve u Splitu!
Svečanost je održana u Domu HV u Lori, a onaj formalni, službeni
dio obavljen je, moglo bi se reći, iznimno brzo na zadovoljstvo možda i
dvjestotinjak nazočnih, iako se u službeni popis ispred dvorane upisalo
stotinjak “splitskih” Neretvana.
Usvojen je statut, prvi predsjednik Društva postao je tako
Toni Marević, koji je ujedno i likvidator (mora se imati i likvidatora, jeli,
iako mu svi žele što manje posla u toj funkciji), a tajnik je Mario Popović. U
vodstvu Društva našli su se i viđeni Splićani (neće se naljutiti što ih se
svojata) Zoran Kežić, sudac na Županijskom sudu, Zoran Jeramaz, poznati
arhitekt, dok je pak najviše pozornosti medija privukao – Igor Štimac! Naravno,
osnivanje Društva Neretvana u Splitu nije moglo proći bez legendarnog stopera
Hajduka, bivšeg nogometaša i izbornika “Vatrenih”, ali ni njegova mlađeg
brata Damira Štimca.
Prigodno slovo uputili su predstavnici lokalnih vlasti, a u
oči je odmah upala činjenica da je sve bila riječ o političarima, ako ih se
tako može nazvati, ne starijim od 30-ak godina. To je sigurno bio dodatni
razlog, uz kratke čestitarske poruke, da ih okupljeni pozdrave svekolikim
pljeskom – zamjenik gradonačelnika Metkovića Nikola Grmoja zaželio je Društvu što
veću aktivnost uz pomalo pjesnički izričaj, Ivan Obradović je s mjesta načelnika
općine Zažablje zaključio kako danas i službeno “Neretvani ovdje imaju
svoga”, dok je Nikola Krstičević (načelnik općine Kula Norinska) naglasio
da su Neretvani premali za podjele i da općina stoji iza svih akcija Društva…
– Večeras je svojevrsni povratak u Neretvu, a taj povratak
došao je u pravo vrijeme, u vrijeme došašća. Čestitam na inicijativi, ovdje nas
ima različitih generacija i iz različitih mjesta, ali nas sve povezuje Neretva
i njeni rukavci, koju doživljavam kao lađu, a okolo su mjesta koja veslaju, sve
do ušća. Majku Neretvu doživljavamo tako toplo, zajedno s tradicijom, kulturom,
kako uostalom zaboraviti trupu, kad sam u njoj spavao, badilj, jegulju koja me
ugrizla za nogu, žabe,… I mandarine, iako to nije simbol našeg kraja, nego
plemenitost i dobrota! Zasluga je to svih koji su ulagali u naš odgoj i
obrazovanje, i uz vjeru prema svojoj Domovini i svojoj Crkvi, neka Vam bude
sretan ovaj Advent! – poručio je nadbiskup Splitsko-makarski mons. Marin Barišić
u, vidjelo se to i čulo, emotivnom govoru.
Nota bene, nismo uočilo predstavnike splitskih gradskih
vlasti, osim Ele Žižić, pročelnice za gospodarstvo, koja je pak došla kao
Neretvanka, te Jakova Prkića, gradskog vijećnika, koji je nakon naporne prve
smjene na jutrošnjoj sjednici Gradskog vijeća odradio i drugu smjenu na svom
radnom mjestu fotoreportera.


